Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

K petoj godišnjici Balfourove deklaracije

Ozbiljnost shvatanja zadataka, koji su I,; >pred nama, i za koje ne možemo da vršimo dosta napora a ne vršimo ili, za sad, dosta karakterizuje i ta činjenica, što je peta godišnjica Balfourove deklaracije prošla bez naročitoga slavlja. Tome je za cijelo jedan od razloga i taj, što je u oči te godišnjice odstupila vlada Velike Britanije, kojoj židovski svijet blagodari taj dokumenat dalekovidnosti, spoznaje nezastarivih prava židovskoga naroda i ćudoredne i političke nužde, da se pristupi rješavanju židovskoga pitanja, koje je podjedno opće evropsko i svjetsko, a u pravcu volje samoga židovstva. I drugi je razlog taj, što su se u Velikoj Britaniji ovršili izbori, s kojima je sva javnost bila zaokupljena, najpače oni činioci, koji dolaze u obzir kad je riječ o Baliourovoj deklaraciji i o palestinskome mandatu. Pa ni mi sami nijesmo smatrali, da je doba za proslave, koje imaju demonstrativni i agitatorni karakter. Što se na osnovu te deklaracije dalo postići s intcrnacijonalnog gledišta, to je postignuto. Ostaje još samo rad, koji je na nama, miran, uporan, sustavan rad, gradjenje pozitivnih, vidnih tekovina, kojima ima da se dokaže, kolika je u nas stvaralačka snaga i vjera u same sebe i mjera za žrtve dužnosti. 1 ostaje uporno, samosvijesno traženje sporazuma s onima, koji mogu da nam olakšaju, ali jednako i otežavaju djelo: s iprotimbajna, koje se očituju Evropi i s imperijalizmom šovenstva u prednjem Orijentu. koji je podigao glavu. Napokon je prirodno, da se naš interes skrenuo u oči obljetnice te deklaracije od nje na dva i za nas veoma važna aktuelna momenta: na izbore u Velikoj Britaniji i na dogadjaje u prednjem Orijentu, a u vezi s potonjim na ono, što će da bude u konferenciji u Lozani. U jednoj i u drugoj stvari mi smo angažovani svojim interesom i mi smo s toga, razumije se, budno pratili izbornu kampanju u zemlji mandatarske vlasti i \onferiranja i zahtjeve angorske vlade i Arapa. U donju kuću Velike Britanije ulaze konzervativni u apsolutnoj većini. Oni mogu da vladaju i oni će da vladaju sami. Vlada koalicije, stvorene za vrijeme rata uslijed potrebe koncentracije svih sila, prestade. Time izadjoše trajno iz vlade oni muževi, o čija je imena vezan uspjeh mandata nad Palestinom u duhu Balfourove, deklaracije. I kad bi politika Velike Britanije, najpače spoljašnja, zavisila o

tome, ko je na vlasti, pa kadili se u svojim osnovima mijenjala promjenom partije, koja uzima vlast u ruke, mi bismo imali dosta razloga da budemo zabrinuti, jer ne poznamo stalno lični, subjektivni odnos predstavnika vlade i vladajuće stranke prema palestinskome pitanju. U konzervativnoj stranci Velike Britanije nije stav prema tome pitanju jednovit. Ima jedna struja, koja pogoduje izvjesnim arapskim aspiracijama, a operirala je protiv mandata najviše s budžetnog gledišta, jer da taj mandat stoji Veliku Britaniju prevelikih izdataka (ma da se dokazalo, da ti izdaci bivaju sve to manji i da podržavanje vojske u Palestini ne stoji pmogo više no što bi stajalo, kad bi te čete bile u otadžbini). No Velika Britanija dobro zna, da se Egipta, koji ju je stajao mnogih teških žrtava, mogla odreći tek tad, kad je Suez s druge strane, a time i put u Indiju, obezbijedjen mandatom i kad još većma bude obezbijedjen elementom, koji ide sarpo za svojom ekonomskom i kulturnom nacijskom obnovom, bez truna ekspanzivnosti. I zato, mi možemo da budemo mirni u pogledu. Palestine. Ona je za Veliku Britaniju ne samo pitanje prestiža - a i taj je u politici i te kako važan činilac već je, pored njezina interesa, i jedna obaveza, preuzeta prema ostalim državama u ime Lige Naroda, a u toliko nezavisna o političkoj konjunkturi u samoj Velikoj Britaniji. Može da se radi samo, da tako kažemo, o većoj ili manjoj mjeri srca. koje se zalaže za našu stvar, ali ne može biti dvojbeno, da će pitanje narodne domaje za židovski narod u Palestini i nadalje ostati u pravcu moralno-političke trajne obaveze i državnog interesa i prestiža mandata rne vlasti. 11 tome pogledu mi danas imamo izjava i znamo lica u novoj vladi Velike Britanije, koja nam daju puno jamstvo, da se pravac njezine politike ne će promijeniti. U novoj je vladi OrmsbyOore državni podsekretar za kolonije, a on nije samo simpatizovao s cijonističkim težnjama, već ih je unapredjivao. Ne valja zaboraviti, da je i Balfour sam član konzervativne stranke, taj čovjek, koji se iza Roberta Cecila ispoljuje sve to više kao političar velikih ćudorednih kvaliteta, kakovih je malo u Evropi, a tek nešto više u Americi. Ne valja smetnuti s uma, da je prijašnja britanska donja kuća ogromnom većinom odobrila palestinski mandat, a i u njoj je konzervativna partija imala najveći broj poslanika. I napokon je od goleme važnosti za pravac politike u Velikoj Britaniji, što se kongres Ujedinjenih Država Amerike jednodušno izjavio za palestinski mandat prema formuli

