Жидов

Reprezentacija pactfest.ćkog čovječanstva. Savez Naroda, pozvao nas je, da poduzmemo opet Hanukat habajit, da osnujemo u zemlji otaca svoju narodnu domaju. Time je svijet sebe rehabilitoveo, time je on svoju kuću posvetio. Han’ukat habajit nežidovskoga svijeta! Ati nama prijeti upravo u ovome velikome času - opasnost, da ćemo se komprormtovati, da ćemo se pokazati slabima i maIjušnima, ružnima i nedostojnima. Prijeti nam opasnost, da ćemo u našoj tromosti i komotnosti zakasniti na posvetu vlastite kuće. Menora imade osam svijeća. A mi smo jedva jedvice zapalili tek jednu jedinu slabu svijećicu. Zurite se braćo! Patite svijećice. palite svijećice! Lav Stern.

ie prijeporno. Asirijolozi ga izvode iz babilonskoga klinovog pisma (por. Hcmmel, Geschichte Babvloniens u. Assvriens, Berlin 1885 str. 54.), dok on po nazoru egiptologa potječe od egipatskih hijeroglifa (por. Settie, Die Agvptotogie, Leipzig 1921., str. 38 ). Zimmern (Vergicichende Grammatik der semitischen Sprachen. Berlin 1898., str. 7.) drži vjerojatnijim, da je izumitelj starojevrejskoga alfabeta ugledao koii u babilonsko klinovo, toli u egipatsko hijercglifsko pismo. Ma da je sfarojevrejski alfabet sopsfvena, sustavna, u i obzirom na oblik slova samostalna tvorevina, osporava se ipak jevrejskom narodu, da je on tvorac toga alfabeta dašlo većma iz čuvstvenih razloga, no iz logičkoga uvjerenja. Jz antr.gonrzma prema viševijekovnoj predaji pođimće se jevrejskom pismu ime feničko. Jesu li upravo Feničani pretvorili slaroazijsko slikovno pismo u fonetske, za to nema dokaza. Starojevrejsko je pismo bilo općenito poznato i rašireno već u 15. vijeku pr. K i. Kako sam već u prvom poglavlju bio napomenuo,

ne bijahu Feničani obzirom na" jezik, običaje i religiju veoma srodni Jevrejima. Dade se nagadjati, da su Feničani sfarojevrejsko pismo pače preuzeli od jevreja. Pokojni profesor Frnsl Scfcn, koji je sebi svojim iskapanjima u Palestini sfekao velikih zasluga za povijest starih Jevreja, iznio je godne 1904. nepobitni dokaz, da su Kanancl u predjevrcjskoj Palesimi i u medjusobnom saobraćaju upoIrebliavaii babilonsko klinovo. a ne sfarojevrejsko pismo (por. Friedr. Delilzsch, Babcl und Bibel, Leipzig 1921., s f r . 63.1. Za brojke su Feničani u opreci prema Jevrejima imali posebni brojčani sustav pa nijesu nigda slo'■ma označivali brojke. Sfarojevrejsko se pdsmo ni !e zvalo -Kfab k’ naani« (kanansko pismo), već »Ktab rbri« (jevrejsko pismo). Kad ,c OVo bismo prešlo u kvadratno pismo, odakle je došlo i tko ga je uveo, k>š je sve do danas veoma prijeporno. Po mom je mišljenju icvrejsko kvadratno pismo bilo uvedeno iz dvojakih razloga, kako bi se židovski narodni duh u jez.ku oćuvao od propasti. Starojevrej-

