Жидов

Weizmanna, »ispunjena danas od života židovskih naseobina.« Keren Kajemet Lejisrael je u godini 1922. potrošio na kupnju zemljišta od Nurisa i Nahalala 40.0U0 funti. On još duguje znatnu svotu za to zemljište. Utrošio je i 42.000 funti za amelioracijone radove u Emeku u času, kad nije bilo drugog izvora da se zaposle halucim. Ove svote prikazuju sabiranje židovskih doprinosa, koji većim dijelom potječu od siromašnih i srednjih židovskih slojeva. Bilo da se redovito manji iznosi daju u škrabice, bilo da se služi sa markama s prikazom (kolonija ili posebnim brzojavnim blanketama, bilo da se služimo zlatnom knjigom ili da kojom zgodom dajemo za masline ili zemljišni dar. Diplome Keren Kajemeta, koje danas možemo naći u kućama mnogih cijonista kao zidni urečj, ne smiju da važe kao potvrde o darovima ili kao uspomene na njih. Oni imaju da budu potvrdama, da je darovatelj učestvovao na velikom obnovnom djelu- što više oni čine posjednika diplome ortakom pijonira. koji su već u zemlji. Ali haluc ne obavlja svoj rad samo naporom od vremena do vremena. On ne doprinaša svoju žrtvu samo jednom, kad ga baš na to goni momentam osjećaj. Iz dana u dan, u sunčanoj žegi ljeta, kao i za kišovitog vremena u zimi, obavlja on svoj posao; ore zemljište, sije žito, pravi kanale ili gradi ceste; u kovačnici, na dvorištu ili u mlijekarstvu njegov je život stalno opetovanje teškoga dnevnoga rada. A kako stoji s njihovim ortacima? Ispunjavaju li svoj udjel na zajedničkoj zadaći istom vjernosti i ustrajnosti? Mora da se priviknemo svrsishoduoj razdiobi funkcija: židovtvo izvan Palestine mora da namakne sredstva, židovstvo Erec Jisraela da daje svoj rad. Ta je razdioba zdrava, ali oba dijela mora da udovolje svojim zadaćama jednako tačno. I financijalna se sredstva moraju dnevno doprinašati. svakog tjedna, iz godme u godinu. Mora da postaje običajem, da dajemo novac za cijonističko kolonizatorno djelo, kao što su pijoniri naučeni da izvrše svoje obveze. Prihodi Keren Kajemeta pali su zadnjih godina u znatnoj mjeri. Pored svega toga on nije prestao da namakne novo zemljište i posjeduje danas 100.000 dunuma. Ali Keren Kajemet ne može danas više da udovolji svojoj istorijs.koj zadaći, ako mu ne pomognemo. Na zemljištima Keren Kajemeta podigle su se 30 naseobine. od kojih se 7 nalaze u Emeku. No valja još mnoge velike površine u dolini Jesreela i drugdje kupiti, na kojima će moći 1000 židovskih muževa i žena da se nasele. Dužnost je židovske javnosti. da namakne ta zemljišta putem Keren Kajemet Lejisraela kao zajedničko, neotudjivo vlasništvo cijelog naroda.

Keren Hajesod

Keren Hajesod u Americi. Keren Tiajesodska kampanja završena je 29. maja sa velikom skupštinom u Town tialle. Suradnici obvezali su se. da će nastaviti svoj rad. dok ne sakupe sve velike iznose, koji su darovani u ovoj kampanji, a koji s uplatama«u gotovome nadilaze propisanu kvotu od 2,000.000 dolara. Na skupštini govorili su Oskar Strauss, koji se

dosad držao posvema po strani, bamuei Untermeyer i dr. Weizmann. Predsjedatelj Judge Rosenblath naglašuje, da su prihodi u gotovome ove godine dva put tako veliki kao u prošloj godini. Kampanja u Filadelfiji završena je 22. maja, pa je tom zgodom dr. W e i z m a n u u predan ček od 250.000 dolara. U hotel Beiivvue Stratfort priredjen je Weizmannu u čast velik banket, _ na kojem se veličao ovaj lijep uspjeh filadefijskog sabiranja. , Besarabija. Kercn Hajesodstka Kampanja u Basarabiji nastavlja se velikom energijom. Glavni rad koncentrira se na pojedine sinagoške općine u Kišenjevu, ali se opaža nedostatak saradnika. Do sad dobiveno je 780.000 leja, od kojega jc iznosa 217.350 leja u gotovom uplaćeno. Na čelu Keren Hajesodskog komiteja je senator Smailević, čijom se pomoću prnvadja rad u krugovima bogatih Zidova. Palestina. Pored sviju poteškoća napreduje rad za Keren Majesod. jeli: n, dr. Thon i C e r n o v i ć posjetili su Rišon le Cijon, Nes Cijona, Rehovot i još • neka druga mjesta. U Rišon le Cijonu održala se' velika skupština, koja je izjavila, da je bezuvjetno potrebno, da Zidovi Palestine stani u velike doprinašaju Keren Hajesodu, kako bi se uspjeh i u drugim zemljama osigurao. Poteškoća biio je kod organizacije rada u Rehovotu obzirom na ekonomski položaj u Palestini. Iza toga bila je posjećena Galileja. Engleska. Keren Hajesod-drlve u Londonu započeo je u predvečerje S.avuot blagdana. Sabirači, koji su išli od kuće do kuće, svagdje su Ijubezno primljeni. Naročito se opazilo, da se i Židovi zapadnog Londona počeli interesovati za Keren Hajesod. te su i mnogi necijonisti darovali velike svote. Očekuje se povoljan rezultat ove kampanje. Finska. Akcija za Keren Hajesod, iko jom u Finskoj upravlja dr. Vilen s k y. donijela je u gotovome 1300 funti. U Helsingfordu uslijed teške ekonomske krize rad sporo napreduje. U mjestu Abu uspjelo je pored übiranja svih prinosa iz god. 1922. dobiti i cijeli niz novih obveza, .loš bolje razvija se rad u Wiborgu. gdje su cijoniste dobro organizovani te su predobiveni i odlični članovi općine, koji su stajali po strance. Alžirska. Prema izvještaju dra Leona Sussmanna proveden je pored sviju poteškoća rad u Alžirskoj. 1) Oranu održala se konferencija, koja ima veliko moralno i političko znamenovanje. jer se sa strane konsistorija u Alžiru pravilo veli- . kih poteškoća držanju ove konferencije. Konferencija se ipak održala i imala je lijep uspjeh. Istina, skupštini nisu pribivali predsjednik konsistorija i nadrabin, ali je zato bilo katolika i što je najinteresantnije došlo je i Arapa. Ideja Keren Hajesoda uhvatila je dubokog korijena. Na banketu sabrano je 7000 franaka.

