Жидов

propagandom misli. To su dvije škole misli onih, koji se nazvahu praktičnim, i onih, koji se nazvahu političkim cijonistiira, Držim, da su praktički cijoniste bili uistinu u velikoj mjeri politički cijoniste, a politički cijoniste u velikoj mjeri ncpraktički. Godine 1908. stvorena je izmedju oba smjera neka vrsta sinteze, Cijoniste došli su cijelim razvojem do zaključka, da je vrlo bitno, da li se ima minimum ili maksiumu političkih uvjeta, A politički uvjeti bivaju samo time stvoreni, ojačani i učvršćeni, ako se u Palestini vrši i imapredjuje. rad. Politička snaga jednoga pokreta ne može da lebdi u zraku. Ona mora da je sazdana na odredjenoj osnovci i djelima u Palestini, Drugim riječima: Ove dvije stvari, nastavak našeg rada u Palestini 1 propaganda organizovanjem javnoga mišljenja, mora da se zajednički vrše. U ono vrijeme odaslan je dr. Ruppin da ondje vrši praktički rad i da počne s kolonizatomim djelovanjem. Budžet, koji je bio odobren za rad u Palestini, iznosio je 1000 funti godišnje, I time započeo je dr. Ruppin osvajanjem Palestine za Židove! Tomu je tek 15 godina. Kad bi po tome htjeli da udesimo naše mjerilo: danas Ruppin nije zadovoljan s budžetom od 500,000 funti. U 15 smo godina dakle barem za 500 puta napredovali; a kad bi to uzeli za podlogu našega računa; u daljnjih 15 godina smješkat ćemo se možda budžetu od 500.000 funti. Ima još jedno drugo gledište u cijonističkom pokretu, koje hoću da spomenem. Obično se tek na drugom ili trećem mjestu spominje. To je kulturni pokret regeneracija židovskoga naroda, jevrejskog jezika, literature, škola i t. d. Bio je to odlučan momenat za cijonističku organizaciju, kad smo se bez opomene morali upuštati u borbu za hebrejski jezik u Palestini. Taj konflikt je interesantno poglavlje kulturne povijesti cijonističkog pokreta, i ovdje se postupalo na način, koji nam se, promatrajući ga sa današnjega gledišta, gotovo smiješnim čini. Bili smo siromašni i preko noći stavljeni pred problem da preuzmemo odgovornost za cijelo školstvo u Palestini. Značilo je to izdatak, koji je daleko nadmašio sve one iznose, o kojima se ikad moglo misliti, da će biti u ciionističkim blagajnama. Preuzeli smo bukvalno u jednoj noći škole njemačke organizacije i pretvorili smo ih u hebrejske škole, a da nismo znali, kako ćemo plaćati učitelje, pouzdajući se u usud, da će se na neki način napuniti kase cijonističke organizacije. Posmatrano sa gledišta praktičnoga čovjeka, bilo je to ludilo. A ipak smo to uradili. Danas vidimo rezultate. Stvorili smo u Palestini 1 hebrejski odgojni sistem, koji svjedoči za 1 našu organizaciju i koji znači veliku političku aktivnu stavku. j I tako je oko 1909. došlo do potpune ' sinteze najvažnijih smjerova u pokretu: ‘ političkoga rada, praktičkoga rada i kulturnog elementa hebrejske regencracije, koji zajedno sačinjavaju harmonički ono, ' što zovemo danas cijonističkom organiza- i čijom. Ove i iz epohe baruna Rothschilda 2 kao i za vremena Herzla i iza njega do go- ( dine 1914. stvorene vrednote bile su po 1 mome mišljenju oso, što nam je jedino s omogućilo, da postignemo Balfourovu de- ! klaraciju. Htio bih ovdje nešto navesti, s