sko se pismo pod utjecajem Feničana tijekom vremena znatno promijenilo. Pismena izgubiše svoj stalni oblik, tako te je često jedno slovo poprimio različita obilježja. Kad je nadalje rnedju Židov ma i Samarićanima, koji su se u svem petoknjižju takodjer služili siarojevrejpismom, nastao konfesijonalni rascjep, zbio sc kod Zidova preokret na području pismo. Jevrcji su tadašnju biblijsku književnost transknbovali u kvadratno pismo, da na taj način postave vidljivu razliku izmedju sebe i sizmaiičkih Samaričana. Samarićani zadržale sfarojevrejsko pismo, što ga još i danas upotrebljavaju te se nadaju, da će Toeb« (Spasitelj) svojim dolaskom Zidove opet privesti pravom jevrejskom pismu Übrani). Uspomenu Ezre i Zurbila (Zerubebela), »izumitelja jehudi«-a (židovskoga kvadratnog pisma), proklinju Samarićam (por. Adalberf kterx, Der Taeb đer Samantaner, Giessen 1909., str. 15 41.). No jevrejsko se kvadratno Pismo razvilo organski i neposredno iz siaroic% rajskoga pisma, što je već ispravnom ian-

Današnja Palestina

Piše; dr.

A. Kievskv.

Naučni smo, da Palestinu posmatramo čisto istorijski. S jedne strane stojimo sa svetim sfrahopoči tanjem pred velikom proštosti naSe domaje, s druge strane imamo uvijek u vidu najdalju budućnost i vidimo Palestinu kao domaju od milijuna 2idova, gdje socijatno ekonomski uvjeti pružaju svima sreću i mir. gdie baziraju forme vladavine na pravu i pravici, gdje se slobodno razvija narodni genij i stvara novih vrednota za naše dobro i za dobro cijeloga čovječanstva. Kod ovoga osvrla na veliku prošlost i vidika na svjetlu budućnost često griješimo protiv sadašnjosti. Jučerašnje i sutrašnje prouz- roku ' e - da u velikoj mjeri potcjenjujemo danaluje. Današnje još je premaleno i prejednostavno u poredbi prema jučerašnjem i suirašnjem. K tome dolazi još i okolnost, da današnje neprestano traži i prima. Taj odnošaj prema sadašnjoj Palestini na skroz je neispravan. On je grijeh prema našoj zemlji i novome našemu jršuvu, jer Palestina -uislinu već sad mnogo više daje, no što prima. Tokom tr ju zadnjih godina pokazala je Palesiina, da je i kraj današnjih prilika zemlja, koja u velikoj mjeri daje odgovor na najranjivije pitanje židovskoga života, na imigrac.ju. Palestina primila je za ove tri godine velik broj židovskih useljenika, prema oficijelnim brojkama preko 30.000, a od septembra 1921. do septembra 1922. 10.500. Cionistička je Organizacija sad dobila ponovno dozvolu da do konca decem. može opet naseliti oveći broj židovskih obitelji, oko 3000 duša. 90%

ovih useljenika su usejjemci iz Ukrajine, žrtve, koje su se spasile od pogroma i smrti od gladi. Ove brojke pokazuju, da je Palcst.na u zadnje vrijeme fza Amerike postala jednom od najvažnijih zemalja za židovsku emigraciju. Ovih 30.000 useljenika prilagodilo se i akl.matiziralo prilikama u zemlji. Broj nezaposlenih iznosi prema oficijelnoj statistici 500, a taj se broj ne odnosi samo na Židove, već na sve one, koji su ostali nezaposleni. Polit.čki je položaj useljenika mnogo povoljniji no u drugim zemljama ne izuzevši ni Ameriku. Već sad dolaze u zemlju, gdje ih uprava srdaćno prima, jer u njima vidi važan t poželjan elemenat za izgradnju zemlje, u zemlju, gdje je vlastiti jezik priznat kao jedan od službenih jezika, gdje su škole židovske i gdje mogu živjeti uzdignute glave kao ljudi i kao Židovi. Neopravdano je stoga, ako današnju Palestinu smatramo zemljom, koja više prima no Sto daje. Već sad je Palestina utočište za velik broj useljenika, koji u njoj' nadju mira i rada. Emigracija zadnjih triju godina jasno dokazuje, da Palestina postaje iz dana u dan sve to više zemljom velike židovske imigracije. Ako zemlja pored opustošenja. koje je prouzročio rat, ako je pored nemirnog i nesigurnog političkog položaja, u kojem se nalazila do ratifikacije mandata, ipak bila u stanju, da primi toliki broj Židova - gotovo polovicu njezinog židovskog stanovništva kod sklapanja mira - tad možemo sa sigurnošću očekivati, da će se sad, gdje je politički položaj još mnogo sigurniji i kad se zemlja nalazi već u povoljnijem stadiju ekonomskog razvitka od godine do godine povećati broj useljenika. Palestinsko židovstvo je od časa oslobodjenja zemlje od vojničke okupacije neprestano Iražilo, da židovski narod sve poduzme, da što veći broj Židova dovede u Palestinu. Živeći u zemlji najbolje su mogli da upoznaju uvjete i mogućnosti novog useljenja. Vidjeli su pred sobom veltke površ ne židovske zemlje, koje bi bile kadre da prehranjuju na desetke hiljada Židova, neobradjene i nezasijavidjele su nove kolonije ' s malobrojnim pučanstvom, koje su čekale na nove radničke ruke; vidjeli su gradove j sela, koji čekaju na dolazak novih Židova, da bi ovi iskoristili svote energije i razvili trgovmu j industriju. U galufu smatrali su se palestinski Židovi kao nepraktični sanjan. Prema njihovom pozivu ostali su skeptični ne samo krugovi, koji slojc izvan cijonizma, nego i u samom ’cijo-

