Жидов

laja ig. Josipa Erida, kao i obiju ženskih društava, gdju. Jelenu de Majo i gdju. Elizu Feldman, predsjednike: »Potpore« g. dr. Bukića Pijade, Pjevačkoga društva g. Solomona Mošića, M. C. O. g. dr. Josipa Amodaja, jevr. gimnastičkog društva g. dr. Jakova Davićo, muzičkoga kluba »Lira g. Marka Blana, te ispred danas osnovanoga Saveza Jevr. Visokoškolaca Kralj. SHS havera VVessela. Iza toga pozdravlja slet haver Avra m Koen u ime beogradske omladine ističući, da je ona sretna i ponosna, što vidi u svom krugu tako velik dio svoje braće, koja evo sva duhovno i osjećajno čini jednu cjelinu. Slijede pozdravi beogradskih korporacija. U ime Saveza Cionista pozdravlja g. dr. O. B r a u n slet želeći omladini najbolje uspjehe. Sva cionistička javnost vidi u omladini jamstvo i v najjaču polugu, da će svladati sve zapreke, što priječe uspješan rad. Zadaće i dužnosti tolike su i od tolike važnosti, da svaki treba da spozna što znači potpora vodstvu i ostvarivanje ideala. Dr. Perić čita pozdrave i brzojave, napose pak prispjela pisma Saveza Cionista i Uprave Keren Kajemeta za Jugoslaviju. Iza toga podijeljuje predsjednik riječ haveru Hochsingeru za svečano slovo: Četvrti slet. Osijek, Sarajevo, Zagreb, Beograd. Etape, putevi, razgovori i borbe. Borbe medju nama, borbe u nama samima. Šest godina nakon Balfourove deklaracije, godine nakon San Rema i ratifikacije mandata. Godine nakon što je veliki državnik izrekao rečenicu o startu. A mi; Ništa. Gotovo bih rekao »manje od ništa«, ali rekao bih premalo. Davno je tome što je Weizmann odgovorio napadačima na vodstvo: »A Ti, židovskinarode, što si Ti učinio?« Davno je tome i zato zvuči banalno. A zvuči banalno i zato, jer je istina, i jer smo tu istinu od onda često ponavljali. Sve što se ponavlja otrcano nam udara o uši. Ali pjesnik je gigant rekao; »Treba da se ponavlja istina, jer i laž nam neprestano ponavljaju ■>. Istina, istina to je ono jednostavno, to je ono golo, čisto. (A svečano slovo nije fraza iluzije, nego je riječ istinita, što od srca dolazi). Istina nije duhovita ni paradoksna, istina nije salonska ni originalna. Istina je stara i otrcana. A tu istinu hoću da Vam kažem. Omladino! c as, što ga proživljujemo pun je gorčine i boli. Naše je veliko djelo stalo. Stalo je kanda ne može dalje. Ono, za što je Cecil rekao, da je najljepši rezultat strahote, što se zove rat, ono je u pogibelji, da propadne. Tijekom ove godine bilo je u Tebe, omladino, razgovora, razlika u mišljenju, možda idejnih razmirica o novcu. Dok su jedni govorili o finansijama izgradnje, drugi su snatrili o duši. I dok su jedni orgauizovali aparat sakupljanja za Keren Kajemet, drugi su govorili o omladinskoj etici. Zaista ne znam. tko je vlastan i tko može, da odredi apsolutno i neopozivo taj pojam ... etski! Ali znam nešto drugo. Kad se 1920. završila londonska konferenca, ona prva iza rata, koja je stvorila Keren Hajesod, došli smo da slušamo Adolfa Bohma, kad je povjerljivo govorio o rezultatima londonskoga sastanka. A Bohm je ocrtao situaciju, kakova je bila i rekao je na koncu; treba novaca.

