Жидов
stinu. U babilonskom se epu o Gikjamešu (ploča XI, 24) veli: »u-ku-ur bi-i-ta bi-ni e-liip-pa«, <t. j. »razvali svoj dom pa sagradi brod«. Jevrejski jezik, koji u pobrblijsko doba naziva brod izrazom »ilpa« tbabilonsko-asirski »elippu«) te ga pače upotrebljava kao vlastito ime (por. Talm. bab. Ketubot 111 a), služi se egipatskom tudjicom »teba« (I. Mojs. 6, 13 i si.), koja znači isto, ali je u babilonsko-asirskom nema. Da se jevrejština nije izgradjivala tek prema uzoru babilonsko-asirskom, pokazuje nam upravo odnošaj izmedju biblijskog prikaza potopa i babilonskog epa o potopu. Različnosti i značajne opreke medju obim ovim pnkazima jasne su i očite. U babilonskoj priči odlučuju se bogovi na potop bez vidljivoga razloga, dok sc on u bibliji opravdava gnjevom Božjim zbog ljudske zlobe. Babilonski se ljubimac bogova Utnapislim (CiinapišfimJspasava izdajstvom, dok se spasenje Noino zbiva odlukom Božje milosti. Utnapistim, laćajući se gradnje broda, po savjetu božjem besramno laže svojim zemljacima i zavarava ih velikim i sretnim budućim vremenima, dok biblija o takovim lažima, pa još po
savjetu Božjem, naprosto mita j ne zna. Najočitija je razlika glede Božjeg blagoslova i obećanja (I. Mojs. 8, 21—22) ljudima, čemu u Babilonu nema ni traga. U Babilonu se radi o dogadjajima u prirodi, u bibliji naprotiv o odnošaju medju Bogom i čovjekom. U spoljašnostima se oba prikaza često slažu; no dok je jezgra babilonske priče suha i plitka, u bibliji je ona sočna i puna živola. Time dašto nije rečeno, da se jevrejski jezik posvema ograda od utjecaja babilonske kulture. Teorija o broju dvanaest nije razmjerno mlada, kako se obično općenito tvrdilo. Starobabilonska je teorija o broju dvanaest obzirom na svoju vezu s dvanaest znakova zodijaka našla simboličkoga izražaja u jevrejskom jeziku. Jevrejski je jezik nastojao da starobabilonski astralni naziv za dvanaest slika zodijakovih pretvori u nacijonalne nadimke za dvanaest plemena jevrejskoga naroda primjenjujući pojedine znakove zodijaka kao svojstva svakoga pojedinog plemena. To moje mišljenje opravdava blagoslov Jakobov (I. Mojs. 49, 3—27), koji pjeva o dvanaest plemena. Broj se dvanaest dakle smatrao svetim
brojem. Sto su već odavno ustanoviti istraživaoci biblije (por. Herschberg, Hahalbaša haibrit hakduma, Varšava 1911., str. 147., bilj. 5). Ostatke toga starobabitonskoga shvatanja o svetosti broja dvanaest sačuvao je jevrejski jezik i u pobrblijsko doba (por. Bere Sit raba 98, 24). Židovska predaja ne taji, da su babilonski nazivi istisnuli prvobitna jevrej. imena mjeseci (por. Talm. jer. Roš hašana 1., § 2. Berešil raba 48, 9). U jevrejskom nalazimo samo još rijetkih ostataka izvornih jevrejskih imena mjeseci: I.) »Abib« (Aviv), proljetni mjesec (2. Mojs. 13, 4. 23, 15. 34, 18. 5. Mojs. 16, 1); to je prvi mjesec starojevrejske godine, što ga je nadomjestio babilonski »Nišanu«, poznat u kasnijoj biblijskoj književnosti (Nehem. 2, 1. Esler 3,7) pod imenom »Nišan«. 11.) »Ziv« (1 Kralj. 6, I, 37), drugi proljetni mjesec, otprilike svibanj, promijenjen kasnije u »ljar« (bab.; Airu). III.) »Jerah haetanim« (1. Kralj. 8, 2. Bloch, Phdnizisches Glossar 1891., 18), istisnut od »Tišri«-ja (bab.; Tasritau), koji označuje sedmi mjesec. IV.) »Bul« ili »Jerah Bul« (1. Kralj. 6, 38. Ešmunazarov natpis, redak 1. i Bloch, na pom. mj. 20), što ga je nadomjestio
