Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Iza kongresa

Piše dr.

Aleksandar Licht.

1. Kad se u zoru 19. augusta završio XIII. svjetski cijonistički kongres u Karlovim Varyma umnim i dobrim riječima njegova predsjednika Nahuma Sokolova, delegati su, osjećajući pored svih načelnih protivština ovog borbenog kongresa snažnu toplu vezanost izmedjn se i sa bivanjem u cijonizmu, samo sporo ostavljali veliku teatarsku salu Schutzenhausa, kao da im je rastajanje bilo teško. U hladnom vazduhu drijemovnih još ulica Karlovih Vary šuljao se u uzbudjene duše sretan mir spoznanja, da je stvar pokročila napred i da nema ničega što bi moglo rasklimati jaku vezu cijonističke organizacije- Učesniku kongresa, koji je sam proživljavao napetost borbi, teško je zauzimati hladan čisto objektivan stav prema ovome kongresu, koji je u izvjesnim fazama podsjećao na VI. cijonistički kongres, kongres Ugande. Suviše je za svakog učesnika, ne samo za delegate, nego i za publiku, pa i za žumalističku tribinu, cijonistički kongres, lični doživljaj i čest njegova ličnoga udesa, a da bi se posvema mogao staviti na promatralište, s kokao hladni istoričar mogao da mjeri i sudi. Sama činjenica, da se taj židovski parlamenat sastaje samo svake dvije godine, čini da kongres nije tek tribina rada i sudjenja nego i, pored svih momentanih protivština, žarište srdačnoga sastajanja. Altruizam pako ciljeva, koji jedva dajp mogućnost razmaha ličnoj sebičnosti i golemi respekt prema nadljudskim plemenitom naporu oko obnove zemlje onih što rade u *Erec Jisraelu i prema kojima kongres prije svega ima da vrši svoje visoke dužnosti, čini atmosferu toga parlamenta toliko čisto, toliko prosto od mijazama spletaka, klikarstva i uzanih egoizama, kojih su puni inače parlamenti. Kolikogod danas cijonistički kongres ima vid parlamenta, s odborima 5 pododborima, kolikogod upravo tišti na nj osjećanje stvarnih dužnosti,* potrebe odluka punih teške odgovornosti, toliko ipak još uvijek prostrujava referatima i diskusijama » plenumu i u odborima seutimenat, mnogo srca i mnogo pijeteta prema ličnostima. Ovo čuva i čuvat će cijonistički kongres od mehanizovanja i sačuvat će mu bilo velikog srca, bez kojeg nema velikih djela. Ovaj je kongres doista pružio dokaz, da je cijonizam povratak k židovstvu Prije povratka u židovsku zemlju. Ne samo delegati, već i gosti govorili su u to-

liko pretežnoj mjeri jevrejskim jezikom i sa tolikom prirodnosti živoga jezika, te je u istinu pružen dokaz, da naš narod ima svoj živi narodni /czik. Pred njim je uzmakao i jidiš i ništa više ne može zaustaviti pobjedonosnog napretka našega narodnoga jezika. Kolike li razlike prema prije! Još na XI. kongresu, posljednjem prije rata, Usiškin nije htio da govori drukčije nego jevrejski, i to je bila njegova tvrdokorna demonstracija protiv toga, što u cionističkom kongresu jevrejski nije bio zvanični jezik. Na XIII. kongresu Usiškin govori jidiš. da ga svi razumiju, jer nema više potrebe demonstrirati za jevrejski jezik. Uzbudjeno traženje ljevice, da se govori isključivo jevrejski, činilo se na ovome kongresu doktrinarno i šovinističko, jer doista nema više potrebe, bar na kongresu, traženje jevrejskoga jezika isticati kao točku: programa. Organski razvitak učinio je već svoje, »nejevreji« osjećaju izvjesnu pokunjenost zbog defekta, koji im oteščava da slijede čitav tok vijećanja. Još je jedno opće obilježje ovoga kongresa, koje valja istaći prije nego se predje na same predmete, kojima se ovaj kongres bavio. To je jasno kristalizovanje partijskih grupacija unutar cijonizma. S jedne strane izrazita ljevica sa individualno-socijalističkom notom, s druge strane izrazita desnica religijski konzervativna, inače pristupačna suvremenim etsko socijalnim zahtjevima, a izrnedju njih sredina, cijoniste pur et simple, koji bez natruhe doktrrnarstva čine nepartijski skup, zvan da čuva tradiciju cijonizma, da premošćuje ekstreme, i da. neskučen dogmatskim, klasnim ili konfesijskim dogmatima zadrži slobodu i širinu kretanja kao nosilac progresa i harmonije, dakako i oportunizma, no čistog i dobrog, koji vodi računa o potrebama časa, trajnim potrebama Ijtidi i zemlje, spremani da pravi i ustupke od svoga ličnoga i ideološkog uvjerenja ako to iziskuje korist cijonističke i židovske stvari. Što se tiče ljevice i desnice, i u njih prevladava primat nacijske obnove naddoktrinarizmom. Niti je ljevica (hitahdut) ekstremno marksistička i klasno borbena, niti je desnica (mizrahi) klerikalna poput Agudat Jisraela. Ne natjeruju se doktrine do apsurda. Foale cijon i lijevi ceire cijon te nebulozni d’ror splasnule su se u neznatne grupe. Takozvana haaška opozicija (de Lieme i drugovi) osniva sfe na nekim organizatorom i gospodarskim protivštinama, i nikako nije došla do izražaja borbena, već jedino u otmjenom stvarnom razlaganju tihoga i ufinjenoga Nehemie de Lieme. Ostaje još da se govori o tako-

