Жидов

riječi jednako kao i iz jednostavnih ozvanjao je etos našega naroda i naše istorije. Ćula se odlučna i jaka volja, da se uzme učešća na osiguravanju ljepše budućnosti židovskoga naroda i čovječanstva, izbila je nova vjera, da i kod nas imade puno shvatanja za uzvišenost zadataka, koji nas čekaju. Bilo je raspoloženje kao u herojsko doba cijonizma. Konferencija nije bila velika po broju delegata j ako je bila jedna od najvećih našega Zemaljskog Saveza. Našli su se na okupu stari prijatelji, stjegonošc i lučonoše cijonizma naših krajeva. Nu bilo je i novih lica, bilo je mnogo novin lica, ponajpače iz Vojvodine. Čuli smo i riječ naše omladine. Mi smo istina oduvijek tvrdili, da je omladina uz nas, ali smo znali, da ta omladina nije uz nas onako, kako bismo mi htjeli i kako bi nam trebalo. I znali smo, da ta omladina mje onako spremna, kako bismo željeli. I bojali smo se, da je naša omladina za cijonizam suviše jalova. Bili smo se već orivikli na to, da se nadjemo u jednome kolu uvijek ista lica. I pitali smo sa zebnjom: »Odjc su oni, koji će da nas zamijene, ako mt više ne bismo mogli?« Čuli srno riječ naše omladine, riječ možda jednostavniju, negoli zadnjih godina, ali riječ, iz koje smo saznali, da se ta omladina ozbiljno sprema za svoje nacijoraalne zadatke. Vi djeli smo nove ljude i novu omladinu. Vidjeli smo, da više nijesmo sami. Vidjeli smo našu budućnost. Osjetili smo nepresahnjivi izvor naše snage. Zato smo na ovome vijeću doživjeli jednu debatu, kakove kod nas još nije bilo. debatu, u kojoj više nijesu padale velike riječi, što hoće aplauz, već debatu, što se konačno ograničuje na to. da daje djela, da stvara čine, da manifestuje vlastitu požrtvovnost. Pred nama je • tajao u svoj svojoj jednostavnosti jedan čovjek, koji nam časom postade uzorom, ma da u njega nije snaga govora i ma da mu u njegovoj .savršenoj skromnosti nije nikada moglo pasti na pamet, da postane središtem i vodjom jednoga kruga 5 pokretačem jedne opće akcije. Bez obzira na

sve usluge, što ih je već dosele učinio halučkom pokretu u nas, on je jednim divnim gestom, kao da se to razumijeva samo po sebi, dao jedan za naše prilike izvanredno veliki dar za osnutak kolonije jugoslavenskih halucim u Ifrec-Jisraelu. I nije se ograničio, da sam mnogo dade, nego je u najvećoj tajnosti još dvojicu sklonuo (medju njima jednog necijonistu!), da dadu također vrlo ugledne darove. 1 ako je dokrajčio debatu o osnutku naše kolonije, debatu, koja nije imala čvrstog tla pod nogama, jer nije predležala osnova za osnutak kolonije, jer još nijesa bila osigurana novčana sredstva, niti je bio jasan put, kako će se doći do sredstava i pristupili ostvarenju kolonije. On je završio debatu, ne čekajući dovršenje bilo kakovih teorijskih planova i položio je čvrsti temelj koloniji. Njegov je primjer odmah djelovao. Pa i ako ga nitko nije dostigao, a ne vjerujemo da će ga tko dostići, ipak je učinjen divan početak, koji osigurava, da će se najbržim tempom raditi na provedenju cijele akcije. Velik je program što smo ga donijeli sa konferencije, možda veći, negoli smo donijeli na konferenciju. Podilazi nas lako sumnja, hoćemo li taj program izvesti za ovo nepunih sedam mjeseci do konca ove godine? Gledajući na naše dosadašnje rezultate, morali bismo posumnjati u uspjeh. Nu ako se sjetimo duha, što je vladao na ovoj konferenciji, javlja se uvijek iznova vjera, da će nam uspjeti, ako budemo htjeli. Savezno vijeće u Novom Sadu neka bude početak jedne nove epohe u povijesti jugoslavenskih cijonista. Neka delegati. koji sn na toj konferenciji osjetili dužnosti, što danas leže na svakome Židovu. otvore novu epohu u povijesti svojeg ličnog cijonizma. Metka se u mnogo većoj mjeri nego dojako posvete radu oko organizovanja i sabiranja ljudi i sredstava. Neka oduševljenje, što je vladalo u Novom Sadu prenesu u svoje mjesne organizacije, neka tamo drže zborove i neka govore o toj konferenciji. Neka ucjepe kod svojih prijatelja svijest, da je za-

počelo novo doba: doba savjesnog vršenja cijonističkih dužnosti!

Lav Ste r n.

Feuilleton MODERNA ŽIDOVSKA GLAZBA.

