Жидов

i doživljaj svoj razvitak. (Ovdje hoću uopće samo o lome da govorim). Čini mi se; u tom nutarnjem razvitku nije nešto sasvim u redu i tu boljeticu označio bih misaonom jalovosti radi neprestanog medjusobnog oplodjivanja i križanja istih misli. S kojim se mislima bavimo većinom na našim sastancima i vijećanjima? Ne govorim ovdje o vanjsko političkom radu naših vodja u svjetskoj i zemaljskoj židovskoj politici ier to nije u vezi s osobnim radom pojedinog cijoniste. Ah koji problem vlada našim nutarnjim političkim radom? Ništa drugo no ovaj; Kako ćemo naći novih pristaša i kako ćemo dobiti novaca? i sad napuštam i laj rad i prelazim kulturnom radu. Sa periferije velikih predavanja i drugih većih priredaba, koje su upravljene na vanjski svijet, dolazim do centruma kulturnog rada; Uči se (mnogo premalo) jevre,ski i priredjuju se (prerijelko) tečajevi, referati, seminari o Palestini, židovskoj povijesti, povijesti cijonizma. Konačno još neki razmišljaju i o pitanju; kako da učinimo cijonizarn pravom nutarnjom životnom moći? Što je dakle problem, zadnja problem? Cijonizam. Za politički rad; proširenje cijonističkog pokreta i novac; za nutarnji: cijonističke discipline, jevrejski i prije svega: cijonizarn sam kao jedini problem čovječanstva. A nije Ii to očita misaona jalovost radi opetovanog medjusobnog oplodjivanja istih misli. Smije Id problem cijonizma da bude isključivo cijonizarn? ♦ Cijonizarn je ako ga politički promatramo cilj; promatran etički on je put; put k riješenju najdubljih problema čovječanstva. Život je gomilanje poteškoća, koje valja svladati, tragičnih konflikata, s kojima valja da se borimo, ukratko, lanac zadaća. Dosižu li ove zadaće do najveće dubine našega bića. tad su to životna problemi, koji čovjeka prate kao stalne metafizičke brige. Nije teško vidjeti velike grupe iz problema, koje okupljaju

pojedinca u većoj ili manjoj mjeri. Tri su to velike grupe. Prije svega metafizičko religijozni problem. Velika pitama: Bog i čovjek, smrt i život. Zatim ćudoredni problemi: vrijednost, veselje i sloboda. Kako da živi čovjek? Može li uopće činiti dobra, može li doista da popravi svijet? Je li je slobodan, kako riješava konflikat izmedju dužnosti i nagona? 1 konačno problem ljudskog društvenog života s cijelim nizom aktualnih djelomičnih problema; Život naroda i država, rat i politika, veliki socijalni problem, problem gospodarstva rada, problem obitelji, seksualni i odgojni pa židovski problem itd. Svi smo mi zaokupljeni tim pitanjima i što smo bolji, to intenzivnije. Svaki prilazi tim životnim problemima s druge strane, sa svoje strane, sa svojim zasebnim sposobnostima i silama. Ali ne samo pojedinci, već i velike životne, kulturne, istorijske i duševne pojedinicc narodi. t židovstvo je takovo nadinvidualno jedinstvo, koje znači zasebni božanski put k riješenju problema čovječanstva; ono je u istinu već nešto k tome doprinjelo! Ono, što je čovječanstvo stvorilo u borbi s problemima bistvovanja ne možemo sebi zamisliti bez djelovanja židovskoga naroda. To je tijelo tokom godina uslijed zlokobnog udesa oslabilo, postalo nesposobnim za veliki, zajednički stvaralački rad, ono se kida i iščezava. 1 tu počinje djelovanje cijonizma. Cijonizam je nov pokušaj da riješi životne probleme na židovski način. Ne smijemo da izgubimo taj smjer na životni problem. Ne smije cijonizam sam da bude isključivo problem cijonizma, ako hoće da je cijonizam u najboljem smislu, već to treba da bude život u cijeloj njegovoj dubini i širini. Moramo da primimo u cijonizam svu punoću ljudskog života, a ne smijemo se povući s tog života na usku cijonističku stazu koja se sve više suzuje.

Ako promatramo povijest cijonističkog pokreta prema njegovoj nutrašnjoj životnoj snazi tad nam njezine etape mogu biti kažiputem za ispravnost onoga, sto je ovdje rečeno. Gdje su vrhunci cijonističkog života? Ondje, gdje je cijonizam osvojio novo polje čovječanstva, u sebe primio nov životni problem, gdje se je sljubio s čistom čovječnošću i stvorio novu sintezu. Kad se cijonizam sudario sa socijalnim pitanjem, nastao je nov cijonistički život, naročito kad je iz privremene mješavine Poale Cijona nikla nova ideja Hapoel Hacaira. Kad se cijonizam u pojedinom čovjeku sukobio s težnjom za novim produktivnim životom, nastalo je najdragocjenije haluc. Kad je cijonizam zahvatio omladinski pokret, nastao je »Blau-Weiss«. S filozofijom, religijom i mistikom stvori« je cijonizam novo naziranje na svijet, s povijesli novo razumijevanje za veličinu židovskoga udesa. I tako je bilo još mnogo novog napretka. gdjegod se susreo s novim poljima života; Literaturom, filologijom, pedagogikom, socijalnom skrbi, gombanjem, djačkim pokretom, športom itd. Vidimo dakle uvijek nov nutarnji polet u cijonizmu, kad primi u sebe nov problem. Cijonizam je doduše poglavito pokušaj riješenja jednog pojedinačnog problema: židovskog uma. Ali, on nije samo to. Nego još više, on to može biti samo onda. ako je u svojoj problematici što više univerzalan. Jer židovska pitanje ne glasi u ćudorednom smislu; kamo sa Židovima? Kako i gdje mogu da nesmetano žive Židovi? Kako će najmanje smetati drugim narodima? već: kako da se spase i za čovječanstvo i njegove zadaće najbolie iskoristi neizmjerna duševna i životna riznica židovstva, koja danas počinje da propada? Tom cilju trebaju da odgovaraju i naša radovi: Preporod židovskoga naroda s pogledom na velike probleme čovječanstva. Tri su temeljna elementa, koja u složnome radu daju kod svakoga naroda veliko kulturno stvara-«

