Жидов
Iz Jugoslavije
Novi židovski mjesečnik. Kako iz Novog Sada doznajemo, izaći će ondje novi židovski mjesečnik na madžarskom jeziku. Time će se »dovoljiti davno osjećanoj potrebi, a uredništvo, koje je preuzeo naš sumišljenik gosp. dr. Sigmund ti a nd le r, jamstvo nam je, da će kist vazda biti na zamjernoj visini, tim više, što će mu biti osigurana i saradnja naših i stranih prvaka. Glavna skupština mjesne cijonističke organizacije u Bijeljini. Mjesna cijonistička organizacija održala je svoju glavnu skupštinu u prostorijama jevrejske škole. Nakon pozdrava predsjednika Haima Z. Barucha izvješćuje tajnik Albert Romano o radu odbora te naglašuje, da je rad bio uspješan u svakom pogledu i da je konačno uspjelo osnovati pjevačku sekciju Hazmira. Naročito ističe zadovoljstvom, da je mjesnoj organizaciji uspjelo podigmuti padgrobni spomenik pokojnom Natanu Landau-u, revnome cijonističkome radniku. Iza toga izvješćuje Jakob D an o n o radu za Keren Kajemet te izrazuje svoje zadovoljstvo nad činjenicom, da su se članovi svakom zgodom sjetili Keren Kajemeta, tako, da je prekoračen propisani kontingent. Ujedno naglašuje, da je uvjeren, da bi se mamim radom moglo još više postići. Nakon zaključnih riječi profesora Kald e r o na, koji je izrazio priznanje odboru za njegov rad, izabran je za narednu godinu ovaj odbor: predsjednik: Izrael A1 k a 1 a y; potpredsjednik: Albert R omano; tajnik: Jichak Abinun; blagajnica: Rifka Alkalay; komesar sekcije Hazmira: prof. Salamon Kalderon; komesar za Keren Kajemet; Jakob D a n o n. Odbornici: Bemhard Herz-1 e r, Samuel W i n t e r, Moritz All a r a c, Salamon Bar u c h; zamjenici: Rosa Salzberger, Isidor Salom, Arman W i n t e r. Omladinska Kanuka priredba B'not Cijon. Kao svake godine, prirediše naše marne djevojke iz B’not Cijena i ove godine dne 20. decembra dječju Jienuka priredbu u prostorijama Marionet teatra. Omladinske se igre na Ttanuku prrredjuju s lendencom, da se u djeci sa sredstvima, koja su dječjem mentalitetu najrazumljivija i najbliža, stvori svjetla slika i predodžba o junačkim borbama Makabejaca za narodnu slobodu. Da je to priredbi B’not Cijon-a uspjelo, razabiralo se na ushićenim i nasmijanim licima dječice, koja su pribivala itoj priredbi. Koliko li imade još danas obitelji, u kojima se Hanuka menora zamjenjuje sa božičnim drvcem, pa poradi toga moramo to više da cijenimo trud i ljubav naših djevojaka, kojim hoće da nadoknade ono, što se u obitelji svijesno ili nesvjesno zanemaruje. Nije potrebno govoriti o pojedincima. Svaki od sudjelujućih pridonio je svoje najbolje. Najbolje su uspjele male hebrejske sličice; 1. Svetja šošana. 2. Mačkica lakika i
3. Bolesna lutka. Hebrejski razgovori lako su lijepo i glatko tekli iz usiiju djece, da su svakog pnsutntka, koji imade malo jevrejksog osjećaja, morale da dimu i pojačaju u njemu vjeru u mogućnosli hebraizacije omladine. Uspjeh čitave priredbe dijeli sa predjašnim trim Sličacema i iočka 6. Uz sjaj menore, kojom su prigodom pojedinci veoma skladno otpjevali nekoliko nama dosad nepoznatih jevrejskih melodija. Točka 4. Poziv na igru. i 5. Vrtljarica i njeno cvijeće bile su dječji plesovi. Izvan programa bile su tri žive slike iz biblijske historije: Rut, Rivka i Estera. Prisutno je općinstvo bilo veoma zadovoljno i svaku točku programa nagradjivalo sa burnim pljeskom. Hanuka svečanost Makabija u Zagrebu. U nedjelju, dne 17. prosinca proslavio je zagrebački Makabi na svečan način hanuka blagdan. Pred svrstanim kategorijama članova i članica, naraštaja i podmlatka zapalio je g. nadkantor Rendi svijećice menore, praćen starodrevnim hvalospjevom »Maos cur«, koji je pjevao pjevački zbor Makabija. Iza toga pjevao je zbor četiri prekrasne istočno židovske narodne pjesme pod ravnanjem svoga zborovodje g. H i r s c h 1 e r a, te je melodijoznost i vanredna izvedba zadivila slušatelje, medju kojima je bilo i mnogo nežidova, predstavnika raznih korporacija. Svečani govor držao je g. Lav S t e r n. Prikazavši islorijsku i