Жидов

nog predsjednika. Pregovori s vladom kao i riješavanja staleških pitanja, vršit će se uvijek u sporazumu sa Savezom jevrejskih veroispovednih općina'. Najvažniji je predmet debate bila tema o tradiciji i reformi. Znanstvenom stvarnošću raspravljao je dr. U ugar (Osijek) o razvitku Šulhan Aruha u talmudskom smjeru, pa je zahtijevao, da i pravila budu u tom duhu. Ovim se izvodima priključio i dr. Diamant (Vukovar), koji je svoje argumente uzeo iz jevrejske povijesti i općinskog života. Duhovitim je izvodima pokazao dr. Frankfurter (Vinkovci), kako sva nastojanja oko reforma unutar jevrejstva nisu donijela nikakovog pozitivnog rezultata i kako je još uvijek jedini osnov našem vjerskom životu prokušani način naših historijskih talmudskih velikana. Oduševljenim i toplim riječima priključio se je ovim izvodima i dr. Niedermann (Veliki Bcčkerek). Dr. Ke 11 e r (Požega) nastojao je. da dokaže svoju tvrdnju, da pravi uzrok u reformnom pokretu XIX. stoljeća ne leži u vjerskom području, već u žalosnoj pojavi nacijonalnc asimilacije, za koju tek danas možemo reći da je svladana. Kod ove diskusije sudjelovali su još dr. O e rso ii (Subotica), dr. Schvveiger (Senta). dr. Kau fmami (Virovitica). Cioldstein (Kutina), dr. 0 I U c k (Varaždin) i mnogi drugi. Zaključnu je riječ držao dr. Alkalay (Beograd), koji je riječima dubokog osvjedočenja zagovarao što jače širenje tradicijonalnih običaja, koji sačinjavaju najjaču tvrdjavu jevrejskog duha. »Šulhan Aruh« paragraf primio se zatim velikom većinom. Zatim se raspravljalo o raznim školskim problemima; kod rasprave sudjelovali su poglavito dr. Margel (Zagreb) i rabin S c h 1 a n g (Beograd). Schlang govorio je o novom zakonu za srednje škole obzirom na vjeronauk i hebrejsku poduku, dok je dr. M a rg e 1 iznio svoje mišljenje 0 osnutku rabinskog seminara. Prema njegovom mišljenju bi bio Zagreb prikladniji za osnutak od Sarajeva, osobito jer posjeduje univerzu. Tom prilikom dao je 1 dr. Qer so n (Subotica) izjavu, kojom se osvrnuo na svoj razgovor s ministrom

prosvjete. Novinske vijesti, koje inu imputiraju tako neoprezne riječi, odlučno on poriče. Kao slobodnom čovjeku pripada mu pravo, da kaže svoje mnijenje, koje je iznio bez ikakove zle namjere. On jc samo za svoju osobu mislio, da ne treba pripomoći od države, koja bi samo oskudne svećenike trebala potpomagati. U stvari seminara ne smatra ni on Sarajevo zgodnim za sjedište. On vrlo žali. što jevrejska štampa tako nepromišljeno pravi lične napadaje, a da se prije niti ne informiše. Njegov razgovor s ministrom nije imao službenog značaja, niti se on sjeća, da bi išta rekao, što bi moglo povrijediti jevrejsku čast i interese. Prema pravilima bira se osim pročelništva, koje ujedno pretstavlja i rabinski pododbor u »Savezu jcvr. veroisp. opširna-, još tri komisije, koje obavljaju tekuće poslove. Prva komisija riješava vjerske i obredne stvari, druga školske, a trećoj je zadaća, ad se bavi riješavanjem staIcških pitanja. Nakon odmora, za kojeg se nastojalo stišati borbene duhove, prešlo se na izbore, koji su se prema pravilima obavili tajno. Iznimno se samo začasni predsjednik može »per aedamationem izabrati. Prije glasanja održao je nadrabin dr. Ungar (Osijek) odu Iji govor, u kojem je izjavio, da smatra osobitom časti, što mu je sa strane svih prisutnih povjereno, da velečasnog seniora rabinskog saveza nadrabina gosp. dra Hozeu Jak obi a predloži kao prvog začasnog predsjednika saveza. U govoru, koji je obilovao duhovitim jevrejskim citatima, prikazao jc on ličnost dra Jakobia, i naglasio je, da ga se ne smije smatrati samo začasnim predsjednikom, već i ocem i vodjom. kojemu se svi obraćaju za savjet i pomoć, što svi prisutni rabini potvrdiše srdačnim -Jehi«. Gosp. nadrabin dr. H. Jakobi odgovorio je riječima jednog zbiljskog »Zaken šekana tora vehohma«, riječima zahvalnosti i očinske opomene. Zatim se prešlo na izbor, predsjednika. Izabran bude beogradski nadrabin g. dr. A 1 k a I ay. Riječima ganuća zahvalio se dr. Alkalay na izboru, koji smatra izrazom osobitog povjerenja sa strane svojih ko-

