Жидов

to - se još Ja opravdati nacijskom homogcnošću države. Da je i u Češkoj bio Nijemac, u nacijski heterogenoj Madžarskoj uvijek Madžar, može se razumjeti njegovim prianjanjem uz državu, to će reći gospodovnu naciju. Izvrgnuti već kao Židovi neprijatnome raspoloženju, bili bi se izvrgli otvorenome neprijateljstvu gospodovnc nacije, kad bi jačali redove na cijskib manjina. Ne htijući biti Židovi, koji hi interes, duhovni ili praktični, imali da sc asimiluju nacijama »drugoga reda ? Pored toga židovski je gradjanin vazda i posvuda afirmirao državu. Sto prirodnije, no da je prianjao onamo, gdje je nailazio najjaču afirmaciju države, od koje jedine je smio i mogao očekivati zaštitu? U Hrvatskoj je asimilatnrno židovstvo bilo. da tako kažem, politiod-dv.aiističko. Za nj je. u glavnome, n vrijeme prije rata. vrijedilo, što je gore rečeno. U ono malo decenija. Sto su boravili u zemlji, oni trijesu uspjeli, pored , asirnilatornili težnja, da se ma i spoljašnje asimihiju hrvatskoj naciji, pa ipak su oni, ne znajući kadšto ni jezika, jednim dijelom »pro domo bili ekskluzivne nacijonaliste po tipu Hrvatske stranke prava, a prema nazo’ai; »Jedna zemlja, jedan narod (sam dr. Josip Prank nije nikada valjano naučio hrvatScog jezika). To je bilo, veći nom, uvjerenje za kućnu upotrebu. »Zvanično . to će reći kod izbora, oni su se opredjeljivali (kaošto uostalom vcSikhn dijelom i Srbi) državotvorno u šireni smislu. (l-iionističkome. nagodbenjačkome. Polazeći sa stajališta asimilatorstva oni su tako logički slijedili »zakon nužde«, kako je uopće važio za asirnilatorni mentalitet ... Od ovog »srednjoevropskoga* tijra asimilatorstva odvaja se posvema onaj, koji bi sc mogao nazvati »anglosaskim«. U državama anglosaske rase nation je primarno pojam državljanski. I o su tipovi nacija najviše civilizacije, u kojima po tome nacijska samosvijest ne prevršuje u nacijsku preuzetnost. Dostojanstvo nacije dovoljno je izradjeno i jako. pa mu ne treba preuveličavanja i rasne idolatrije, kako se razvila najvećma u Nijemaca. a i u nacija romanske rase. Ortidjanske su slobode, gradjanska je jednakost zbiljska. Važi ličnost. Jedna mirna samosvijest ne osjeća se ugrožena od heterogenih plemena u svojoj plemenskoj izgradjenosti, pa s toga ni od koga ne traži odreke. U tom će bili i uzrok, zašto je. pored sve šarolikosti podrijetla, Američkoj Uniji uspjelo, državljanski arnalgamovati najheterogenija plemena i zašto Velika Britanija može s uspjehom da vlada raznim dominionima i da računa na njihovu saradnju. U takovim državama ni lična samosvijest Židova nije mogla da pretrpi osjetljivu štetu. U njima dakle ni židovski gradjanin ne gubi svoje židovske samosvijesti, i, po njoj, engleski Židov jednako se osjeća vezan s cijelim židovstvom kao i istočni ili sefardski, ta dva najnacijonalnija tipa u židovstvu. Ako u Židova ahglosaskih država ima asimilacije, ona je civiiizatorna i ne ide za raskidom plemenske veze; engleski je Židov afirmira i onda, kad ic državnik na odgovornom mjestu ili uvaženi spisatelj, čak i kad ostavi vjeru otaca (D’lsraeli, Montefiore. Reading. Mond, Samucl, Rothschilđ. Motitagu i Zangvvill). To su uspravni ljudi: otmenost

njihova patrijotskog gesta odskače od neurasteničife utriranosti asimilatora na kontinentu. Ostaje još, u okviru ovog općeg prijeglcda, da se govori o asiinilatorstvu židovskih socijalista i komunista. Židovstvo, koje iz sebe izdvaja ekstreme, nesumnjivo igra vidnu ulogu u tim pokretima, koji su, idejno, nosioci težnje čovječanstva za socijalnom jednakosti i pravdom. Njihov je udio u tim pokretima, ako se apstrahuje od sporednih pojava, nesebično čist i revnostan. No ova strana, ovdje, ne interesuje, već asimilatorska. Iskonski, židovski socijalista i nije bio asimilator. On se odricao svoje nacije, kadšto upravo neprijateljski (kao Marx), ali on se odricao nacijstva u opće. Nije bio tek internacijonalan, već-je htio da bude anacijonalan. Ah kad je u socijalizmu počelo da ulazi razumijevanje, da se organska, kulturno-bijološka činjenica vezanosti ne da mozgovno maknuti, zapaža sc u velikome dijelu židovskih socijalista vraćanje u sopstvenu naciju, srazmjerno više no u židovskoj buržoaziji. I tu tek šoveni dogme ostaju napolju (Trocki), dublje duše vraćaju se (Landauer). »Asimilatorstvo« marksističkih dogmatičara medju Židovima značilo je prekid s nacijstvom, ali ne prebjegavanje; oni su, osjećajući sc nevoljko u židovstvu, tražili iz njega, ali su shvatili da to mogu činiti samo pod cijenu negacije narodnosti uopće. Držim, da je bilo korisno da se dade ovaj opći pregled, kako bi sc problem političkoga opredjeljenja suvislo promotrio. (Nastavit će se.)

