Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Proglas cijonističke egzekutive

Cijonisti! Na zadnjem zasjedanju Akcijonog Komiteja došlo je do sporazuma u svim prepornim pitanjima, koja su u tolikoj mjeri uzbunila naš pokret. Cijonistička egzekutiva nastavlja poslije ovog zasjedanja svojim radom, te apeluje na cijonističku javnost, da je u njenom radu potpomogne. Svim silama moramo iskoristiti vrijeme, što nas još luči od godišnje konferencije. U Americi radi se petnim silama, kako da vaskoliko američko Jevrejstvo predobimo za aktivnu saradnju u jevrejskoj renesansi. Očekujemo, da će se i u svim ostalim zemljama započeti cijonističkim radom. Egzekutiva drži, da je bitna cijonistička zadaća u našem obnovnom programu, da stvorimo ekonomske temelje naše domaje u Palestini. Da se to učini, ne dostaje samo požrtvovnost, strpljivost i izdržljivost. već moramo biti i svijesni zamašitosti i teškoće ove zadaće. Preko sviju razlika u mišljenju, u vidiku toga cilja, moramo biti ujedinjeni. Politički razvitak dovršen je u svojem prvom stadiju cijonističkim radom, no obezbjeđenje naših političkih uspjeha morat će nam i nadalje ostati trajnom i ozbiljnom brigom. Naša je zadaća, da iz političke formule stvorimo zbilju. To moramo shvatiti tako: politički rad ima neprekidno poput čuvara da prati naš obnovni rad, u mnogo većoj mjeri nego dosada mora u tom obnovnom radu naći uporište. Nikada ne smijemo zaboraviti, da je obnovni rad naš ponajjači politički instrumenat. Sredstva jevrejskog naroda moraju pripraviti put i omogućiti veliko djelo naših haluca. To je bit i smisao Keren Kajemeta i Keren Hajesoda. Svaki Jevrejin, koji polazi u Palestinu mora se svojim intelektualnim i materijalnim sposobnostima koordinirati gospodarskom životu, što ondje nastaje, da tako obezbijedi svoju budućnost uporedo s budućnošću naroda. U tom smislu hoćemo potaknuti i unaprediti jevrejsku poduzetnost u Palestini. Na putu smo, da za obje ove vrsti obnovnog rada nađemo finansijalnu potporu onih jevrejskih krugova, koji su dosada stajali postrance. Tek danas počimlju nam se približavati, a približit će nam se tim više, čim čvršćim će naše djelo postati i čim više će na njih djelovati jevrejski pokret koncentrisan u Palestini. Egzekutiva svijesna je duboke veze između obnovnog rada u Palestini i žive sile jevrejske nacionalne ideje u srcima

jevrejskih masa. Smatra stoga ponajvažnijom svojom cijonističkom zadaćom, da ideal našeg narodnog oslobođenja, naše nacionalne i (kulturne renesanse, usadi u jevrejski narod, koji je upravo u zadnjih 5 godina toliko ljutih nevolja u galutu proživio. Egzekutiva namjerava, da u znatnoj mjeri pojača propagandu, a zato joj je potrebna pomoć sviju zemaljskih i separatnih saveza. Moramo učiniti, da cijonistička organizacija, taj stup naše nacionalne obnove, bude velika i moćna, otporna i sposobna za svaki rad. Pozivljemo sve cijoniste na saradnju. Polje rada tako je široko, da nam je svaki pojedinac od potrebe. Egzekutiva apeluje na vas, cijoniste, da pođete na rad. Stavite se na raspolaganje vodstvu zemaljskih i separatnih saveza. Odgovornost je i po vas tolika, tkao i za vodstvo, koje ste izabrali. Ne dozvolite, da ovaj momenat prođe neiskorišćen. Veliko je područje rada, što će ga egzekutiva do kraja godine morati obaviti. O njem ne će egzekutiva morati položiti računa samo vama, već i vi njoj. Latimo se rada za obnovu naše narodne domaje, rada za Keren Kajemet i Keren Hajesod, rada za našu kulturnu renesansu i jačanje cijonističke organizacije. London, 14. marta 1924. Egzekutiva Svjetske Cijonističke Organizacije Sckolov, Cowen, Lipsky.