savremenu, religijoznu i narodnu važnost toga blagdana, govorio je o potrebama i ciljevima,kojima treba da svom odanosti i požrtvovnosii služe svi, a pred svima Makabejci .nosioci toga velikoga imena. Vatrenim je zatim riječima pozvao članove i općinstvo, da desetgodišnjicu rada društva proslave izgradnjom vlastitoga doma, koji je neophodno potreban. »I dom će biti sagradien, u koliko će to htjeti svi Makabejci«. Iza odstupa članstva nastupaju pojedine kategorije i uz pratnju vojne glazbe izvode svoje dobro uvježbane točke, i simboličke, ritmičke i švedske proste vježbe, te vježbe na spravama. Osobito treba istaknuti vježbe podmlatka, uzorne vježbe obih srednjoškolskih kategorija, te vježbe ženskog uzornog odjela i prednjačkog odjela na spravama. Sa strogo stručnjačkog gledišta moglo bi se možda koječemu prigovoriti, na kraj poznatih poteškoća u pogledu gombaone valja se upravo diviti i ponositi lijepim uspjehom. Nadamo se, da će vodstvo i članstvo i nadalje ustrajati ne ©bazirajući se ni na ka* kove poteškoće i da će kraj dob»e i jake volje naskoro položiti temelje vlastitome domu. B. Makabcjska svečanost u Zenici. Židovsko nacionalno društvo u Zenici priredjuje u ponedeljak 25. o. mj. u svim prostorijama rudarskoga doma Makabejsku svečanost uz blagohotno sudjelovanje jevrejskog pjevačkog društva »Lira« iz Sarajeva sa slijedećim rasporedom: Pozdravni govor gosp. dr. A. Be-
na u, Lewando\vski; Psalam 67, Lewandovvski: Psalam 103 pjeva mješoviti zbor uz pratnju harmonija, Jeftaj histerična drama u 4 čina od C. J. Diaena, izvadjaju diletanti Židovskog nacijonalnoga društva; Novak: »U ljetni suton«, Binički; Čuješ dušo«, muški zbor; Tovačovski: >Bura«, Mokranjac: VII. rukovet, mješoviti zbor. Iza programa slijedi ples.
Književnost
HAJIM NAHMAN BIALIK. Prigodom pjesnikova 50. rodjendana. Piše dr. M. Margel. Godine 1892. bila je u časopisu >Hapardes«, što ga je uredjivao RavnickL objelodanjena ’šestnaetkitična pjesma »E 1 hacipor« (Ptici) nekoga devetnaestgodišnjeg mladića. Toj prvoj svojoj pjesmi imao je da zahvali H. N. Bialik, što mu se ime osobitom ljubavi i poštovanjem usjeklo u sjećanje jevrejskoga čitaoca. Bijaše to doduše tek pjesma poput mnogih drugih jevrejskih pjesama, pa ipak drugačija pjesma, drugačiji jezik, drugačiji stil Odmah spoznadoše, da je jevrejskoj poeziji opet uskrsnuo bogodani (pjesnik vidovite proročke snage, kakvoga nije bilo od Jehude Halevija. I zaista podsjeća taj prvijenac posvema na slavnu »Cijonidu« Jehude Halevija. 1 u misaonom i u jezičnom pogledu nadovezujc Bialik na potonjega, koji ga je pretekao za sedam vijekova, premošćuje tako reći golemi jaz čitavoga srednjeg vijeka i otkriva pred začudjenim pogledima svu mladenačku svježinu jezika j evrejske pjesme. Kao što kod Jehude Halevija, tako se i kod Bialtka slijeva biblijski stil s poblijskim u tako skladnu cjelinu, te nas ova gotovo sili, da pustimo s viđa sve razlike u razvoju jevrejskoga jezika za pojedinih razdoblja. No dok Jehuda Haievi oplakuje razorenje svete zemlje i njenu nekadašnju veličinu, gledajući kako proždrljivi krvožedni psi na ruševinama razdiru mlade lavove, a pehar se žalosti prelijeva, tako te u njegovoj duši već nema mjesta za sav onaj jad i gorčinu, što ih je nekoć morao da pretrpi njegov narod na svetome tlu, razgaženu od rimskoga silnika, Bialiku se Galut ukazuje kao gomila ruševina, a zemlja otaca kao zemlja čudesa, gdje cvate vječno proljeće. Ptičica mu pri nastupu proljeća pjeva pozdrav iz svete zemlje. »Pjevaj, ptičice, o zemlji, gdje su negda moji predji našli život i smrt! Nije li cvijeće, što sam ga negda zasadio, još uvijek uvenulo. kao što sam ja morao da uvenem? Ja sam negda cvao poput njega, ali sada sam star i nemoćan«... »Zar da ja pričam tebi, mila ptičice? Što bi ti mogla, da čuješ iz mojih usta? Ta, valjda ne pjesme iz studene zemlje, no za to tek jadikovanje, nevolju i uzdisanje! Ne, ptičice.
6
»ŽIDOV«
BROJ S-:
o Štedna uloge ukamaćuje sa i vraća iste bez otkaza znoHse - IO mtiitml D. BE3SHH3 g Tžrajije 23 o o