nističkom taboru bik) je takovih, koji su sumnjali u to, da li je imigracija većih masa praktična. Židovske društvene institucije, koje se bave pitanjima imigracije, nijesu prestale da naprežu svoj mozag, da nadju negdje jedno mjrtto za Židove, koji bi htjeli i migrirah. Kucalo se na vratima raznih vlada i moljakalo za dopuštenje, da se pojedinim grupama iseljenika i siročadi dozvoli imigracija. Zaboravilo se samo na jednu zemlju, koja čeka na ■ migrante, koja ih rodo hoče da prima na židovsku domaju. Cesto se io dogodilo, jer su se ove institucije bojale, da če ih se sumnjičiti da su cijon.sličke, a većim dijelom stoga, jer smo svi bili vični, da Palestinu »istorički« posmatramo, kao zemlju »daleke budućnosti«, a ne sadašnjosti. Ovaj velik broj useljenika, a neznatni broj nezaposlenih kraj slanovnistva od 100.000 Židova morao bi Židovima jasno pokazati velike mogućnosti useljiVanja. koje već danas pruža Palestina Židovski jišuv, koji jasno vidi, kako je zemlja već danas zemlja blagoslova za veliku masu Židova, koji traže domaju, zaključio je nedavno da iz vlastite snage stvori posebnu mshluc.ju. koja će se baviti pilanjem imigracije. Taj je rad na se preuzeo Vaad Leumi, zastupnik palestinskog židovstva. Kao zemlja za uScljivanje Ireba Palestina prije svega konačišla za novo nadošle, urede za informacije, medicinsku pomoć, kredit za useljenike, da im daje mogućnost, da sebi stvore egzistenciju itd. Vaad Leumi se nada, s Praum, da će ga u (om radu podupirati sve već postojeće imigracijone organizacije. u s; ne radi ni o kakovoj partijskoj stvari, već o pitanju stvaranja utočišta za nesretne putnike, keji u mnogim zemljama nalaze zatvorena vrata. I ako Palestina ne bi bila bolie utočište no druge zemlje, ona sigurno rije m gore. Neke židovske organizacije, kao Židovska centrala za pripomoć i federacija ukrajinski Židova, već su uvidjeli, da Palestina nije samo zemlja cd jučer i sutra, već i od danas, pa su se poz.vu odazvale. I ako je pripomoć, koju su dale ove organizacije za palestinsku imigraciju, tek kap u moru, ipak je važno, da su ove vanstranačke pomoćne organizacije poče e da principijelno priznaju praktičnu vrije nosi Palestine kao zemlje za imigraciju To je lek početak, a bit če nužno, da se sve židovske pomoćne oragnizacije u svim zemljama ujed.ne u radu, koje treba da apeliraju

BROJ 53.

»ŽIDOV«