Opći jevrejski kongres*)

Na posljednjoj godišnjoj konferenciji zaključen je saziv jednog općeg jevrejskog kongresa za obnovni rad u Palestini i vodstvu cijon. organizacije predan je mandat, da izvede sve pripravne radove za saziv takovog kongresa. Medjuthn izgleda, kao da pitanje ovakovog općeg jevrejskog kongresa nije još sasvim sazrelo. jer sc unutar same cijonističke organizacije čuju protuslovni glasovi i iznašaju argumenti za i protiv takovog kongresa. Osobito se rezko razilaze mnijenja, kada se radi o tome. da taj kongres preuzme ulogu lewish Agency, koja prema tekstu mandata tako dugo pripada cijon. organizaciji, dok je njezina organizacija i konstitucija zgodna za tu zadaću. Treba jedno imati na umu. Izgradnja Erec Jisraela ne može biti isključivo djela cijonističke organizacije. Ona je preslaba .za tn zadaću. Bez obzira na to, da Ii cijonistička organizacija broji danas milijim orgunizovanih članova ili još više. ona no obuhvaća cjelokupno jevrejstvo i ako je ona danas po svojoj konstituciji i programu jedina pozvana, da govori n ime cjelokupnog Jevrejstva. Ona je djelo jevrejske Palestine dovela do poznatih rezultata, dovela do medjunarođnog priznanju. ali je sada vrijeme, da s time izadje pred cjelokupni jevrejski narod. Jei je na koncu jevrejski narod pozvan i jc') Donosimo ovaj članak kao nastavak debato o pitanju saziva općeg svjetskog židovskog kongresa i Jewish Agency-u dini u stanju, da izgradi jevrejsku domaja. Jedni tvrde, da se od toga ne može iščekivati znatna korist. Oni u jcvrejskoni narodu, koji su zaintcresovani na izgradnji Erec Jisraela, rade već sada direktno ili indirektno na tom djelu. Novih sila ne ćemo privući, bar ne u tako znatnom broju, da bi se isplatilo cijeli taj rad oko saziva jednog općeg jevrejskog kongresa. Drugi idu još dalje. Oni tvrde, da u sazivu .općeg jevrejskog kongresa leži opasnost, da će cijeli rad, koji jc do sada počivao u čvrstim rukama cijon organizacije preći u ruke ljudi, koji nije su tako duboko zaintcresovani na tom djelu, da će prema tome intenzitet ponuditi i da će nestati one sigurnosti, koju smo do danas imaii u našu volju i ustrajnost. Sve te primjedbe irnadu samo relativnu vrijednost. Istina je, da imade u jevrejstvu nekoli co struja (asimilanti, skrajni ljevičari itd.). na čiju se suradnju uopće ne može ni pomisliti. Ali osim ovih stoji izvan cijonističke organizacije još jedna ogromna masa, većinom neorganizovanih Jevreja, koji danas nemaju nikakovog udjela na obnovnom djelu. Jedan dio od ovih je sigurno pristupačan i radio bi, kad bi se k njemu pristupilo pod drugom firmom, a ne pod cijonističkom-. Osim toga imade velikih svjetskih jevrejskih udruženja, koji iz raznih razloga ne mogu da rade pod vodstvom cijon. organizacije, ali koji bi eventualno u zajednici sa cijon. organizacijom poradili oko obnove Etjec Jisraela. Pa makar se sva ta iščekivanja i izjalovila, dužnost je cijon. organizacije, da stupi pred sve levreje i da ih pozove na zajednički rad izvan okvira cijonističke organizacije. Prije nego što se sastane taj opći jevrejski kongres, mora vodstvo cijon. organizacije da izvede neke izvjesne predradnje. Tu se u prvom redu misli na to. da se vodstvo stavi u kontakt sa zastupnicima najjačih jevrejskih stranaka i sa najuvaženijim jevrejskim ličnostima, te da s njima tretira to pitanje. Već sama izmjena misli u tom pitanju, kao i pripravni radovi i zainteresovanje dalnjih krugova imati će za cijelo djelo obnove ogromno značenje. Svakako treba imati na umu, da se teško izvojšteni uspjesi ne ponište kakovim prenaglim korakom. Djelo obnove Palestine ne smije izmaći iz ruku cijonisličke organizacije tako dugo, dok ne bude sigurno, da će sam jišuv moći da nastavi tim radom. Ali u tome nema nikakve zapreke za saziv općeg jevrejskog kongresa. Tim kongresom ne likvidira cijon. organizacija, već ona kao jedan od najmoćnijih faktora u jevrejstvu i kao organizacija, koja je najviše zainteresovana na djelu obnove, postoji 1 nadalje i vodi glavnu riječ u toj akciji. To joj' pravo ide po njezinoj snazi i po njezinom dosadašnjem radu. Bilo bi preuranjeno, kad bi već danas unaprijed precizirali statut i izradili zaključke, koje treba da prihvati taj kongres, ali je sigurno, da će cijon. Organizacija znati čuvati svoju neovisnost i prestiž u interesu opće jevrejske stvari. Taj bi opći kongres trebao da preuzme ulogu Jeuish Agency. 1 o sc zapravo i hoće. Jevvish Agencv treba da je reprezentant cjelokupnog jevrejskog naroda. To bi imalo ne samo jače materijalno.

2

»ŽIDOV«

SROJ 47.