i što možda nije općenito poznato. Godine i 1914, posjetio je barun Rothschild Palestinu, U maju 1914.,'nekoliko mjeseca prii je rata povratio se odanle. Bili smo svi , vrlo znatiželjni da čujemo mišljenje čovjeka, koji je bio otac palestinske kolonizacije, koji je stajao postrance od cijoi nizma i sebe nazivao nepolitičkim cijonii stom. Jedan od mojih prijatelja upitao ga ; je o toj stvari i reproducirao je njegov odgovor ovako: »Rekao je, bez njega ne bi i cijoniste ništa učinili, ali bez cijonista bilo bi njegovo djelo mrtvo.« To je po mome mišljenju jedina ispravna ocijena faktičkoga rada. Bez stvaranja jedne podloge ne bi mogli napredovati, ali sama ta podloga bez vitalne snage cionističkoga pokreta propala bi u pješčanim pustinjama Palestine. Bila je dakle zabluda židovskoga naroda, da vjeruje, da se Palestina može izgraditi jednom deklaracijom, pa ma bila ona i te kako važna, a ja sam posljednji, koji podcjenjujem njezinu važnost, da bi ona mogla značiti rješenje sviju briga. Ona tek znači početak naših briga u velikoj mjeri. I prije toga imali sme briga, ali to su bile male brige. Ona znači početak neizmjernoga rada, a nijedan rad ne da se provesti bez briga. Apsurdno je i sigurno nepolitički misliti, da sadržaj mandata od kolike god zamašnosti bio, može da konačno odluči razvojem cionističkoga pokreta ili židovskoga naroda. Kad je mandat bio koncipiran, svaka se riječ i svaka rečenica pomno mjerila. Po prvi puta upo znali su Englezi, što znači talmudski pilpulizam. Po mome mišljenju od važnosti je samo jedna rečenica mandata, koja je politička podloga enologa našega rada p Palestini, a to su prve 10 riječi prcambela; »U priznanju is+orijske veze jevrejskoga naroda s Palestinom...» to je jedina politička tekovina koja nešto znači. Ako to ne bi stajalo u mandatu i u svijesti naroda, koji je to pisao, bio bi mandat bez vrijednosti. Ne treba u mandatu ništa stajati o koncesijama niti o pravima: ako imademo to prastaro pravo, pravo da izgradimo našu domaju, tad ćemo raditi i raditi, i ako to ne ćemo danas izvršiti, dužni smo da to sutra učinimo. Sve drugo, da li ćemo dobiti ovu ili onu koncesiju ili ne, pitanje je pogodbe; ali u jednoj točki nema pogodbe, a to je jasno i neđvoumno priznanje našega prava, da dodjemo u Palestinu. Na temelju toga prava mora da dalje gradimo. Ako ne ćemo postići cilj, tad će naša djeca nastaviti naš rad, A to je opravdanje cionističke organizacije. Neosporna je činjenica, da o cijelom tom problemu ne bi morali pregovarati, da je za vrijeme mirovne konferencije bilo u Palestini 250.000 Židova. Bio bi to tad isti problem kao onaj Čehoslovačke ili Crne Gore ili Poljske. Pošto nije ondje bilo 250.000 Židova jasno je, da smo se morali ograničiti na jednu formulu, na ustanovljenje prava, u nadi, da će drugo doći, kad će biti u Palestini 250.000 Židova. i Sve ono, što su nabrojili moji predgo- , vornici, je rad cijonističke organizacije, mnogo je to, ako hoćete i malo. Mnogo je : za naše snage. Malo je u poredbi prema ] onome, što se još ima uraditi. Ono će dalje rasti, ako ćete ostati čvrsti, ako ćemo 5 svi ostati čvrsti. Kad govorim o cijonistič- c koj organizaciji, sjećam se zagonetke, kom srao kao djeca dali jedan drugome. Što je

e to: sve odjeva, a ipak je samo golo? Riješenje glasi: »Igla . Cijonistička organizacija upotrebila je svoj aparat i svoje sile i za to, da stvori niz institucija banke, fondove, Keren Hajesod, Narodni Fond, Hipotekamu banku, Jewish Colonial Trust, ima ih toliko, da ih se ne mogu sjećati. A cijonistička organizacija sama mora da ide i ida moli potporu. Stroj, koji tjera, majka, koja je rodila sve te institucije, velike i i male, onakovc, koje će ostati i onakovc, > koje će nestati i koje će biti nadomještene s drugima, ali sve one su rezultat energije i rađa cijonističke organizacije ona sama, cijonistička organizacija možda danas nema dosta novaca, da dovrši svoj rad; a ipak je ona predmetom svih kritika i svih napadaja ne samo unutar cijonizma, već i izvan njega. Došli smo konačno do odluke da osnujemo Jevvish Agency. Čini mi se, da jc jasno, da će cijonistička organizacija i pored Jewish Agency-a još dugi niz godina ostati sila ko'a tjera. Izvjesna radna područja ostat će cijonističkoj organizaciji, jer ona ima tradiciju, a druge je nemaju. Stajali su tako daleko po strani od svih tih problema, da će još neko vrijeme trajati prije no što će se sprijateljiti s metodom i općim radom. Cijonistička organizacija ostat će dalje na svome mjestu i djelovat će još dugi niz godina na razvoj političkog i odgojnog rada u Palestini. Na vama je da nosite taj teret. Ako Vam smijem nešto savjetovati, tad Vam velim, ne gubite odvažnosti. Promislite jedno; ako ste doista cijoniste, tad ste za cijeli život opskrbljeni sa »carot«. Ako to znadete, ne trebate se bojati, pa i onda, kad bi imigracija bila danas idealna, kad bi bila tri puta tako velika, kad bi u narednoj godini mjesto 15.000 Židova došlo u Palestinu 45.000 značilo bi to samo trostruku brigu. Za mene je to izvor optimizma. Pomirio sam se s mišlju, da ću imati od jutra do mraka briga i s toga je svaki sat bez briga čisti, nepomućeni dobitak. U tom duhu i samo u tom duhu morate da posmatrate vaš život. Cijonizam nije više rad za diletante. Nije više rad, koji se može svršiti izmedju minha i maariva. On treba cijeloga čovjeka i više no jednoga. Samo malo Vas može da sebi predoči neizmjernu koncentraciju neprijateljskih sila, židovskih i nežidovskih, koji bi rado vidjeli razorenu cijonističkii organizaciju. Te su sile u Jeruzolimu i izvan Jeruzolima. Tipično je za nas i za stanje naših prilika, da je jeruzolimski dopisnik najoštrijega anticijonističkoga lista u Engleskoj >Daily Expressa Židov, de Haan, koji tvrdi, da pripada »Agudas Jisroelu . Tipično i simbolično je to. za nas. • Ali dok smo mi okruženi od neprijatelja, od neprijateljstva i objedjivanja, čujemo istovremeno korake halucim. A oni nas podstrekavaju. Oni su onaj dio, koii na se preuzima teret. Od njih mora da naučimo odvažnost. Posmatrate put, koji smo prevalili, ispitujte današnji naš položaj i promislite, da stojimo na početku. Dugi trnoviti, strmi put je pred nama. Možda ćemo vidjeti zemlju, a ne ćemo smjeti stupiti na nju, ali oni, koji će za nama doći, oni će u-nju ući.

2

»2 l D O V«

BROJ 3.