Жидов

lačko jedinstvo; fiziološko-psihološko ustrojstvo. gipkost, punoća, smjer i snaga duha, osjećaja i volje poznavanje i proživljavanje vrednota stvorenih već u religiji i kulturi, filozofiji i literaturi i jaka svijest zajedničkog narodnog udesa, doživljaja, nadinvidiualnih iskustava povijesti. Ako hoćemo da židovstvu opet dademo stvaralačko jedinstvo, tad moramo ova tri elementa ne samo uzdržali, nego i učvrstili i produpsti, moramo prije svega opet uspostaviti jedinstvo tih elemenata u osjećanju, mišljenju i življenju. To je unutarnji kulturni cijonistički rad: on traži u današnjem bijednom stanju prije svega učenje, upoznavanje židovstva, našega jezika, naše povijesti, našega bića. Moramo opet sebe upoznati. Ali kraj tog učenja ne smijemo izgubiti čovječtvo; upravo taj rad mora da je svijesno u službi velikih životnih problema, inače postaje kržljav i bez poleta. Ne trebamo samo znati, da hoćemo imati našu židovsku stvaralačku snagu radi velikih čovječanskih zadaća, nego; moramo već sada visifi na tim problemima i ne odgadjati ih ili zanemariti radi oijonzma. Ne možemo čekati dok smo tako daleko; moramo nasmoći odvažnosti, da se već sad borimo s velikim problemima svijeta, s našim židovskim bićem, koje postaje sve više i više židovsko. Neka cijonizmu ne bude fudje ništa što je čovječje. Ne trebamo se bojati da će Hm proširenjem horizonta biti razvodjen naš ideal i oslabljena naša jakost. Naprotiv, mi ćemo povećat njegovu jakost ako ispunimo njegov sadržaj. Da sabercm: Nek nam cijonizam ne bude utočištem za zaštitu pred problemima života; neka ham bude bojištem o smisao i vrijednost ljudskoga bivstvovanja!

oholosti mladoga čovjeka. Konačno je želio, 4a mu dokumenat još jednom predložim, zajedno sa korigiranim manuskriptom, da bi mogao usporediti, da li sam sve dobro učinio. Miješam opazio ovu invperiinenciju i rekao sam mirno; »Sigurno«! Primjetio je još, da se donekle ispriča, da cm nosi odgovornost. On? Tko? Zatim me milostivo zapita: »Gdje inače stalno boravite?« Kao da nezna sve točno. Takova audijencija nije svakdašnja. O njoj govorila su gospoda dugo i mnogo, psovali su na me. Očito su svi bijesni, da se car tako upušta s jednim Židovom. Ali ja sam opet vrlo mirno i čedno odgovorio: »U Beču«. Pitao sam još, na koji ću način biti obaviješten o publikaciji. Naravno, da ću objelodaniti samo ono, što mi bude naredjeno. On je na to hladno primjetio: »Čini mi se, da nalog nije prava riječ. U najboljem slučaju dopustiti će Vam se, da nešto objelodanite«. Ovaj put imao je on pravo. Preopručio sam se. Da li mogu caru donijeti slike iz kolonija? Gospodin Kemeth ili Kehmetz nema ništa protiv toga; bilo bi mu samo vrlo milo, kad ne bi predugo zadržavali cara. Njemu je nešto milo. Doznao sam, da će Biilow pribivati audijenciji. Onda sam otišao.

Na večer poslao sam po Bodenheimeru važnome gospođinu legacijonome savjetniku novi čistopis s korigiranim manuskriptom. Na večer već nije bio sasvim nemitostiv. Rekao je Bodenheimeru: »Vaš zastupnik gospodin dr. lierzl, govorio je o nekom objelodanjenju. Svakako računamo s time, da za sad ne če ništa učiniti.« Bodenheimer uvjeravao je njegovu Importancu o našoj diskreciji. Za čovjeka koji tako tečno zna da korigira izraze, velika je pogreška, kad o meni govori kao o »zastupniku« dra. Bodenheimera. je deplais a ses Messieurs. Je m’en doutais. ♦ Po podne bili smo na Maslinovom brdu. Veliki vidici. Sto bi se moglo napraviti iz toga pregleda. Grad kao Rim, a Maslinovo brdo pružilo bi vidik kao Gianicolo. Stari grad s njegovim relikvijama potpuno bih zatvorio i izolovao od svakoga prometa, unutar starih zidina ostali bi samo hramovi i zavodi za dobročinstvo. Ana obroncima brda ii velikom okrugu, koji bi se opet zelenili našim radom, nastao bi opet krasan novi Jerjzalim. Na putu k Maslinovom brdu vozili bi se najolmjeniji svih dijelova svijeta. Njegom imao bi Jeruzalim postati draguljem. Sve sveto zatvorilo bi se u starim zidinama, a novo bi se naokolo širilo. Popeli smo se na ruski toranj, ja samo do prve galerije,' jer mi se vrtjelo; ostala gospoda