Balfourove deklaracije, koja činjenica u toliko teže važi, što se solidarnost anglosaskili država i američka orijentacija politike Velike Britanije sve to više očituje. K svemu tome dolazi, da će u novoj britanskoj donjoj kući radnička stranka (labour party) biti druga po snazi i da u nju ulazi znatno ojačana u izborima. A ona je, više s gledišta socijalnog i ćudorednoga, jednodušna u odobravanju propalestiuske i prooijonističke politike britanske imperije. Ona je, po svojim vodjama (Wegdwood) uzela čak i aktivnog učešća u palestinskoj akciji cijonističke organizacije. Bit će, u glavnome, istine u tome, da je u jednome dijelu engleske konzervativne stranke opozicija protiv palestinskog mandata bila tek izborna lozinka protiv Lloyda Oeorge-a, ako ne računamo ovamo »Morning Post«, koji je oduvijek antisemitski i anticijonistički, a Zbog svoga anticijonfema, i pored svoga antisemitizma, vrelo napadaja asimilantima protiv cijonizma. Što se tiče konferencije o bližnjem Istoku u Lozani, od važnosti je prije svega to, što je, izgleda, u osnovima došlo do sporazuma izmedju interesovanih država Evrope. Rivaliteti se izmedju Francuske i Engleske slegoše, možda najviše uslijed imperijalističkih težnja pobjedničkoga Kemala i angorske vlade. Francuska je spoznala, da je njezina potpora Kemalpaši i računanje njegovo s neslogom izmedju velikih sila izazvalo apetit, za koji se ne zna. gdje i kad bi se stišao, pa da bi u svojim uspjesima mogao imati nedogledau uticaj na muslimanski svijet. U pitanju je za Francusku ne samo mandat nad Sirijom, već i berberske zemlje u sjevernoj Africi, pa i Indokina i Anarn, gdje prebivaju muslimani. Napokon se javlja i opasnost novih trzavica na Balkanu, ako osili Turska, pa stoga i naša država, pored sve frankofilske orijentacije njezinih državnika, ovdje naginje britanskoj orijentaciji. Palestina igrat će sporedniju ulogu u lozanskoj konferenciji. Pitanje je Palestine nabačeno samo sa strane neposredno interesovanih: Turske, i Arapa. 1 jedni i drugi svojataju. Turska traži, da joj se dade mandat nad Palestinom, a Arapi traže, da im se pripoji po pravu majorlteta pučanstvo, samoopredjeljenja. Izmedju Turaka i Arapa postoji dakle u pogledu Palestine oštra protimba interesa. Turska vrši pritisak na zvanične predstavnike Židova u Turskoj, da se izjasne za turski mandat nad Palestinom. Arapi šalju delegacije, koje agituju za ujedinjenje svih arapskih zemalja. Nije ovdje i sad prilika, da se pclemiše

Poštarina plaćena u gotovom.

GOD. VI.

UPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB, ILICA DRO) 31 111. KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGREB, 23 novembra 1922. - 3. kisleva 5683.

PRETPLATA: GODIŠNJE K 240, POLUGOD. K 120, CETVRTGOD K 60. POJEDINI DROJ K 6.- IZLAZI SVAKOG PETKA.

BROJ 50.