lega. Dužnosti, što mu ih ova čast stavlja, rado će izvršiti kao vjeran Jevrej i sin svoje domovine. U pročelništvo budu nadalje izabrana slijedeća gospoda; dr. Schvveiger (Senta), dr. Fischcr (Daruvar), dr Margel (Zagreb), dr. Urhach (Zemun), dr. Ungar (Osijek), dr. Frankfurter (Vinkovci), dr. Kaufmann (Virovitica) i dr. Niedermann (Veliki Bečkerek). Nakon što se izabralo komisije i njihove pročelnike, raspravljalo se o daljnjim točkama dnevnog reda. Vodila se živahna diskusija, i konačno budu stvoreni principijelni zaključci glede aktiviranja jevrejsko-religijoznog života unutar jugoslavenskih Jevreja, o pravima rabina u općinama i o odnošaju rabinskog saveza prema »Savezu jevrej. vjeroisp. općina-. Kod ove diskusije sudjelovali su rabini dr. Engel (Križevac), dr. Schweiger (Senta), dr, Alkalay (Beograd), dr. Schick (Karlovac). Deutsch (Ludbreg), dr. Margulies (Bjelovar). Prije zaključenja zasijedanja uzeo je riječ dr. Frankfurter (Vinkovci), da u ime svih sabranih rabina dade jednu izjavu. Ozbiljnim i umnim riječima odbio je on sve glasine, koje rabinstvu nastoje podmetnuli tendencije za hijerarhijom. Rabini Jugoslavije, vjerni tradiciji i duhu Jevrejstva, vjerni slobodi rabinske nauke i rabinskog djelovanja, ne, će i ne mogu ni u kojem slučaju da teže za hijerarhijom, niti da je trpe, već će u slozi, bratimstvu i jednakosti vršiti svetu zadaću svojeg zvanja. Njegova izjava bila je salušana uz veliko odobravanje. Kad su se oglasile riječi molitve minhe »Vaanahrtu nevareh Ja meata vead olam haleluja«, zamuknule su debate, postalo je tiho u sobi, u Bet-hamidrašu rabi Hošcje: lica rabina obratila su se prema Istoku i time jc završen ovaj značajni rabinski zbor. Na veče sastali su se rabini kod gostoljubivog stola njihovog nestora i vodje, nadrabina dr. H. Jakobia »ahalnu et lahmo. vejeno šatinu«... Govori i zdravice, ozbiljne i vesele riječi ispunile su vrijeme do »Keriat šerna šel šahrit* ... Marthef.

vječje duše, od svoga vlastitog Ja, od života nego jer se nacija isušila, jer je prestala da ide sa životom. Čovjek, mogli bismo reći, nema više duše, jer nacija, život nema duše. (I da nema pred Bogom straha, što je danas tako velik rekao bih i više: čovjek nema Boga, jer narod nema ‘Boga). Već ta činjenica, da je čitava zgrada čovječjega života sazdana na socijalizmu, a ne na nacijonalizmu, i konačno u pravoj protivštini s naeijonalizmom, dokazuje dostatno, te je zgrada čovječjega života shvaćena ne živim organizmom, u kojemu tek kolektivnim životom svih stanica život pojedinih stanica dobiva pravi, živi smisao, nego mehanizmom, kod kojega se samo treba paziti, da su mu svi dijelovi čitavi i dobro sastavljeni, kako bi dobro funkcijonirao i mnogo radio. To nije organski zajednički život, to je mehaničko živovanje jednoga uz drugoga, ili tačnije egzistiranje jednoga uz drugoga. Nema tu živi i oživljavajući vez, “nema životno jedinstvo izmedju pojedinca i na-

roda; jedini vez. što spaja ljude k jednome nastojanju, k jednome životu, jesu jednaki, poglavito ekonomski interesi. Kakov živi i oživljavajući kakovo životno jedinstvo može da postoji tu izmedju dva naroda, izmedju svih naroda? Sve to vodi tome da, kolikogod se kod pojedinih ljudi ili čitavih socijalističkih grupa razvila misao i osjećaj, da su svi ljudi jednaki, da su braća, da sve nacije imaju jednaka prava, ipak ostaju narodi kao kolektivni pojedinci (a zapravo i pojedini ljudi različitih nacija tamo, gdje u njima, svijesno ili nesvijesno, govori narodni osjećaj, ako duboko u njima živi i govori,) jedan drugome strani, daleki, i jedan prema drugome slijep i s osjećajima, što su uvijek bliži mržnji nego prijateljstvu, te katkada treba samo mala iskrica, da šovinizam, ako ne neprijateljstvo, usplamti kao paklena vatra. Jedamput zauvijek; da uistinu jednom dodje vrijeme, kad će ratovi biti nemogući, može to da se zbudne samp veliko-

ga, Ijudski-kozmičkoga nacijonalizma. Samo onda ne će narod na narod dizati mač, kad će ne samo ljudi imati dužnost da budu iskreni, nego će i narodi osjećati dužnost da budu iskreni, kad će ne samo ljudi imati volju da budu i žive veliki, nego će i narodi težiti za veličinom, Ijudskikozmičkom veličinom, kad će jedan narod osjećati dušu drugoga, kao što osjeća svoju dušu, to znači zapravo, Kako smo vidjeli, ako uzmogne da osjeti svoju vlastitu dušu što je moguće dublje. Ako će nacija tražiti velik život, onda će i stvoriti velik život i ne će trebati rata, da se potpuno iživi. Stvarati može samo onda, ako ima što da stvara, ako ima dovoljno širine za stvaranje. No ako nema dosta širine, da stvori hram za sve narode, stvara samo tamnice, lance za druge narode, kao i za svoju vlastitu djecu. Ako ne stvara, uništava. To vidimo u ovome ratu. (Nastavit će se).

BROJ 44.

»ŽIDOV«