Жидов

vidimo, da su u glavnom uperene protiv člana 4. palestinskog mandata, koji radi o Jevvish Agency, Jewish Agency predan je cijonističkoj organizacji. Već je prije u Bijeloj Knjizi razjašnjeno, da Jewish Agency nema udela na upravu zemlje, pa je to stajalište odobrila i cijonistička organizacija, Ministar za kolonije nema razloga da sumnja, da cijonisti ne shvaćaju ozbiljno ovo stajalište. No mora da se prizna, da, i ako Jewish Agency nema udjela na upravi zemlje, židovsko pučanstvo imade bolju ppziciju nego ostali stanovnici zemlje, već činjenicom, te ima oficijelno priznato zastupstvo, a postoji mogućnost, da ne bude potpuna ravnopravnost svih zajednica u Palestini. Protežiranje židovskoga pučanstva moglo bi da rodi mržnju ostaloga pučanstva. Da bi se to po mogućnosti odstranilo, drži britska vlada, te joj je dužnost, da osnuje arapsku Agency istim privilegima, što ih posjeduje židovska Agency. Vlada vjeruje, da će na taj način uspjeti pokazati svoju apsolutnu nepristranost u odnosu cjelokupnom stanovništvu Palestine. Britska je vlada stoga voljna, da stvori arapsku Agency, koja će imati ista prava, kako je ima u smislu 4. člana mandata Jewish Agency, i treba da se prizna javnom korporacijom. Što se tiče imigracije imat će arapska Agency pravo savjeta, kako bi bilo osigurano, da ostali dijelovi pučanstva ne će biti tom imigracijom oštećeni. Pitanje je imigracije znatno, jer u jodnu ruku treba da omogući Židovima ostvarenje narodne domaje, za to im treba dati mogućnost da dodju u Palestinu te se tamo nasele. A u drugu je ruku potrebno imigraciju tako regulirati, da bude kapacitet primanja zemlje u harmoniji s imigracijom. Prijašnja je vlada stoga predložila, da arapsko pučanstvo putem permanentnoga odbora o svim pitanjima vijeća s vrhovnim komesarom. Taj odbor trebao je da bira Legislativni savjet iz svoje sredine, i tvoriti arapsku većinu. U spornim pitanjima imao bi da odluči ministar kolonija. Jer se nije ostvario Legi-

slativni savjet a time i permanentni odbor treba da namjeravana arapska Agency zajedno sa židovskom Agency tu zadaću vrši. Sastav arapske Agency prepušta se Vrhovnome komesaru, koji će u dogovoru s vodjaraa pučanstva imenovati zgodne ličnosti. Brdska vlada smatra glavnim uvjetom, da ostvarenje arapske Agency uslijedi odobrenjem Židova i Arapa. Apsolutno je potrebno da arapska agitacija prestane u Palestini i izvan Palestine. Engleska vlada drži te prijedloge osobitim koncesijama prema Arapima. Vrhovni Komesar se opunomoćuje da poduzme korake, koji mu se čine potrebnim, da te prijedloge proponira Arapima u Palestini. Što se cijonista tiče, kojih je pristanak takodjer potreban, najzgodnije je da se pisac (ministar kolonija) dogovori s Egzekutivom cijonističkc organizacije. U posljednjem pasusu pisma upozorava se Vrhovni komesar na potrebu umanjenja izdataka za palestinski garnizon. Osim tog pisma sadržaje Bijela Knjiga telegrame Vrhovfrog Komesara Sir Herberta Samuela/U brzojavu od 11. oktobra saopćuje Vrhovni Komesar, da je arapske notable obavijestio o arapskoj Agency, i d# se držao smjernica razloženih u pismu cd 4. oktobra. Arapski notabli izjavili su, da nijesu u stanju, da prihvate prijedlog, jer ne udovoljava zahtjevima arapskog pučanstva. Nadalje se objelodanjuje jedno pismo Sir Herberta Samuela ministru za kolonije, u kojem opširno opetuje sadržaj gore spomenutog Jbrzojava. Pismu prileži i kopija izjave, koju je Vrhovni Komesar dao Arapima, kao i kratko izvješće Kazim paše. Pismo sadržaje tačnu listu onih arapskih vodja, kojima, je pregovarao Sir Herbert Samuel, te kratka osobna đata o njima. Bijelu Knjigu završuje pismo ministra za kolonije datirano od 9. novembra 1923. U tom se pismu izjavljuje, da je britska vlada s velikim žalenjem primila do znanja zaključak arapskih vodja. Vlada je donijela do sada tri prijedloga, da uspo-

stavi užu vezu izmedju arapskog pučanstva i palestinske uprave. Prvi prijedlog odnosi se na zakonodavno vijeće, u kojem bi bili Arapi zastupani sa 19 biranih članova. Arapi odbili su prijedlog glede stvaranja Advisory Council, a isto tako i stvaranje arapske Agency. Na taj način britska je vlada i protiv svoje volje prinudjena na zaključak, da bi daljnje rasprave u tom smjeru bile suvišne. Ona stoga više ne će praviti nikakovih pokušaja, U to vrijeme stao je mandat za Palestinu potpuno na snagu. Britska je vlada u smislu toga dužna da udovolji svojim mandatskim ovbezama. Ona će stoga dovesti upravu zemlje u saglasje sa svojim obvezama, i ako bez pomoći, na koju je računala sa strane Arapa, Prema tome ovlašten je Vrhovni Komesar, da vodi upravu zemlje pomoću Advisory Councila, On' treba stoga u tom smislu da postupa. Advisory Council sastojao je iz po vladi imenovanih zastupnika palestinskog pučanstva. Istupom arapskih korporacija postao je krnj. Council nije se još sastao, a bit će jedna od glavnih zadaća Vrhovnoga Komesara, da se pobrine za popunjenje Councila,