Novaca. Zar .... novaca? Ta mi smo bili vikii da raspravljamo o Buberovom hasidskom svijetu, ta mi smo bili vikii da gledamo Lilienovu crno-bijelu Sulamit, ta mi smo izgradjivali naše duše! Da, izgradjivali smo naše duše, ali i zemlja je htjela da bude izgradjena. 1 zemlja! A Bdhm je rekao: novac. Okrutno, strašno, istinito. Danas. Svatko tko gleda, mora da vidi. Politički postaje situacija iz dana u dan gora. Ne spominjem uzalud Lloyd Oeorgeove riječi o startu. Engleska, velika Engleska, koja je bila voljna da učini sa židovskim narodom pakt ovjerovljen po narodima svijeta, ta je Engleska vjerovala. Vjerovala Je, da će se ugovor sa dvije strane savjesno ispuniti. Eng les k a je preuzela mandat i otvorila mogućnosti. Židovski narod treba da izgradi Palestinu. Medjutim prolaze godine. A mi ništa. 1 Engleska uzmiče. Jedna ravna i jasna linija označuje njenu politiku. Od godine do godine sve više vidi, da narod zlatnoga teleta voli zlato nego sebe. 1 Engleska uzmiče. Ne varajmo se time, da je to englesko uzmicanje tobože vezano uz njenu sveukupnu orijentalnu politiku. A i kad bi tome tako bilo: dostajalo bi da pošaljemo samo 5.000 haluca mjesečno u Palestinu i engleska bi politika bila drugačija. Nije na nama da budemo pesimiste. Optimizam i pfestmizam pojmovi su sentimenta. Ali mi hoćemo da vidim o. Gospodarski. U prošloj je godini ušlo u Palestinu 7.844 Židova. (Nije li Vas stid dok to slušate?). Ne više. Jer nema novaca. U Tel-Avivu nezaposlenici. Jer nema novaca. U zemlji lutaju stotine onih, koji su ostavili familiju i karijeru, sveučilišta i zvanja, ostavili, da uđju u Zemlju, da tucaju kamen. A ni taj kamen ne mogu da tucaju, jer nema novaca. U novim halučkim naseobinama nema najpotrebnije. Gdje nema vode, nema novaca za bunar, a gdje je ima toliko, te su se stvorile močvare nema sredstava za eukaliptus, za kinin. Židovsko tlo, nazovi židovsko tlo obradjuje felah, a židovski radnik nema kuda da sklone glavu. Arapski se pokret sve više širi. samostalnost Mezopotamije, Hedžasa, TransjordanijeO) opasni su simp tomi. Bojkot izbora, bojkot novoga ustava. bojkot svega što je u vezi s mandatom. Naše se škole zatvaraju. Po više se razreda stapa u jedan. Učitelji već nekoliko mjeseci nisu dobili plače. Stagnacija. Kud god okom krenemo. Gospodarska, politička, kulturna. A mi, mi ne ćemo da sklonemo nojevu glavu pod perje. Jer ovo je najhitnije: znati i boriti se! U pogibelji, u najvećoj pogibelji, mora da nam je i najveća snaga. Dvanaesti kad izbija očajni sat, podvostručimo, postostručimo naše htijenje, naš rad. Breme, što nas tlači, nosit ćemo, da ga odbacimo. Pognuta su ledja, da se usprave. Zapreke, da ih navladamo. Ovako kao dosada ne možemo dalje. S nekoliko hiljada haluca na godinu nikad izgradjene zemlje! Sa školama, koje se zatvaraju, nikad hebrejske kulture! S bunarima, koji se ne kopaju, s tlom, koje se ne obradjuje, s močvarama, koje se ne suše, nikad života. Moramo da se maknemo s te mrtve točke. Moramo, a vremena za nehaj više nema.

Pri koncu, omladino, Tebi još jedna riječ. U Tebi bukti nov život. Nov i osebujan. Jedan život čistoga, svij'esno probudjenoga omladinstva. Tvoji su ciljevi apsolutni, Tvoji su putevi beztkompromisni. Tvoji su zahtjevi. Tvoje su riječi izražaj neslomljenih omladinskih težnja. Omladino, dok tako živiš, ne zaboravi na ono što smo označili bitnim. Znati za današnje tegobe, znati za jade, koji nas more, znati za ponor, koji se otvara, ako sve s temelja ne promijenimo. Samo u n uta r toga saznanja, može omladina da kroči naprijed. Svijesna mora da joj je pogibao i svi jesni mora da su joj konkretni zadaci. Nemoguće je izgradjivali sebe, a ne znati kako da se izgradi Zemlja. Jer jedno je uz drugo vezano, a lučiti se ne može. Tko će da govori o etici sakupljanja za Keren Kajemet, tko sve konkretno nehajno da prezre pa da živi samo svoj individualni život doik u N u r i s u n e ma kruha! Omladinstvo nije svrha samo za sebe. Čežnja za novim bićem nije prijestolje konačnoga cilja. Besmislen je pojam apsolutnoga, ako iza njega ništa više nema. Jer na nečemu mora da živi, na nečemu mora da se provede taj duh. To nešto, svi mi dobro znamo, to veliko nešto, je Erec Israel. Samo tako možemo da dišerno. samo tako možemo da živimo. Okom na pogibao: borba! Svijestan pogled, ne slijepoća! A izgradnja, izgradnja nas i Zemlje. Zemlje za nas. a nas za Zemlju. Iza svečanoga govora bira se konferencioni biro: predsjednik dr. Beno Stein, potpredsjednici Avram Koen, dr. Leon Perić, Samujlo Demajo i potreban broj bilježnika. Još se biraju kandidacioni, verifikacioni. rezolucioni odbor. Haver Rothmiiller izjavljuje, da on i haver Freiberger istupaju iz kandidacionoga odbora odnosno rezolucionoga odbora. Predsjednik dr. Stein izjavljuje, da radi ovakove sabotaže rada na sletu polaže čast predsjednika konference. Odredjuju se komisije: za organizaciju, za Palestinu, za odgoj, za hebrejski, za šport, za financije, s napomenom, da će slijedećega dana u 6 sati u jutro početi da rade. Potpredsjednik haver Koen zaključuje večernju konferencu. Ponedjeljak, dne 6. augusta. Dr. Perić otvara konferenciju. Dr. Heršković izvješćuje u ime verifikacijonog odbora, da je predalo 40 vjerodajnica od 25 društava, a verificirano je 38 mandata. Tajnik Roman o nadopunjuje svoj u »Gideonu« štampani tajnički izvještaj. U diskusiji ne uzima nitko riječ, pa predsjedatelj sa zadovoljstvom konstatuje, da se konferencija zadovoljava prošlogodišnjim radom Radnoga Odbora. Iza toga držao je Oto Rechnitzer Palestinski referat. Naglašava u prvome redu odgoju omladine u tom smislu, da budu sve njene životne težnje upravljene na Palestinu. Konkretni se zadaci omladine usredotočuju u palestinskim akcijama u vezi s gradjanskim odborima. Omladina treba da stoji na raspolaganje Saveza Cijonista Jugoslavije. Kao dan sabiranja za Keren Kajemet preporuča Hamiša asar bišvat. Posebna je

BROJ 34.

»ŽIDOV«

7