Iz židovskog i cijonističkog svijeta

Umro Josef Seidenbeutel. Iz Varšave javljaju, da je ondje u dobi od 29 godina umro slikar Josef Seidenbeutel. Seidenbeutel potječe od ugledne varšavske židovske obitelji, te je nakon svršenih nauka radio na varšavsokj akademiji i spadao medju najbolje učenike poznatog

slikara Lenza. Godine 1915. prvi put je s velikim uspjehom priredio izložbu i naišao na vanredho priznanje kod poljske i židovske kritike. Pripadao je umjetničkom krugu, koji se grupirao oko S. Kratko , a koga su podupirali Perec, Asch 1 drugi židovski književnici. U glavnom radio je portrete, ali je mnogo radio i na području grafike. Jedan dio njegovih grafičkih radnja reproduciran -je u >Hate kufa«'. Miss Snowđen za židovsku Palestinu. Poznata Engleska socijalistkinja, miss Etei Sncvvden, o kojoj smo već izvjestili, da se nakon boravka u Palestini povratila kao topla prijateljica židovskog obnovnog djela, pisala je poznatoj bečkoj spisateljici Berti Zuckerkandl list, iz kojega vadimo: »A sad: vraćam se u Englesku s dubokim uvjerenjem, da je mandatska politika, što je zastupa Engleska, jedina ispravna i vrijedna potpore i da se s pravom polažu najveće nade u kolonizatoru! rad Židova u Palestini. Vi sigurno znadete, da u Engleskoj ima i protivnih struja, koje bi htjele da obore našu kolonizatornu politiku, što se oslanja na intenzivnu suradnju Židova time, što prikazuju opoziciju Arapa kao opravdanu i nesavladivu. To je, mogu to sigurno autoritativno tvrditi, apsolutno krivo. Proputovala sam cijelu Palestinu, posjetila sam sve kolonije i sve tabore, upoznala sam sve običaje i sva Sveta Mjesta. Dugo sam razgovarala s Beduinima u njihovim šatorima, a medju njima i sa Emirom Abdulom iz Transjordanije, čija je teritorijalna nezavisnost priznata. Iz svih dobivenih dojmova proizlazi jedno; Židovima pripada njihova narodna domaja u Palestini, jer njihov rad daje im najsjajniju svjedodžbu. Postala sam u Palestini entuziastička pristašica engleske politike, kako se tamo vrši i razumijem, da se nakon djela stvorenih u školama i u poljoprivredi sa strane Židova, polaže najveća nada u djelo, kojim oni upravljaju. Time pada opozicijonalna i neispravna tvrdnja, da se Židovima davaju povlastice na trošak drugih rasa. Uostalom u Palestini se samo jedan malen dio priključio agitaciji proti\ r engleske mandatske politike. Glavni vodje, koji vode ovu agitaciju su hrišćani, a ne muslimani. Uvjerena sam, da se može provesti politika ravnoteža izmedju Arapa i Židova. Znate, u čemu leži zapravo opasnost? Ne u poplavijenju zemlje židovskom imigracijom, židovskim kaitalom. uplivom na administraciju zemlje. Ne! Upravo protivne je vrste opasnost, naime da uplivni muževi židovske vjere ne pokazuju dosta interesa za palestinski problem i ravnodušno ga prepuštaju njegovoj sudbini. Jer Palestina treba; Kapitala, poduzetnoga duha i požrtvovnu osjećaj zajednice. Ako će evropski reprezentanti židovstva posvetiti više aktivnosti palestinskom kolonizatornom djelu, tad ne će to biti samo na korist Židova u Palestini, već i od nepromjenjive vrijednosti za muslimane i hri šćane. Tako dakle zapravo ne leži odluka o uspjehu daljnje kulturne, ekonomske i civilizatorne obnove Palestine kod Arapa. već jedino i isključivo u rukama evropskog židovskog kapitala, koji treba da financijalno i moralno podupire Židove Palestine, koji ondje rade i stvaraju intenzivnim marom i organizatornom sna-

4

• Ž 1 D O V«

BROJ 26.