Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Razvoj cijonističke misli.

Ii jednog govora dr«. Weizmonna. U cijonističkom pokretu nema senzacijonalnoga razvoja, a možda je to baš dobro. Imamo pred nama period dugog, vrlo sporog, vrlo teškog, i vrlo mirnog razvoja, a oni koji očekuju senzaciju, mora tla slušaju druge govornike, ja im takove ne mogu pružati. Držim da ću najbolje uraditi, ako Vam što kraće, jasnije i brže ocrtam razvoj cijonističke misli, od njezinog početka. Možda će Vam taj pregled omogućiti da shvatite, kako smo došli do sadašnje cijonističke politike. Mnogi od nas su već jako dugo cijonistc; bili smo to već davno prije saziva prvoga cijonističkoga kongresa. Možda mnogi od nas nijesu ovlašteni da za svoj djonizam traže neke posebne počasti, ali bih htio spomenuti jednoga muža, koji po mome mišljenju može da se smatra cijonistom s najvećim političkim vidikom: to je barun Rothschild. Barun Rothschild nije nikad imao nešto zajedničkoga s političkim cijonizmom, ali cijelo njegovo djelovanje i sve njegove misli i planovi bili su ispunjeni cijonizmom. Jednom ga je netko pitao, zašto se bavi osnutkom kolonija i cijelim pijonirskim radom, koji je prije 30 godina bio vanredno težak i ukazao se još više fantastičnim no danas. On je odgovorio, da to čini za to, jer vjeruje, da će doći dan, na kojem će židovski problem biti raspravljen pred visokim sudištem; a on hoće da u Palestini nešto stvori, što će onda dati Židovima pravo da daju svoj glas kod odluke. Ništa nam nije dalo jačega oslona za vrijeme teških političkih pregovora i pred mirovnom konferencijom no mogućnost, da smo se mogli pozvati na Palestinu i pokazati, što su ondje Židovi stvorili pod najtežim prilikama. Kad promatrate kartu Palestine i prošlijedjujete metod. po kojem su osnovane prve židovske kolonije, ako ćete posmatrati njihov geografski položaj, naći ćete, da je sve io učinjeno pod vidikom strateške kolora, zacije; one su smještene na najvažnijim 1 najinteresantnijim tačkama Palestine. Politika se ne sastoji u tome da se borimo o autorstvo sjajnih fraza, ona se sastoji u tome, da se stvaraju sigurna središta moći, velika ili mala, koja služe kao uporište za daljnji razvoj, tako da ta moć luSte i da se razvija do jedne cjelovitosti, koja može da bude aktivna stavka pri novoj konstelaciji Dopustite mi da Vam navedem drugi jedan fantastički primjer. Sjećam se jedne priče, koju mi je pripovijedao jedan Židov u Londonu. Sjedio je jednoga dana u svojoj sobi i mislio na sve drugo no na

Palestinu. Tad stupi u nju mlad čovjek, vrlo mlad, vrlo žestok, vrlo energičan mlad čovjek. Taj mladi čovjek možda ćete pogoditi njegovo ime, rekao je tome mudrome starcu, koji se držao za najmudrijega čovjeka svijeta: Dolazim iz Palestine »što je vaša zadaća?« pitao je taj mudri stari muž. »Moja je zadaća da sve Židove sklonim, da govore hebrejski. Držim da sam u stanju da opet oživljavam jcvrejski jezik. Vi ste naselili u Palestini ljude, a oni govore francuski ili njemački. Oni moraju svi da govore jcvrejski, a ja sam čovjek koji ću taj jezik znati oživljavati.« I on je to učinio. Nije mislio na politički djonizam ni na poteškoće, koje su u vezi s vladama, s vojskama i mornaricom, a ipak je bio jedan od najvećih političkih cijonista. Bio je političar u onom smislu, u kojem je i Disraeli bio političar. Stvorio je moć. To je s političkog gledišta isto tako važno kao kolonizacijom rad s običnoga materijelnoga gledišta. Citiram ova dva primjera iz vremena, kad još nismo bili lako veliki kao danas i kad još nismo imali tako veliku organizaciju i nismo pregovarali s kraljevima i ministrima i predsjednicima. Jednostavni Židovi pogodili su svojom političkom intuicijom bitno, stvarajući u Palestini vrednote, koje su sačinjavale pravi temelj za sva buduća politička djela. Preskačem sad veliko vremensko razdoblje i prelazim na vrijeme prvoga kongresa, kojemu nijesam pribivao i drugoga, kojemu sam već pribivao. Od sada bio sam kod svih kongresa. Tada je došao muž kao orao iz visina. Nitko ga nije poznavao. Bio je nepoznat u žiđovskorac životu i nije bio s njime vezan. Ne ću ni na koji način da povrijedim strahopočitanjc, koje nas veže na ime toga velikoga vodje, htio bih da kažem, da je bila velika sreća, da Teodor Hcrzl nije Židove tako dobro poznavao. Držim, da se nc bi usudio poduzeti, što je poduzeo, da se nc bi usudio izreći, što je rekao, da je znao, kako će biti neizmjerno teško naći pravi ođziv. Mislim, da jc Herzlovo najveće d elo, da mu je uspjelo, da ovim zalutalim osjećanjima, koji su drijemali u židovskome narodu, dade jasan izražaj i odredjenu formu. Stvorio je cijonističku organizaciju! Ako se danas osvrnemo na 25 godina i prelistamo rasprave, odluke i diskusije prvoga kongresa, pa i drugoga i trećega, tad nam se to čini gotovo djetinjastim. U onim danima bila je snaga ćijonizma, koja je sve pokrenula, izvanredni elemenat romantike, utopije, povjerenja u budućnost spajanje velike intuicije i velike utopije. U kratko: koja je bila prva cijonistička formula? Bila jc to; ima Židova, koji trebaju zemlju, a tu je zemlja, koja treba

