Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANTA ŽIDOVSTVA

Parola obnove i jugoslavenska farma

Kongresni referat Ruppinov kaže nam; da se prodiiktiviše 30.000 palestinskih useljenika na godinu, treba 1,5 milijuna funti. Od ovih 1,5 milijuna treba da dobije Keren Kajemet 200.000, a Keren liajesod 130.000 funti. Za prošle kongresne godine oba su ova fonda zajedno primila 500.000 funti. Račun, jasan kao na dlanu, kaže nam, da treba primitke potrostručiti, hoćemo li iole realno dosegnuti cilj židovske obnove. Dalje kaže Ruppin; Uspije li to. da se »kroz 10 godina svake godine naseli 30.000 duša ili 7500 familija a 4 duše, tad već u ovoj činjenici leži mogućnost razvitka za poduzeća privatne inicijative, a u ovima naći će posla i zarade novi deseci tisuća židovskih useljenika. Rezultat je ovih pretpostavaika, koje su jedine moguće bez kilometričnih diskusija i dijalektičkih razmatranja, taj, da bi za 10 godina u Palestini židovske duše daleko premašile brojku od 600.000 ljudi. To i samo to, može da bude jednostavna, i svakom zdravom mozgu pristupačna formula i parola naše narodne obnove. Kako je god ta obnova naša u konačnom cilju svome etski visoka i jednostavno lijepa, tako je i parola ova oblikom jednostavna i snagom svog dokaza neoboriva. A na Židovima je samo da je primjene u realnosti. U Palestini još nema židovskog gospodarstva, zaokruženog, neovisnog, onakog, koje živi samo o sebi. Ondje tek ima gospodarenje Židova, ekonomski pokušaj, i uspjeli i neuspjeli (vidi Rotschildove kolonije sa arapskim selima unaokolo), koji nam pokušaj znači nastajanje jednog gospodarstva, što bi trebalo da bude židovsko. A židovsko gospodarstvo sa svim njegovim specifičnim odlikama, kulturnim, socijalnim i religijskim, konačni je cilj cijonizma. Zaokruženo, neovisno gospodarstvo jedne narodne cjeline znači neovisnost i zdrav život svakog pojedinca. Ono jedino uvjetuje taj život. Ne stradava haluc i ne očajava učitelj u zemlji zato, što je loša ova iK ona tačka ustava, mandata, bijele knjige ili kojeg drugog papira, već samo toga radi, što nema ekonomski zaokružene cjeline, koja ga štiti i onda. kad nema posla, i kad je izostala plaća. Brojka od 600.000 duša već znači jednu zaokruženu ekonomsku cjelinu i neovisno gospodarstvo, a time i aproksimaciju, ma da nije konačna za onaj cilj, kome cijonizam teži. Kroz brojku od 600.000 duša za 10 godina već se drugovačije gledaju i vide svi problemi palestinski počev

od arapskoga, pa sve onamo do učiteljskoga. Gospodarstvo jedne zajednice, to će reći, njenom slobodnom i neovisnom ekonomskom stvaranju što odgovara njenim potrebama izvanjim i unutarnjim hoće se triju elementarnih faktora. Ti su faktori; zemljište, rad i kapital. Zemljište je uopće osnovni faktor u narodnom gospodarstvu, a relacija što se odvodi je dvojaka. Ponajprije je zemljište prostorna podloga svake ekonomske djelatnosti, a zatim je ono nalazište preraznih tvari,, osnovnih u ekonomskom stvaranju jednog naroda (polja, šume, rude, vodne snage, saobraćajni putovi, elektrijska energija i t. d.). Drugi je faktor ekonomskog stvaranja čovječji rad, duševni i tjelesni, a treći kapital, pod kojim mislimo u prvome redu onaj produktivni t. j. sirovine, alat. strojeve, radionice, fabrike, saobraćajna sredstva, melioraciju i t. d. Nije moguće da bi drugi zakoni do ovih vrijedili za obnovu našeg narodnog života, koji je na posljetku, ipak samo rezultanta svih onih preraŽnih komponentnih sila, što će proizaći iz ponovno stvorenog normalnog ekonomskog života našeg naroda. I mi treba da se podvrgnemo tim zakonima, to će reći, treba da se nadjemo u posjedu zemljišta, rada i kapitala, hoćemo li da đodjemo do svoje obnove. A kako je u nas? Tlo Palestine, koje pripada mandatarnom području, ima 23.000 q km. Židovski posjed uopće iznosi na tih 23.000 q km tek 720 q km ili 3%, a od 720 q km pripada Keren Kajemetu ciglih 90 q km, što obzirom na 23.000 q km čini 0.4%, dakle ni pola procenta. Treba li ovdje riječi? Čini se da ih ne treba, jer suhe brojke same od sebe govore. A kako je sa židovskim radom? Za nj ne postoji bojazan. I manuelnog i duševnog rada ima, a i bit će ga, na pretek, stvore li se samo realne mogućnosti njegova zaposlenja. Ovako bez zaposlenja taj se rad gubi, a napor duševnog i tjelesnog stradanja, što odavle izlazi, prevelik je, da ga, ma i kako idealima zanesen čovjek, izdrži. A za haluca napokon nije apsolutno produktivan rad, koji često nije ni u kakvoj vezi sa zemljoradnjom za koju se spremao. Kapital napokon, isporedjen sa prva dva faktora ekonomskog života i djelatnosti igra tek sporednu ulogu. On je izvedeni faktor i zavisi o prva dva, koji su izvorni i prirodni. Gdje se našao zdravi rad privezan uz zemlju ondje nije uzmanjkalo ni ono što zovemo kapitalom u već opisanom smishi. U Nurisu i Nahalalu (Emek Jesreel) položeno je 29.000 m dre-