Malaksale veze

Kažu za Židove, da su preosjetljivi; da ne pcdnašaju kritike; da se povlače u se i od üboda. Ništa nije pogrešni,e od ovog mišljenja, koje ima svoj izvor u tome, što i onako blagonakloni ljudi a to su oni, koji svojoj averziji, usadjenoj od okoline ili uzgojem, kako je neki dan pisao jedan novinar, daju akademskiju i stvarniju formu smatraju, da mi baš moramo priznati, te imamo svojih imanentnih raznih mana, koje da opravdavaju tu averziju. A to je baš ono, što mi ne ćemo da priznamo. Znajući vrlo dobro, da smo, najpače u svojim afektima i emocijama, drugovačiji od svoje okoline, mi ne možemo dozvoliti, da nas se po tim drugovačijim svojstvima, a povodeći se za surovim antisemitizmom germanske ideologije, smještava na nižu stepenicu društvene, etičke i intelektualne ljestvice. Ne tražimo višu cijenu od drugih naroda; ako nas biblija naziva »am segula«, odabranim narodom, ona to shvaća u religijskome smislu, kao narod što ga je Bog odabrao nosiocem svoje nauke; ako se mi danas

tako nazivamo, onda je u tome nazivu bolna ironijska crta našeg karaktera: odabrani smo po vječnim patnjama i mržnji, koja nam ranjava duše, željne svečovječkoga bratstva. U stvari, mi smo kadšto i suviše neosjetljivi, Jedan usiljeni smiješak naklonosti, kojoj badava prisluškuješ puls srca, nalazi nas spremnima, da povjerujemo i da služimo ljudima ili partijama, koje će nas sutradan zatajiti, bojeći se prijekora filosemitstva. Doživjeli smo to čak i u proleterskim partijama: u Austriji, u Poljskoj i drugdje. Po jednom femininom zakonu ustrajnosti mi znamo ustrajati kroz vijekove u svojoj ljubavi, kad nam se ljubavnik već davno preobrazio u krvnika: vidi španske, vidi madjarske Židove; i ruski Židovi, koji su od pogroma bježali u Ameriku, čeznu kadšto natrag. Mi dajemo zalog i svojih života za otadžbine, koje nam nijesu nikad bile otadžbine; Trumpledor koji je poginuo u Palestini u borbi s Arapima izgubio je ruku i dobio Vladislavov orden i postao oficirom u carskoj Rusiji, Odatle i ono nadmetanje u patriotizmu, ona nervozna težnja asimiiatorskih Židova, da im ne ostane nezapažen glas u šovenskome urnebesu nacionalista, iza rata podivljalih i netrpeljivih nad svaku mjeru; i toliko su obnevidjeli, te ne vide, da se ti nacijonalizmi (u franceskome smislu riječi), potekli iz hipertrofije nacijske prcuzetnosti, prije svega i u najvećoj mjeri obraćaju protiv Židova, protiv scmitstva, pa u Njemačkoj idu tako daleko, da se bore protiv Krista, a zbog njegove semitske nauke. I dok dolari i falsifikati g. Henry Forda kolaju svijetom, poplavljuju centralnu, ponešto i južnu i istočnu Evropu, Židovi nemaju prečega posla, već da se cjepkaju u grupe, koje se pobijaju. U svakome drugome narodu opasnost budi ponos i otpor, i okuplja sile. Mržnja i opasnost pozitivni su činioci u jačanju nacijske samosvijesti. Progoni i tlačenja jačali su i izazvali su klasni revolt proletarijata i nacijski revolt malih naroda, koji je doveo do rasapa velikih nekad monarkija. Tek mi smo se u teškim časovima u istoriji još većma atomizovali. Za Napoleona su Židovi južne Francuske, Sefardi, monopolizovali patrijotizam i izigravali ga protiv Alsaških, aškenaskih Židova; za vrijeme maskilim u ruskoj Poljskoj »prosvijećeni« su bili skutonošc i izvršioci brutalnih mjera ruske birokratije protiv mase »okorele u mraku«; iza rata, njemački su, »autohtoni«, Židovi tražili da se zatvore granice istočnim Židovima, kad su tražili zaklona od pokolja. Ko se ne sjeća tužnih izgona Židova iz Rumunjske negdje godine 1904., kad su iz-

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVOM

GOD. VIII.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

ZAGREB, 28. marta 1924. ~ 22. veadar 5684.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: QOD. 60 D. POLUGOD, 30 D. ČETVRTOOD. 15 D. POJEDINI BROJ 1.80 D,

BROJ 13.