išla su do gore. Sjajan vidik na dolinu Jordana s njegovim gorskim obroncima. Mrtvo more, gorje Moab, vječni grad Jeruzalim. Morao bih imati vremena i mirnu glavu, da izradim sve te dojmove. ♦ Na povratku bili smo u grobovima kraljeva, koji su bili vlastnrštvo franceskog Židova Pereire a koji je to poklonio franceskoj vladi. Smatralo se, da je sasvim nemoguće, da bi Zidovi ikad sami nešto takova mogli posjedovati. ♦ Jeruzalim, 2. novembra. Prije podne velikog dogadjaja bilo je malo grozničavo. Još u nočnoj košulji davao sam mojim prijateljima pouke o ponašanju kod audijencije. Smiješni detalji, Bodenheimer nije imao bezprikorni cilinder. Zatim uzrujanja radi nabave kola, jer smo morali dostojno doći. Mnogo dosadnih posjeta. Dobri Hechler bio je sad ovdje. Preuzeo je, da će omot sa slikama kolonija odnijeti grofu Eulenburgu. Zatim nas je blagoslovio u ime Boga, Abrahama. Isaka i Jakoba, stavio svoj bijeli šešir na glavu i otišao. U 11 sati uzeli smo mali doručak, a zatim smo se obukli. Schnirer hoće da nam dade nešto broma, kao što se to sad radi, kad se ide na menzuru. ♦ (Nastavit če se.)

Eliezer ben Jehuda

Iz Jeruzalima javljaju, da je naglom smrću umro Eliezer ben jehuda. Eliezer ben jehuda (Perlmann) rodio se 1857. u Luškiu gouvernnment Vilna i posjetio je ješivu u Plocku, baveći se uz to studijem evropskih jezika i svjetskih znanosti. Kasnije posjetio je realku u Dvinsku. U doba preporoda malih naroda nastala je i u njemu ideja o preporodu židovskoga naroda. Pošao je u Pariz, da uči medecinu i da kao praktičan liječnik podje u Palestinu. Prvi njegovi radovi izašli su 1879. u »Hašaharu«, u kojima zastupa ideju, da je preporod moguć samo obnovom zemlje i jezika. Ove ideje naišle su na velik otpor, pa je i Smolenskin tvrdio, da treba prije kolonizacije Palestine širiti narodnu ideju medju omladinom. Nakon kratke bolesti pošao je u Palestinu, gdje je postao saradntkom tjednika »Havacelet«. Njegov pokušaj da izdaje mjesečnik za istraživanje Palestine nije uspio. Bio je prvi, koji je pokušao, da jevrejski jezik učini živim jezikom time, što ga je u obitelji upotrebio kao saobraćajni jezik. Nastojao je, da jezik razvija i prilagodi potrebama života i moderne znanstvene terminologije. U njegovom časopisu »Hacvi« posebni je odsjek bio posvećen jeziku, gdje je iznio stare zaboravljene riječi iz Talmuda, Midraša i sredovječne literature. Mnogo riječi uzeo je iz arđfiskog i stvarao na temelju pravila jevrejskog jezika novih riječi. Na njegovu inicijativu postao je hebrejski jezik nastavnim jezikom svih novih palestinskih škola. Radi svoje borbe protiv Haluke denuncirali su ga kod turske vlade, ie je nekoliko mjeseci čamio u zatvoru. Nakon Kišenjevskog pogroma zauzeo se za Ugandu, što mu se je jako zamjerilo. Kasnije branio je administraciju baruna Rothschilda protiv cionističke kritike, a u najnovije vrijeme je nekdašnji slobodoumnik stupio u usku vezu sa starim jišuvom, koji je nekoć oštro napadao.

Njegov list »Doar tiajom« danas je zastupnik reakcionarnog ortodoksnog smjera. No premda su ga u zadnje vrijeme napadali radi pisanja toga lista, nikad se nije zaboravio respekt pred ocem jevrejskog saobraćajnog jezika. Za vrijeme borbe s Brandeisom zastupao je njegovo stajalište i tek je u najnovije vrijeme oblažen konflikt izmedju njega i cionističke komisije. Njegovo najveće literarno znanstveno djelo, na kojem je radio 30 godina, je filološki leksikon jevrejskog jezika »Milon halašon haivrit«. u 13. svezaka. Do sad izašlo je 5 svezaka toga djela kod Langenscheida, Od drugih djela spominjemo: »Sefer Erec jisrael«, (Opis Palestine), »Hamikra« (Hrestomatija za djecu), »Kicur divre hajamim« (Kratka židovska povijest). U posljednjim godinama stekao je znatnih zasluga za istraživanje palestinskih starina. Bio je predsjednikom židovskog društva za starine u Jeruzalimu i pod njegovom upravom provele su se razne iskopine. Smrću Ben Jehudc gubi palestinsko židovstvo jednog od prvih svojih pijonira i najmarkantniju ličnost zadnjih 4 decenija u Palestini. Na dan njegovog sprovoda, koji je bio u nedjelju, dne 17. ovog mjeseca bile su u znak žalosti zatvorene sve radnje. Vrhovni Komeser sir fierbert Samuel poslao je posebnog zastupnika. Ben jehudin sprovod bio je jedan od najvećih u Palestini. Na otvorenom grobu govorili su u ime Palestinske Cijonističke Egzekutive U s i š k in, a za Vaad Leumi David Ve 11 in. Židovska općina u jeruzalimu odredila je trodnevnu korotu. Iz svih dijelova svijeta stigli su brzojavi i pisma, u kojima se izrazujc saučešće nad smrću ovoga velikana. Weizmarm brzojavio je iz Hajfe, Ahad Haam iz Tel-Aviva, a Sokolov iz Londona.

BROJ 55.

»ŽIDOV«