narod; ima bogatih Židova, koji imaju novaca, a tu je sultan, koji treba novac. Zašto se ne bi dovele u vezu ove četiri stvari? To je bila formula, koju sam sam neprestano propovjedao u svakom malom tamnom kutu geta, I lako smo pošli đa to provedemo. Siromašni Židovi odmah su pristali. Ali bilo je nužno da postignemo privolu drugih. Ali vrata bogatih Židova u Parizu i Londonu bila su zatvorena pred Hcrzlom. On još onda nije bio pošao preko oceana. Vratio se dakle siromasima. Našao je velik osjećaj i malen dio potrebitog novca- Pošao je sultanu. Slijedili su dugi pregovori, koji su se otezali. Naši pregovori s engleskom vladom bili su jednostavni usporedjeni s dugim, iscrpivim i umarajućim pregovorima, što ih je on vodio. Vrlo napadnu sličnost pokazuje nastojanje mnogih protivnika, naročito židovskih protivnika, koji su pokušali da ga napadnu s ledja. Možda je sad umjesno, đa Vas podsjećam na najveću nemesis povijesti. Prvi cionistički kongres imao se održati u Miincheuu i židovska općina iznajmila je sve dvorane grada, da cijoniste spriječi, da se ondje ne sastaju. Danas vjerojatno drugačije misli munehenska općina. Ali pored svih tih strašnih poteškoća, napadnut vanjskim i nutarnjim neprijateljima, imao je Herzl, kad je stajao pred gospodarom Palestine, da nosi težak deret a da ipak stoji pred njim s uspravljenom hrptenjačom. Pregovarao je s njime o milijunima u času, kad bečki cijonistički ured nije imao tisuću franaka, da s njima radi. Ali je sveudilj napred pošao. Najveći politički uspjeh Herzla bio je taj, da su velike vlade počele da se bave cijonističkim pokretom; i ako nismo prihvatili Uganda-ponudu, to je ipak ta ponuda, koju je stavila engleska vlada, bila dokaz, da je velika vlada računala s cijonističkim pokretom u vremenu, kad je on još bk> u prvim počecima. Najveće je ipak djelo stvaranje cijonističke organizacije i njezinih institucija. I dok su Hcrzlovi preteče (a da to nisu izrekom rekli) tražili; »Stvarajte vrednote u Palestini!«, rekli su njegovi nasljednici: »Ne trebate u Palestini ništa da učinite. Morate stvoriti političke uvjete, koji će omogućiti rad u Palestini u velikome opsegu, Dotle, neka se ništa ne učini, jer sve što će se u Palestini raditi, gradjeno je na pijesku! Na Hcrzlov zov slijedio je dugi vremenski odsjek, koji je bio ispunjen agitacijom i propagandom, dok praktički u Palestini nije postignut ni najmanji napredak. Vide se dakle dva jasna smjera: jedan, koji hoće samo rad u Palestini i ništa drugo; i drugi, koji hoće rad u Palestini kao organizovano naprezanje cijelog židovskoga naroda, propagandom ideala i

POŠTARINA PLACEMA U GOTOVO ii

GOD. VIII

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. lU. KAT

ZAGREB, 19. januara 1924. «» 13. Sevat 5684.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 60 D. POLUGOD. 30 D. CETVRTGOD. 15 D. POJEDINI BROJ L5O D.

BROJ 3