koji je objelodanio cijeli niz članaka, koji se mogu označiti kao provokatorski. Ministar predsjednik Bratianu izjavio je, da će vlada poduzeti sva siedstva da zaštiti svoje gradjane. Ne može biti govora o tome, da će se uvažiti zahtjevi nekih djačkih organizacija, koji traže numerus clausus za židovske djake. 1 u rumunjskom senatu vodila se debata o tom predmetu, te je više opozicijonalaca spočitnulo vladi, da je pogodovala antisemitskoj propagandi, jer je držala, da će se taj antisemitizam svagdje širiti. Svi govornici tražili su odlučne mjere protiv svake mogućnosti pogroma. Protužidovski nemiri u Rumunjskoj. Već smo u prošlom broju izvjesiili o djačkim nemirima u Cluju, koji su poprimili karakler pravoga pogroma. Ovi izgredi nijesu ostali ograničeni na Cluj, već su se širili i u Bukareštu i u još jačem opsegu u Jaši. O dogodjajima u Cluju izvješćuje očevidac ovo: Vlada nije ništa poduzela protiv sistematskog razdruživanja, koje se mjesecima vršilo u Transitvaniji, premda su na tu opasnost upozorili židovski krugovi, te se izgovorila, da to potiče samo od opozicijonalne narodne stranke, koja hoće da dokaže, da sadašnja vlada nije u stanju, da u zemlji održi red i mir. Transilvanija je uslijed nacijonalnih protivština vrlo povoljno tlo za antisemitsku propagandu. Kod nemira od 28. novembra nijesu se više ograničili na zahtjev numerus claususa i drugih protužidovskih naredaba, već su jurišali na ured židovskog narodnog saveza, razbili uredjaj, palili akta u prisutnosti vrhovnog gradskog načelnika, šefa redarstva i prvog državnog odvjetnika. Nakon loga nije nitko priječio rulju da prodre u tiskaru židovskoga dnevnika »Uj Kelet«-a i da lamo sve razori. Policija sigurno bi mogla spriječiti sve to, ali je imala strogu naredbu, da ne upotrijebi oružje. Ukupna šteta iznosi preko 3,000.000 leja. Pored toga nava-, liti su još na židovsku menzu i židovsko kazalište. Mnogo je djaka i urednika teško ozledjeno. Židovsko pučanstvo vrlo je uznemireno jer vidi, da od oblasti ne biva zaštićeno protiv izgrednika, a niti im se dopustilo, da organizuju samoobranu. Nemiri zahvalili su i druge krajeve. »Vossische Zeitung« od 14. decembra objelodanjuje opširno izvješće o protužrdovslcim izgredima u Rumunjskoj, iz kojega se vidi, da
se vlada tek u zadnji čas odlučila, da energično stane na put tim izgredima. Samo dobroćudnosti rumunjskog naroda ima da se zahvali, da nije došlo do ozbiljnih pogroma u cijeloj zemlji. Izjave rumunjskog ministra unutrašnjih djela, da osudjuje izgrede, koji su »izazvani po stranim elementima«, pod kojima je mislio »društvo Madjara, koji se bude«, a koji u istina šire protužidovsku propagandu nije pogodila bit stvari. Ova izjava ipak je primljena do znanja i u istinu se nijesu dogodili novi nemiri. »Vossische Zeitung« nadalje izvješćuje, da je engleska i američka vlada po svojim poslanicima intervenirala kod rumunjske vlade na temelju mirovnog ugovora, jer je ugrožena zaštita manjina, pa se stoga moraju poduzeti mjere, da se spriječi antisemitski pokret. Jedna židovska deputacija pošla je kralju i zamolila njegovu intervenciju. Vlada zabranila je sve skupštine narodnih Rumunja. Direktori i inspektori visokih škola pravit će si Hčno odgovornima