Feuilleton HERZLOVA AUDIJENCIJA KOD WILHELMA II. U JERUZALIMU.

Iz drugoga sveska »Dnevnika Teodora Herzla«. Donosimo dozvolom nakladnika (Jiidische Werlag G. m. b. H., Berlin N. W. 7. Dorotheenstr. 35.) odlomak iz druge sveske »Dnevnika Teodora Herzla«. Drugi će svezak dnevnika sigurno pobuditi još veći interes kod nežidova i Židova no prvi, o ikojem je novinstvo donijelo vanredno povoljne kritike. Drugi svezak izaći će u istom izdanju kao i prvi: nevezan i u platno vezan. Cijena je za vezano izdanje 8400 maraka, a za nevezano 6000 maraka. Za Jugoslaviju vrijedi pored toga 6096 namet. Patisak zabranjen. Copyright 1922. by jlidischer Veriag, Berlin. Jeruzaiim, 1. novembra. Wolffsohn i Scbnirer vratili su se jučer na večer u pol osam iz šatora s ovim izvještajem: Hechler bio je kod Eulenburga, govorio s njime o koječem, zatim ga pitao, kad će biti primljeni cijoniste. Eulenburg rekao je: »Sutra ili prekosutra«. Car ne putuje u Jeriho, nego ostaje ovdje Vrlo mi je žao, da sam se dao nagovoriti od moje gospode, da ne pišem caru, da me čim prije primi, jer moram odmah da se vratim u Evropu; u utorak kreće moj brod.

Gospoda su se bojala da forsiraju stvar. Oni ne poznaju moj razlog; da hoću odmah nakon audijencije da napustim zemlju, prije no što se osvijeste Turci i meni prave poteškoća. Sad je to promašeno. Prije narednog utorka sigurno ne ide ni jedna ladja u Port Said. ada li će biti podesne veze, s kojom bi mogli do subote stići u Pori Said ili Aleksandriju, vrlo je sumnjivo. Bila je velika pogreška, što sam se dao odvraćati od moje narrusli. Preko noći pak) mi je na um, da pošaIjem caru fotografije kolonija i da ga tom zgodom podsjetim na audijenciju. Poslao sam sad, da se kupi lijepa oprema kao omot za slike. Wolffsohn odnijel će omotak Eulenburgu, kome pišem : »Vaša Preuzvišenosh! Čast mi je priposlati Vam u prigibu nekoliko snimaka postojećih židovskih kolonija u Palestini 5 molbom, da te slike predložite Njegovom Veličanstvu caru. Smijem li ovom prilikom upitati, da li je već određjen dan i sat našega prijema? Htjeli bi odmah iza audijencije da otputujemo u Evropu, gdje nas čekaju važne stvari. Zahvaljujući Vašoj Preuzvišenosti za veliku dobrotu Vašeg posredovanja, molim Vas da primite izraze moga odličnog štovanja. Vaš odani Dr. Th. Herzl.

Jeruzalim, 2. novembra. Ovo pismo nijesam odaslao. Jer dok su jučer prije podne bili Seidener i Schnirer, da traže omot za slike, došao je kavas njemačkog konzulata listom, na kome je bilo napisano moje ime, i pozvao me je, da dodjem generalnom konzulu. Kod generalnog konzula V. Tischenđorf, bio je grof Mlihling, koji je nosio novi crveni jeruzalimski kist. Tischenđorf rekao mi je, da me u šatorima čeka legacijoni savjetnik Kemeth, da mi dade upute za zamoljenu audijenciju. Bit će ipak dakle audijencije. Moji prijatelji i ja bili smo već klonuli, jer smo tako dugo čekali. Za vrijeme vožnje d« konzulata Schnirer je još žalostan i izrazio ,e pesimističko shvaćanje. Taj poziv na konzulat znači neuspjeh. Tim se više veselio, kad sam mu u kolim« rekao, što se dogodilo. Pošli smo u carske šatore; najavio sam se kod legacijonoga savjetnika. Taj, mršavi, još mladi, ali vrlo samosvjesni činovnik, primio me je s nekim omatovaženjem, vodio me u šator za primanje. gdje se vrlo dostojno spustio u jedan naslonjač, unakrstio noge i predočio mi je moj ispravljeni govor, ii mom nacrtu, što sam ga priposlao Eulenburgu, bilo je više mjesta olovkom precrtano. Ova moram ispustiti. Ne može da dopusti da to kažem caru. On! On? Tko je to! Sjetio me je sluge u dru. Klausa, koji je ordinirao u otsutnosti liječnika, no ostao sam ravnodušan prema odveć velikoj

»ŽIDOV«

BROJ 55.