Жидов

Značajno je to za sve američke priredbe u počast visokim ličnostima. Za sve imade odbora i odbora. Odbor za dočekivanje, odbor za pratnju, stalni odbor u hotelu, politički odbor, odbor za »publici«, počasni odbor, odbor za program, za gozbu, za gostoprimstvo itd. Ako sad netko poželi, da direktno govori sa visokim gostom, onda mora kroz lanac odbornika. Sjećam se, kad sam lani potražio Jabotinskog u hotelu, onda me na telefonu uputiše, da se obratim na X., jer da je on »in charge«, t. j, on da je tajnik odbora, koji saobraća sa gostima. Poslije sam dugo čekao u uredu cionističke organizacije, gdje se obdržavala sjednico sa Brandeisovom grupom, ali tu sam još gore prošao. Dok nisam jednom bio dobre sreće te se iza jednog javnog zbora silom provukoh kroz svjetinu i birokratsku mašineriju, da u četiri oka reknem Jabotinskom ono, što mi je ležalo na srcu u pogledu potrebe jedne stalne jevrejske legije u Palestini. Inicijativa pojedinca i spontano djelovanje izvan odbora je ondje manje moguće nego li kod nas. Kod nas tamo, gdje organizacija nije velika i jaka, potrebna je kontrola centralnog radnog odbora i subordinacija aktivnosti pojedinca unutar organizacije radi jedinstvenosti i još više radi okupljanja snaga. Ali ovdje se sve koncentrisanje može nazvati rutinom političke mašinerije. Krivo protumačeni demokratski duh«, imitacija nekog liberalnog parlamentarizma, težnja za grupisanjem i ambicija za predsjedovanjem i vodstvom, ropsko oponašanje »businessmethods«, reklamna galama i nametanje govornika (ovdje se zovu: »after-dinnerspeaker«) kod svake zgode su značajne psihološke pojave socijalnog života ovdje. Štogod se započne i poduzme, ma tko rnu drago bio na dnevnom redu, svako filantropsko, političko, znanstveno, umjetničko ili drugo poduzeće nosi biljeg javnosti i dolazi u ruke ljudi, koji sve učine. . da pokret, čovjeka 1 ili stvar donesu >before the eyes of the public-. Ti ljudi, premda sami nemaju često nikakva duševna i srdačna odnošaja sa idejom (ili možda baš radi toga), su najbolji aukcijoneri, agenti, *bušiness-menageri«. Bez ovih impresarija, publicista, reportera, organizatora ništa ne može ovdje uspjeti, a naročito ne. ako je svrha, kao što obično, da se na financijalnom polju nešto učini. Mnogo bi se još o tome i o svemu što . se tiče cijonističkog pokreta dalo reći, ali htio sam da pišem o Svojim utiscima, što sam ih imao prigodom jedne svečane večeri, koja je bila nedavno priredjena u počast dra Haima Weitzmana. Svečanost se davala u Harlemu u dvorani Park Palače. Harlem je jedan predjel grada, u kome žive najmanje 60% Jevreja. Imade tu nekoliko hramova (medju njima dva ili tri sefardsko-španjolska), više društava, 'tri jidiš kazališta i bezbrojno jevrejskih dućana. Jevreji sami podijelili su Harlem u istočni, zapadni i srednji. Istočni Harlem nastanjen je gotovo isključivo velikom masom, koja je još uvijek ortodoksna i strogo konfesijonalna (ali poznato je, da je baš ova grupa najvjernija i najodanija narodnim tradicijama). East-side, kako se

kratko zove, prenapučen je jevrejskim življem. U zapadnom Harlemu žive Jevreji, za koje istočni Harlemiti drže, da su »izgubljeni«*). Zapadno-harlemski Jevreji žive u najmodernijim kućama, a većinom su asirnilovani trgovci. Iz udobnosti oslobodili su se tradicija, još će jedino na Jom-kipur i Roš-ašana zaposjesti ili bolje reći rezervirati jedno mjesto u hramu ,a katkada će iz filantropskih gledišta da podupiru i ievrejske stvari. U srednjem Harlemu živi srednji stalež jevrejskog naroda. Oni su zbilja negdje u sredini: negdje oko 5. avenue gornjeg dijela grada. Katkada naginja tradicijama Jcvreja prvih četiri avenua i govore sa čežnjom o »narodu : ali ih ima, koji bi svaki čas rado pošli onima prema zapadnoj strani. Spomenutu počasnu večer Weitzmanu prirediše .levreji Harlema. Odbornici i t. zv. cijonistička inteligencija rekrutirali se iz srednjeg staleža, za predsjedničkim stolom sjedili su dva-tri člana financijalno moćnih zapadnih Harlemita, a masa u publici sastojala se od onih uvijek vjernih i odanih istočnih Jevreja. Dvorana je bila iskićena svilenim američkim i cionističkim zastavama. Za stolovima sjedilo je nekih 400 ljudi. Još nekih 200 gledalaca stajalo je po galeriji ili sjedilo u ložama. Sve je nekako bilo prenatrpano. Za ulaznice plaćalo se po 4 dolara. Na stol je došlo 20 različitih jela. voća, salata, povrća« i zakusaka Razumije se, da nije bilo vina, ali po zakonu dozvoljena piva. Večera je počela oko 9 sati, mjesto kako se na pozivima najavilo u 7 i 30 časaka. Za to vrijeme, od 7 do 9, mogao sam razmatrati publiku, tu i tamo razgovarati se sa jednim ili drugim članom odbora. Nekoliko dekoltiranih žena po nanovijoj modi: kratka kosa, duge naušnice zelene boje (a la Tutankhamcn). fantastično duga odijela, upadno namazani obrazi, mnogo dragulja i nakita i (to ne smije manjkati) našarane perle oko' vrata. To je tip žene. koji se u ostalom može naći u svakom narodu, u svakoj klasi i na svakom mjestu zemlje. Značajno je, da su te žene obično začasni članovi odbora i da su naročito u sakupljanju novčanih sredstava vrlo agilne i uspješne. 1 one su vrlo potrebne u svakom pokretu. Ali većina žena na tom sastanku bile su one dobre mamice, koje pričaju i pričaju o dobroti i čistoći, o dužnosti prema narodu i o velikoj sreći biti Jevrejinom. One govore svoj mame-lašon sa jednom primjesom popularnog engleskog jezika. Tu i tamo nekoliko rabinera i mladih učenika talmudskih škola, nekoliko kantora i šoheta sa malenim crnim kapicama na glavi, da im ne » pobjegne . šehina«. Karakteristično je za Ameriku, da se na takvim sastancima, ne vidi mladeži. Djevojaka. i mladića (do 20. i 25. godine) nema gotovo nikako. Baš protivno nego li tamo kod nas, gdje za svakim zdravijim i iđealnijim poduzećem stoji mlada snaga. Razgovarao sam o tome sa jednim istaknutim piscem i vodjem omladinskog pokreta (George Rosenstein), koji je bio prisutan i on je bio vrlo iznenadjen. da se