Zameci jednoj nacljonalnoj umjetnosti. Vrlo kasno počeli su Židovi produktivnim djelovanjem na području glazbe. S početka dali su se na kult riječi, pjesništva, te su do današnjeg dana oplodili evropske literature, a naročito njemačku. VVagner i Pfitzner osporavali su Židovima produktivnu muzikalnu sposobnost, tvrdnja, koja je oprovrgnuta velikim glazbenicima. Mendelsohn-Bartholdijem, Bizetom, Mayerbeerom, Offenbachom, Ooldmarkom i Gustav Mahlerorn. Opravdanije je pitanje jedne specifične židovsko-nacijonalne glazbe. To, što je stvoreno od nekih velikih židovskih majstora, bilo je tek prilagodjenje evropskom načinu izražavanja u formi i stilu, u čemu se svakako očitovao židovski temperamenat i posebni način osjećaja. Sopstvene nacijonalne kreacije bile su sinagogalne pjesme, od kojih se naročito ističe monumentalni >Kol nidre* i jedan niz židovskih narodnih pjesma sa slavenskoga Istoka, koji je dijelom preuzet iz posjeda dotičnih

naroda i tek tekstno prilagodjen židovstvu. Znanost se dosad nije bavila židovskom glazbom. Istom u dobi probudjenja židovsko-nacijomalne svijesti nastao je pokret, da se židovskoj muzici daje moderno sopstveno obilježje. Djelo je to mladje jedne generacije slavenskoga Istoka i Amerike. Tim nastojanjima priključio se u zadnje vrijeme osnovani Institut za istraživanje židovske glazbe. O tom pokretu mnogo interesantno priča u jednom eseju poznati bečki pijanista Julius W o 11 f s o h n, koji je i sam svojim dražesnim parafrazama starožidovskih napjeva mnogo doprinio modernoj glazbi. Zadnjih godina, piše profesor Wolfsohn, radi se grozničavo, s temperamentom i energijom, na razvitku židovske glazbe. Naravno najviše u Rusiji. Prije kratkog vremena boravio je u Beču upravitelj židovskog odjela glazbenog odsjeka u Moskvi, dr. D i m i t r o v s k i, koji je mnogo pričao o radu mladih židovskih muzičara. Najpoznatiji su od njih Miller, Onijezin i Levin, koji su komponovali simfonije, pjesme, komornu glazbu. I ako izbor teme više bazira na osjećaju no na

muzičko-teoretnkoj analizi, ipak iz njih izvire pravi talenat, neograničena privrženost i moderan duh. No interes za židovsku glazbu nije se probudio samo u Rusiji. Ernest B 1 o c h. koji živi u Americi, stvorio je neka veća djela, koja zaslužuju svaku pažnju. Bloch stavio si je u zadatak, da stvori novi stil u židovskoj glazbi, da duh židovstva izrazi u tonovima, da ne uzima obzira na vanjske ritmičke ili melodijske elemente. Tim je putem već prije njega pošao Gustav Mahler, čije simfonijske teme imaju mnogo vanjske sličnosti s nekim hasidskim narodnim pjesmama. Profesor Max Graf dovršava sad povijest židovske glazbe, a vrlo nadaren bečki komponista \Vilheim G r o s s koji je pisao za zbirku židovskih narodnih pjesama, koja je izašla u Švicarskoj, duhovite i fine pratnje, radi sad na’ jednom velikom opernom djelu. Društvo za istraživanje i podupiranje židovske glazbe namjerava da raspiše natječaj i da probudi i proširi propagandom interes publike i židovskih muzičara. U zadnje vrijeme izašle su mnoge zbirke židovskih pjesama. od kojih su najbolja djela

Hamburški socijalistički kongres

des Koncem ove godine sastali su se radnički vodje druge internacijo nale i mternacijonale dva i pol na vijećanje u Hamburg. Svrha je tim vijećanjima bila, da se uspostavi političko jedinstvo radničkih organizacija cijeloga svijeta, koje je rat i poratno vrijeme uništilo. Naravski, komunistička, treća inlernacijonala moskovska nije toga puta mogla da dodje u obzir, iz skroz jasnih razloga. Delegate mogle su samo da izašalju socijalno demokratske zemaljs k e organizacije. Jedino je kod Poale aviona učinjena iznimka time, što mu je kongres priznao interteritorijalnost djelovanja. Važnost je kongresa u manifestaciji, a ne po stvari. U stvari je jedva vjerojatno. da će novo stvorena internacijonaia moći da bude bolja, z/nači jača sila predstavnica radnoga naroda, nego što je to bila diskreditirana predratna druga interna c i jon aI a; Usprkos zvučnih imena, kao štc su Friedrich Adler, Henderson, Leon Blum i drugih, ova nanovo skrpana organizaciona forma soc. demokrata Zapada, znači u najboljem slučaju ujedinjenje- predstavnika umjerenih ideologija socijalističkih, T. j. onih iđejologija, kako ih primjerice zastupaju Scheidemann, Thomasi. Vanderveldi. Nije potrebno, da se te muževe opiše uz pomoć onog materijala, koji leži negdje u zaprašenim arhivima prošloga rata. Dovoljno je, da s v ikaže ,da su ona vodje, koji su prema svome uvjerenju dosta postigli, prava i slobode (kruha?) za svoj radni narod, pa drže, da se tim uspjehom može da zadovolji internacijonaia. Treba, prema njihovom mnjenju, više pripaziti na sindikalni i parlamentarni položaj radničke inteinacijonale, nego na borbenu stranu soci-

2

»2 1 D O V.

BROJ 21 5.