zvanoj »cijonističkoj demokraciji«, koja se sastala na kongresu pod vodstvom poslanika poljskoga sejma Jichaka Oriinbauma, o kojoj će u daljnjem toku ovoga izvještaja biti još govora.

Aguda i cijonizam

Piše; Marthef. U Beču je ovih dana vijećao svijetski kongres Agude. Aguda je svjetski savez velikoga djela ortodoksnoga žido\ stva te postoji i djeluje tek desetak godina. Glavna je ideja i cilj Agude: da proširi i produbi religijozno naziranje i život unutar židovstva. Krije Ii ta misao, to nastojanje u sebi nov pojav, koji je vezan prilikama i uvjetima sadašnjosti u dubljem savezu? Ne. Naprotiv, jakost ideje leži u njenoj starosti, koja je njezin bitni i sastavni dio i koji je vazda bio u uskoj vezi s bićem egzistencije i po vješti židovskoga naroda. Ali forma, koja hote da održi religioznu ideju židovstva po agudi, je bez sumnje dijete sadašnjosti, koje sad pravi prve svoje korake. I aguda nastoji i želi da i oa udjela na riješenju židovskoga pitanja, koje je inaugurirano po cijonističkoj organizaciji i čije mogućnosti u mnogom pogledu stoje u savezu s političkim i ekonomskim razvitkom nedavne prošlosti. I tu počinju dodirne tačke izmedju agude i cijonističke organizacije. Ove dodirne tačke su za sad još jaka trvenja i na oko nepremostive protimbe. Pustimo za sad s vida omjer snaga obih ovih organizacija jer nebismo htjeli, da kažemo svoj sud, da li je kongres agude s pravom prisvojio sebi ponosni našim/ »Knesia hagedola<-, već hoćemo sumo đa promatramo idejni smjer obih pokreta, tim više jer nam se obe stru e ukazuju Kao realne pojave židovs: o;; i narodnog života. Trvenja prouzroče • različitu; naziranjem o svijetu i narodnom polo;kom. Nije čudo, ako se već danas i k-š cianas oba imena aguda i c-joni/an u :>;• dovskoj javnosti osjećaju I-no jake >p*ekn Cijonistički pokret hoće i a tenvpjj pol.čkih uspjeha da pov. *.: svjetovnih te I ovina i ekonomskih moguć ost;, riješi ješko materijalno i moralno rć - n-jc egzistencije židovskoga narod *. koje je po s alo jednim od najtežih i i r t jd u svjetskoj povijesti. Vodje i zastupnici agude ne poriču doduše ove faktore, ali ih premalo poznaju i nijesu u stanju, da u tom razvoju nešto stvore. Traže dakle uspjehe. koje su drugi izvojštili nakon teških borba i velikih žrtava. Hoće, da žanju. gdje nijesu sijali, da überu plod drugih. Oni ne polažu u daljnjem razvoju cijonis-

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVO”

GOD. VII

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. lIL KAT

ZAGREB. 31. augusta 1923. - 19. Mula 5683.

IZLAZI SVAKOG PETKA , RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 60 D, POLUGOD. 30 D. CETVRTOOD. 15 D. POJEDINI BROJ 1.50 D.

BROJ 36