*) U tom predjelu slučajno stanujem i ja!

kod nas mladež miješa u takve »političke afere organizacije«. On veli, da.ovdje u Americi mladež goji ili čistu kulturu (književnost, nauku i glazbu), ili se bavi gimnastikom. U ostalom, da ima vrlo malo hehaluca, ali mnogo zdravih mladića i djevojaka sa velikom ljubavi prema narodnim tradicijama i vjernom odanošću prema pozivu jevrejskog duha u uredjenju svijeta i humanosti na zemlji. Sjedio sam za stolom za žurnaliste (zastupajući jednu ovdašnju novinu) i imao sam zgode, da se razgovaram sa urednicima 'Jiidischer Morgen-a« i »Wahrheit-a>. Oba se dnevnika izdavaju na jidiš i imaju dnevnu cirkulaciju od 100 do 150 tisuća primjeraka svaki od njih. Govorili smo o masi jevrejskoj, a osobito radničkoj masi. Urednik »Morgen-a«, koji poznaje dobro srednji stalež, tvrdi, da je jevrejski narod naročito ovdje u Americi vrlo dobar i požrtvovan. Da se ovaj narod može vrlo lahko pridobiti za narodnu ideju, za cijonizam i uopće za svaki narodni pokret, koji je u vezi sa jevrejskim ponosom, sa istorijskim tradicijama jevrejstva i sa oslobodjenjem jevrejskog naroda. Ali da ga valja okupiti, da ga treba organizirati, pozvati na odgovornost i govoriti mu često. Ali eto ovdje sama organizacija se bori i vodje se dijele u grupe: Brandeis, Marshall, Lipski. Kaplan itd. Jedni su za centralizaciju, drugi za federalizam, treći za kontrolu budžeta. Većinom su ta pitanja formalna, konstitucijonalna, financijalna. politička i ekonomska. Da tih razlika u vodstvu nema, dr. Weitzmann ne hi trebao nikada ovamo doći i moliti narod za fondove, nego bi se mogao posvetiti važnijim pitanjima pokreta. Dr. Weitzman gleda naš pokret sa kulturno-nacijskog i etičko-spiritualnog gledišta, stoga i jest tragična njegova prisutnost ovdje, gdje mora da se bori za najjednostavniju potrebu svakog pokreta, za financijalna sredstva. Američko jevrejstvo nema idealnih vodja, ali ovdje je veliki dio mase spreman na sve žrtve. Urednik »Wahrheit-a« je povladijvao i dodao, da se najveći dio radništva jevrejskog stoga pridružuje internacijonalnim strankama, sindikalnim grupama i drugim liberalnim jer vide razdor u vlastitom taboru i jer ne nalaze onog entuziazma i one nesebične odanosti u vodjama cijonizma. Poale-cijonistička stranka sve više slabi, a njeni članovi pridružuju se socijalističkom »Vonviirts-u ’i komunističkom Zukunft«. Poslije večere bilo je mnogo govora. Gdja Gottheil. supruga znamenitog orientaliste i profesora Columbia sveučilišta (Gottheil porodica je vrlo zaslužna po razvoj cijonizma u svim državama Unije), je svojim govorom raznježila srca svih prisutnih. Gledao sam, kako mnogi uzimaju ček-knjige u ruke, da novčanim prinosom reagiraju na ona čuvstva, koja je u njima probudila govornica. Kantor Tosele Rosenblatt, čuveni tenor u. Americi, je pjevao milo, drhtavo, nježno. Veli mi susjed urednik, da je Tosele odbio sjajne ponude, ali da ih je odbio, jer hoće da pjeva samo Bogu i svom narodu, a nipošto na svjetskoj pozornici za zabavu. Vidio sam opet onaj jevrejskf narod, koji je probudjen iskrenim govo-

BROJ 22.

»ŽIDOV«

3