Жидов

mladi krasni ljudi, koje su produkte odhrvali bogatstvu i bezbrojnim mogućnostima palestinskog zemljišta, brzo Ct bez dubljega studija moći da upozna svakf posjetnik. To što sam vidio od života ovih izvrsnih mladih muževa i žena na brežuljcima i u dolinama Palestine, mora mišljenje svakog, bio i prije svemu tome protivan, promijeniti i postići, da od kritike i opozicije predje na suradnju i hvalu. Što sve nije učinjeno u Palestini, a naročito u Jeruzalimu pod auspicijama Keren Jlajesoda podupiranjem hebrejske kulture u školama i u vrlo važnim sanitarno medicinskim radovima? Bila je moja prednost da sam zadnjih godina posjetio u najružnijim krajevima svijeta brojne zajednice i došao u vezu s najružnijim židovskim institucijama, ali nigdje nijesam osjetio tako pravi židovski entuziazam kao ovdje u svetoj zemlji u onome, što je ovdje židovski narod stvorio. Moramo reći, da\ potvrda engleskoga mandata nad Palestinom i odredbe istoga za Židove znači u istinu poziv na suradnju za sve Židove. To nema ništa zajedničkog s time, što se obično označuje s cijonizmom. Balfourova deklaracija znači da moramo prihvatiti ovu povoljnu židovsku priliku, kakovu nijesmo imali već toliko vijekova. U tom su očekivanju stvorili Židovi iz Palestine, kao i Židovi iz drugih zemalja u Palestini preduzeća. koja pružaju neizmjerne mogućnosti na dobru cijeloga svijeta i cijeloga Izraela. Komercijalno i kulturno može stara zemlja da se pomladi i da u njoj, prema staroj biblija Toj rečenici, opet teče mlijeko i med. Uzmimo primjerice samo židovski universitet, gdje razvodi židovskih sposobnosti do najvišeg usavršenpdva ne će biti zapreka, već gdje će taj razvoj biti postulatom, jer će osjećaj vlastite snage obvezati sinove i kćeri Izraela da pokažu, kakav neizmjeran udio mogu doprinijeti općem dobni. Prema tome znači mogućnost ostvarenja obnove Palestine uistinu apel na cjelokupno židovstvo svijeta, da saradjuje na izgradnji Palestine. Uspjeh ili neuspjeh, prvi stavit će se na račun Židova cijeloga svijeta, htjeli to oni ili ne htjeli, posljednje bi ih potpuno diskreditiralo. Fa prilika mora

da potstrekne sve Židove na pokušaj. Nijedan Židov nema prihvatljivi izgovor, bilo s kojega god gledišta da uskrati moralnu i materijalnu potporu najraznijim interesima i aspiracijama palestinske obnove. Svi Židovi moraju da posvete tim nastojanjima sve svoje raspoložive sile, da se konačno omogući naseljivanje Židova za samovladu a ujedno i njihova želja da budu na korist cijeloga čovječanstva. Čini mi se,'* da je sad za Židove došao čas, da pokažu kako će svoju vlastitu zemlju udesili, da š njome satni vladaju ili da najave svoj bankrot.

Židovska kolonijalna banka

K njezinom 20.-godišnjem poslovanju. v Piše Bernharđ Weinert, Ziirich. Ove godine slavi Židovska kolonijalna banka 20.-godišnjicu svoga poslovanja. Kao poduzeće, koje nije osnovano satno »kao obični institut sa ciljem da odbacuje što više dividende i sa svrhom da dioničarima osigura velike dobitke, već kao financijski ianstrumenat, po kojemu se imadu ideje cijonizma praktički izvesti, imala je banka zadatak, da stvori onu uredbu, koju je Herzl u »Judcnstaatu« označio Jevvish Compainy-om. Onda mišljaše Herzl na jednu Jevvish Company, koja valja da provede sve, što će Society of Jews, ono društvo koje će predstavljati »državotvornu vlast« Židova, -znanstveno' i politički pripraviti. Nju imao je da zapadne veliki zadatak provedenja imigracije u židovsku zemlju. U svojoj pariškoj radnoj sobi sanjao je Herzl o jednoj miliardi maraka, koja bi imala da stoji na raspoloženje .levvish Company-i. U onim je danima još mislio, da će čovječanstvo odmah shvatiti, ' da se pomaganjem Židova ima da podmiri jedan stari dug i da će se moći postići učestvovanje velebanaka. Ne uspije M to, došle bi na red srednje banke, a kao skrajnje sredstvo stavio je u izgled jedan javni zajam, na kojem bi imali da učestvuju Židovi i kršćani. »Začudna i nova forma plebiscita«. Ali se nađe što ih je Herzl stavio na saradnju bogatih Židova na djelu oslobodjenja njegova naroda, nijesu ispunile.