Keren Hajesod

Uloga Keren Hajesođa kod izgradnje Palestine. Referatu Ruppina na 13. kongresu nije bila posvećena ona pažnja, koju jc zaslužio. Medjuto je Ruppin na zemaljskoj konferenciji austrijskih cijonista precizirao svoje stanovište u pogledu Keren Hajesođa. Donašamo u glavnim crtama prikaz njegovih nazora. Ruppin preračunao je u svojem referatu. da je za produktiviranje od 30.000 naseljenika potrebna svota od 1.5 milijuna funti, potrostručili. Kad bi se naseljivanje po 30.000 duša nastavilo kroz deset godina, razvitak bi zemlje uslijedio takovom brzinom, da bi i mnoge daljnje tisuće Jevreja našle egzistenciju u Palestini. Nakon deset godina nalazilo bi se u Polestini preko pola milijuna Jevreja.

Pisma iz Palestine. Četvrto pismo. II.

A. D. Gordon;

Dakle Palestina? Što mogu Židovi da u zemljama galuta urade za Palestinu? Što može Palestina da dade Židovima galuta? Dolazimo na ono, što smo pri kraju četvrtoga pisma rekli: Židovi moći će samo onda stvoriti nešta vidljiva za Palestinu, ako će Palestina. I zato valja govoriti o jednom i drugom pitanju, ili o obadvije strane toga jednog pitanja, i to najprije o tome, što Palestina može da dade zemljama galuta. Prvo, ako ne najveće, j.est svijest, te stvaramo svoj život, da nešto jesmo i možemo. Mi smo već izgubili osjećaj života nacije, a tu ga opet osjećamo! Život je doduše malen mikroskopski malen, kaplja u moru, no kaplja života! Znate li, što to znači? Svaki život počinje mikroskopski: stanicom, mikroorganizmom, Glavno je, da je kaplja živa i da se može razvijati. Kaplja života djeluje življe nego čitavo more vode. Baš to vidimo u Palestini najviše.

Prvo je rad. Tu tek počinjemo osjećati, što znači jasno mikrokozmijski nacional ekonomski rad. Tu počinje rad da se organski veže zemljom, jezikom, čitavim narodnim životom i narodnom psihologijom. Sve je to, kako sam već rekao, mikroskopski maleno, nemoguće vidjeti prostim okom, a ipak ne ću, kako mi se čini griješiti, ako velim, da nema zemlje, koja bi Židove toliko vezala o rad kao Palestina. Ako Židov ima živu dušu, mrvicu vlastitoga duševnoga kapitala, a k tome još i mogućnosti, sigurno će raditi. Čovjek mora da je posve siromašan ili osiromašen, ako ne radi u Palestini, čim mu se pruži mogućnost. Možda se varam. Ne misli,m da sam veliki stručnjak na polju duševnoga bogatstva, nego scijenim po vlastitoj moći rasudjivanja. Što može značiti, da rad jasno opet mikroskopski mjereno postaje u višem smislu nacionalan. Tu ne stoji rad na čisto ekonomskim, nego zapravo na nacionalnim osnovima. Borba za rad nema ovdje klasno, već narodno obilježje: borba je to za rad, protiv parazitstva. Razumljivo jest, da je sad još prerano išta o tome reći, to je tek početak kaplje u

moru. No tko zna? Možda se mnogo toga obraća na nas same, te se ovdje nešto novo stvara. Na svaki način mogu Židovi galutskih zemalja, da mnogo porade svojim uplivom, taj je ovdje veoma velik, ili bolje, mogao bi da bude vrlo velik, ako će svijesno poraditi. Ja mislim u prvom« redu moralni upliv, t. zv. javno mišljenje Židova galutskih zemalja, što znači goto vo što i javno mišljenje židovskoga naroda, Oni moraju samo da energički zatraže, da se u Palestini vrši rad samo našim rukama. U Palestini ne smije da živi od zemlje onaj, koji sam sa svojom porodicom ne radi (već zato ne, jer židovski narod nema toliko zemlje, da si može dopustiti luksus vlastelina što ne radi). Ima li netko zemlje, dužan je da radi na njoj, on i njegova porodica, samo u slučaju potrebe smije da uzme pomagače, jasno, židovske. Zapravo bi zemlja u Palestini morala biti uopće nacionalna. To je osnovna misao Narodnoga Fonda. No rad nije manje znatan. Nacionalna zemlja i nacionalni rad su dvije strane jednoga novca. Što židovski narod u prvome redu u Palestini traži, je život po vlastitim rukama, a ne parazitski. Parazitstvo znači opet galut. Židovski narod mora sva-

2

*Ž 1 D O V«

BROJ 48.