za sve dogadjaje na njihovim zavodima. U slučaju, da bi se nemiri opetovali imađu se dolične škole odnosno dotični fakultet zatvoriti, tako da prijeti djacima gubitak semestra. Tajna organizacija »Konzul« u Austriji. U savezu sa nekim tragom o postojanju jedne protužidovske organizacije, poveli su privatni židovski krugovi istragu, koja je dovela do uspjeha. Pronadjen je opstanak tajne organizacije »Konzul« čija je zadaća da umorstvom makne prominentne židovske ličnosti. Ustanovljena je tačna listina osoba, koje se imaju übiti. Na čelu te listine je bečka poglavica obitelji Rothschild. Sad je i policija uzela stvar u svoje ruke i povela strogu istragu. Politička pozadina bečkog pokreta za numenis clausus. Frankfurtske novine javljaju iz bečkih akademskih krugova, da se rektor bečkog universiteta, prof. dr. Diener i njegovi pristaše u akademskom senatu, obvezao prema antisemitskim djacima, da će do sredine januara izraditi predloge za provedenje njemačko nacijonalnih zahtjeva za uvedenje numenis claususa za profesore i djake te otklon svakog židovskog rektora. Stvar postaje tim interesantnija i ima to veće političko značenje, jer Je sirankavelikrh Nijemaca sad nakon napuštenja misli o priključku k Njemačkoj u smislu
ugovora od Ženeve ostala bez političkog partijskog programa, te mora naći neku platformu, kojom će doći i red svoje izbornike. Vjerojatno smatraju židovsko pitanje za to podesnim, pa stoga aferu na sveučilištu tako opširno tretiraju « svojim partijskim novinama. Budimpeštanski Židovi n eri komunista. Svečanosd povodom predaje počasne sablje tavanskomu pukovniku Roman eliu koji je za vrijeme proletarske diktature u Madžarskoj mnogim antikomunistima sparno život, pr.bivao je državni upravitelj lioithv i članovi vlade kao i nad rabin Budimpešte dr. Simon Heve s y. Talijanski poslan.k razgovarao je dulje vremena s nadrabinom i zahvalio mu se za dolazak. Nadrabin odgovorio jc, da je izvršio samo svoju dužnost, jer je pukovnik Romaneli vrlo mnogo učinio za Židove, koji su vrlo mnogo trpili u eri komunizma. Medju taocima, što su ih uzeli komuniste, bilo jc mnogo Židova. Ali i medju onima, koji su od komunista odsudjeni na smrt ili robiju bilo je brojnih Židova. Strijeljano je 33 Židova. Poslanik rekao je zatim* da mu je poznato, da su madžarski Židovi mnogo trpili zadnjih godina. Nemiri u Poljskoj. Prema vijestima, koje su stigle iz raznih krajeva Poljske došlo je u mnogim mjestima do ozbiljnih protužidovskih izgreda. Huligani napadali su židovske lokale, zlostavljali su vlasnike i uništili uredjaj. Pošli su u svratišta, isprebijali su židovske goste i zahtjevali, da smjesta napuste grad. Ozledjeno je vrlo mnogo Židova. Karakteristično je, da su svi huligani opremljeni jednakim toljagama, što opravdava zaključak, da se radi o dobro pripravljenim pogromima. Policija bila je protiv izgrednika nemoćna. I iz Lavova i Krakova javljaju velike protužidovske izgrede. Do težih izgreda došlo je u Katovicu, gdje je 18 Židova teško ranjeno. Policija mogla je istom pomoću vojništva da uspostavi red. Židovsko pučanstvo stoji pod dojmom nemira u Varšavi i drugim gradovima, te je vrlo uznemireno. Premda je vlada poduzela energične odluke da uguši sve nemire, ipak postoji opasnost, da će doći do ponovnih izgreda.
BROJ 54
»ŽIDOV«
3