nažnih cijevi i izgradjeno 5.8 km. ceste. No pri tome treba vazda držati na umu, da je prije svega bilo potrebno steći zemlju i nabaviti alat i orudje. Zemlja dakle prvo svega. A odakle zemlja? Do nje se dolazi tek Keren Kajemetom i Keren Hajesodom, pa i privatnim nastojanjem. Što je dosad učinjeno, bilo Je premalo. 150.000 funti Keren Kajemeta sabranih godišnje znači tek 30.000 dunama, a to je tek za 300 familija. Pogled na ove brojke kaže nam, koliko treba đa se povećaju sva nastojanja židovskog naroda. Nabaviti što više zemlje i stalno naseliti što više ljudi. To je parola. Od nekog vremena obuzeti su cijonisiički krugovi mišlju, da se useljavanje u Palestini pospješi takozvanom »Landsmannschaftliphen K o 1 o n i s ati o n*. Njima je svrha da haluce iz pojedinih zemalja napokon stalno smjeste i nasele u Palestini, a zatim da cijele grupe židovstva jednim realnim faktom obnove vežu uz zemlju otaca. Prije svega je pak po srijedi pospješenje useljavanja i njegova stabilizacija. Pri tqm su sredstva za ove kolonije redovno iznad kontingenta Keren Kajemeta i Keren Hajesoda ili mimo njih, pa se tako faktično postizava dvoje: cijonističke se institucije oterećuju i postaju moćnije u izvršenju svojih zadataka, a u isto vrijeme napučava se Palestina. Tako su nastale kolonije ovog tipa. Československa u istočnom Nurisu (prethodno 1700 dunama), istočno-galička odmah kraj nje, njemačka u Jadjuru kraj Hajte (1000 dunama), pa napokon argcn-i tinska (7000 dunama) u Tel Adasu. Novosadsko Savezno Vijeće izrazilo je želju za ostvarenjem ovake kolonije za jugoslavenske halucim na njihovu vlastitu inicijativu. Na židovstvu je Jugoslavije, da im ispuni ovu želju. Time će ono ispuniti i svoj dug prema njima, a stvoriti za se zalog ljubavi prema zemlji otaca. I vezat će se sa zemljom, jer Mošav mi Jugoslavija bit će neprolazan svjedok ove veze. No pustimo sentimentalne osjećaje. Govorimo realno. Stvgri li židovstvo Jugoslavije u Palestini svoj Mošav (farmu) za svoje halucim, pridonijelo je bitno, vrlo bitno, za obnovu zemlje. Treba znati da svaki stalno naseljeni pionir u Erec Israelu znači jedno bezuvjetno jačanje pozicija. A Erec Israel osvojit će se samo stalnim pozicijama. Ove su stalne pozicije osvajanje zemlje i zemljišta, u koje će se produktivno uložiti židovski rad i kapital. A to mi hoćemo. Zagreb, decembra 1923. O. R.

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVO*;

GOD. VII

UPRAVA 1 UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 11L KAT

ZAGREB, 15. decembra 1923. ~ 7. tevet 5684,

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: OOD. 60 D. POLUOOD, 30 D, CETVRTOOD. 15 D, POJEDINI BROJ 1-50 D.

BROJ 51