Židovski krugovi u Londonu učinili su svoj pristup ovisnim o pristupu pariškog Rotschilda. Ovaj se ali pokazao prilično suzdržljivitn. jer nije vjerovao u provedi vost osnove. Preostao je konačno samo treći put. Masa Židova imala bi da primi sama u ruke svoju sudbinu. Cijonistička Organizacija obrazovana je na demokratskoj osnovci, a njezin institut Kolonijalna banka izgradjena kao popularni financijalni instrumenat, koji odgovara razvitku , pokreta. Banka nije obični novčani zavod, »već ima da uvažava sveukupnost interesa židovskog naroda«. Uz ovu predpostavu zaključio je već prvi Bazelski kongres, da osnuje banku. Praktično provođenje prepušteno je Akcijonom komitetu. Ovaj zadatak ali nije nipošto bio laliko riješi v. S jedne strane tjerao je Herzl na žurbu i čeznutljivo iščekivao akcijonu sposobnost bartke, jer je htio da sa gotovim financijskim instrumentom stupi pred Sultana i vlasti, da raspravlja o stećenju Palestine. Ta već je u »Judenstaatu* izrekao misao sanacije turskih financija po Židovima, kao kompenzaciju za čarter u Palestini. S druge strane nastupile su gotovo nepremostive poteškoće. Veoma je čudno za nežidovski vanjski svijet ostaje neraz.umIjivim da židovski narod, koji stavlja tako veliki postotak finansijera i bankara, nailazi na zaprijeke, kad se radi o tome. da osnuje jednu malu židovsku banku, koja bi imala da služi ideji oslobodjenja Židova iz ropstva progonstva. Razlog ima da se traži u okolnosti, da su veliki židovski finansijeri i bankari bili spremni da preuzmu sve moguće poslove samo ne židovske. Bože sačuvaj, samo nikakva židovska banka! Oni su spasili uzdrmane financije Kine, davali su novaca pogromskoj Rusiji, ali za Palestinu nijesu se mogli predobiti. A zašto baš Palestinu? To zvuči prežidovski,« pitao je jednoć jedan od ove gospode. A tako mišljahu i ostali. U ovim nastojanjima oko osnutka banke podupirao je Herzla David Wdffsolm iz Kolna. Kao trgovac prvoga reda obrazovao je mjeseca marta IS9B. zajedno sa dr. Bođcnheimerom i đr. Schauerom provizorni odbor, koji je imao da obavi predradnje. Odbor je imao da se bori sa gotovo neprebrodivim poteškoća-

feuilleton

DAV!D FRISCH/VIANN. (IS6-i.—1922.)

Piše

dr. M. M a r g e I.

n. O Frischmannovhn književnim tvorevinama nemamo do danas iscrpivoga prikaza. koji bi nam jasno i neposredno osvijetlio ovu vanrednu ličnost i njeno duboko značenje za razvoj jevrejske književnosti posljednjih četiri decenija. Ni na kojem se području novojevrejske književnosti ne da zamisliti i jedna faza bez Frischmanna, koji je s razvojem ove književnosti tako usko i nerazdruživo srasao, te se s pravom može reći. da je književnost rasla s njime. Ahad Haarn, neustrašivi pobornik načela evolucije i filozofskoga idealizma, polazio je od hladnoga. kritičnoga razuma, kako bi djelovao na židovski narodni duh. Tek izabranici bijahu kadri da ga shvate, narod ostade netaknut. Frischrnann,' preteča

Ahad liaamov, bio je narodu bliži, jer je ovaj mogao da razumije i osjeća njegove riječi. Obrazovani je i tankoćutni esteta Frischmann nastojao da probudi narodno osjećanje, koje je zbog nedaća galuta otupjelo za ljepotu i skladnost u književnosti i umjetnosti, u prirodi i životu, te da židovsko srce učini pristupačnim za dojmove istinskoga života. Njegovo geslo bijaše; »Ne započinje spasenje izvana, već iznutra: ne započinje ono kod mozga, već kod srca!Ne zaražen šovenskom tjesnogrudnošću polazio je Frischmann u dijametralnoj opreci prema Berdičevskome za tim, da u korito jevrejske književnosti navrati evropsku kulturu. Berdičevski je naime oslanjajući se tijesno na Nietzschea kušao da s pomoću pretjeranoga evropejstva iskorijeni sve predajom sačuvane kuiturne vrednote židovstva, pa da posudu židovstva ispuni sadržinom evropejstva. Frischmannu je naprotiv Nietzscheova nauka o »vječnome po-

vratku« bila živo vrelo za životnu snagu stvaralačkoga duha židovskoga naroda, koja se neprestano obnavlja i pomladjuje. Nietzscheovu »preobrazbu vrednota« nije on poput Berdičevskoga gledao u rušenju onoga, što postoji, već u oživljavanju i preporadjanju onoga, što se predajom sačuvalo. U tom je smislu stvorio Frischmann majstorski jevrejski prijevod »Zaratustre-. koji nadvisuje sve prijevode ovoga djela na drage jezike. Kako u njega u opreci prema Nictzsclieu, a u skladu s načelima židovske etike imade samilosti i snza, spremnosti na pomoć i utjehe za život bolesnika, slabića i posrnulih, to se kod njega Nietzscheova »volja k moći« promeće u »volju k nadi«. Po ovome svome naziranju bio je Frischmann možda jedan od najvećih zagovornika nacijonalnoga židovrslva. Gotovo u svim najboljim tvorevinama njegova duha nailazimo na volju k nadi. On i nije mogao da drugačije misli i pjeva, jer, kako sam već spomenuo, nije stva-

2

»ŽIDOV«

BROJ 46