Жидов

v,esna židovska filantropska društva u Austriji i Madžarskoj imala na umu jedino to, kako će bujici izbjeglica pomoći da što prije izadje preko granice, da ne bi autohtonim Židovima bila na smetnju i nepriliku? Koliko put je to »autohtonstvo« dc u najnovi e doba bilo sramno orudje dodvoravanja, uprljano nebratskom infamijom protiv braće? . . , Ne, nijesmo mi preosjetljivi. Naša autokritika, kritika poštenih, jest fanatička i ne štedi nimalo; perfidnost u našim redovima, kad je uperena protiv rodjenoga plemena, jedva je u kome narodu manje izbirljiva i bezosjećajna nego u nas. Drugdje, u drugih naroda, bili bi proskribovani kao izdajnici, ljudi, kakovi medju nama smiju da igraju vidnu ulogu, U nas se kolike li drskosti i profanacije cionističke ćudoredne misli! bahato mogu nazivati čak i cijonistama ljudi, koji zablaćenim nogama gaze židovsku solidarnost (dabome, samo onđe, gdje cijonizam kao misao ne samo obnove zemlje nego i obnove duše nije uhvatila dovoljno čvrsta korijena]. Nedostaje mjera za stvari; nadu ta i neukusna bahatost, groteskna i ružna do odvratnosti, koja ne preza u svojoj smionosti ni pred čime, pa ni pred svojom sopstvenom karikaturom, ukazuje se ofenzivna prema ljudima istoga plemena, a sve samo iz strašive, histeričke defenzive prema ncžidovskoj okolini, ili iz promišljene ambici e. Lažne Mesije su fanatizovale mase, da se odmetnu od vjere i naroda, talmudisti su postali monasi i episkopi, da služe orudjem autodafea . . ,

Ali mi imamo svoju elitu, i ona jedina danas vrši trajni uticaj na pretežni dio židovske mase. Intelektualna istančanost i individualizam Židova čini, te oni ne mogu trajno da podliježu lošim utjecajima rdjavih ljudi, pa bili oni i najbolji demagozi. Brzo ih židovstvo odbacuje, i oni mogu da se drže u poziciji samo s pomoću spoijašnjih sila, koje se n ima služe u svoje svrhe. Tek, veze su malaksale. Židovstvo pati od toga, što narodi nijesu uklonili zidove, šio ih dijele. Pati neposredno, zbog potencirane mržnje protiv Židova; a pati posredno i od toga, što su silom raskinuti kontakti, koji su nas bezgranično spajali. Gubimo se u rasparčanosti duhova u isto vrijeme, kad naša nasto’anja zadobišc jasan i stvaran cilj. Kontrola židovske cjeline nema dovoljno snažnih organa, i se usudjuju da izidju na danje svjetlo mračne tendencije. Zato je potreba, da uz formalne, organizatorne veze jačamo idejne, duševne, moralne. Prije svega veze srdaca. Od teških napora, koji se troše u namicanje sredstava za obnove zemlje, mi treba da se oteretimo spremnošću davanja, kako bismo iznova prionuli naporu oko obnove srdaca u duhu Ahad Haama . , .

Napredak

Piše

Ab. G o 1 d b e r g.

Nevv-York,

Njujorška konferencija, koja se obdržavala 17. veljače, po mom je uvjerenju veliki uspjeh. Činjenica, da su najprominentniji Jevreji Amerike potpisali 'poziv za konferenciju, sama po sebi je uspjeh. Potpisani bili su radenici one Relief akcije, koja je unutar šest godina donijela 66 milijona dolara, poprečno dakle godišnje U milijuna. Proglas potpisala su četvorica, od tili je Lehmann predsjednik obnpvnog odjela Joint Distribution Committeea, dr. Cvrus Ađler inicijator kulturnog rada J. D. C.-a, a Louis Marshal pokretač vaskolikog pripomoćnog rada u Americi. Ova trojica nijesu nikada zatajivali svoje simpatije za Palestinu. Četvrti pako, Horace Stern, glasoviti jurist i uvaženi sudija u Americi, bio je još do nedavna protivnik cijonističkog pokreta. Dra. VVeizmanna ide zasluga , da ga je predobio za cijonizam. Pozivu ove četvorice odazvalo se osamdeset osoba. Razmjerno je to veliki broj, kad pomislimo, da je poziv uslijedio isključivo na n e c i j o n i s t e. Među učesnicima bili su zastupnici najvećih jevrejskih centra Amerike, tako New-Yorka, Chicaga, Philadelphije, St. Louisa i Washingtona. Felix Warburg, predsjednik Joint Distribution Comitteea, koje je za vrijeme zasjedanja konferencije bio van Amerike, priposlao je konferenciji pismo, u kojem je opominje na slogu i harraoničku suradnju, kako da se uspješnim radom ove konferencije omogući godišnje useljivanje u Palestinu od barem 30.000 osoba. Debate na konferenciji i govori dosadašnjih necijonista dokazali su da 25 godišnji rad cijonizma nije ostao bez uspjeha. Usprkos sveg uvjeravanja govornika, da nisu cijonisti, govore im možemo označiti cijonističkim.

Imade u Americi dvi j e vrsti Jevreja, koje običavamo skupno nazivati asimilantima. Kod jedne grupe činimo to nepravdom. Ona neznatna grupa, koju s pravom možemo nazvati asimilantima. nema u jevrejskom životu Amerike nikakovog udjela, bez ikakovog je utjecaja, te će tijekom godina ženidbama iščeznuti. Za nas ova grupa stoga ne dolazi u obzir. Druga grupa većinom je acijonistička, dijelom pače i anticijonističika, no nikako ne asimilatorička. Mnoge od tih anticijonističkih grupa imadu visok pojam o svojoj misiji u Jevrejstvu, ton im je tako ponosan, da bi ih mogli označiti hipemacionalcima, pače ponešto i šovinističkim. Ova grupa dat će ponajbolji materijal za naš obnovni rad u Palestini. I danas već mnogi u njihovim redovima simpatizuju s našim pokretom. Značajno je, da njihove simpatije za nas ne baziraju ua tome, što bi Palestina imala postati domajom i sklo- . ništem za beskućne i prognane Jevreje, već na tome, što će se u Palestini stvoriti jevrejski kulturni centar. Čudnovato je svakako, da na zapadnjačke američke Jevreje Ahađ Haamizam, ako prem paradira sa svojim istočnjačkim podrijetlom, dublje djeluje od zapadnjačkog fierzlizma. Ovi ljudi stajali su dosada samo zbog toga potrance. jer smo na osnovu cijonističke tradicije i organizacije sačinjavali osebujnu grupu, ato je oteščavalo pristup novih ; elemenata. Ta mi uvijek naglašavamo, pristup u našu organizaciju sara po sebi je

lagan, mora se platiti samo Sekel. No ovakovo shvaćanje krivo je iz temelja. Ljude uvažene ne možemo da uvrstimo u organizaciju kao proste vojnike, a ne usuđujemo se, da im povjerimo službu časnika. 1 Ako zbilja imademo namjeru, da ih privučemo, možemo stvoriti forum, u koji mogu 1 novajlije pristupiti bez daljnjega i u njem zauzeti mjesto, koje im prema položaju i ’ uplivu pripada. Po našem uvjerenju za Ameriku je u tu svrhu najprikladniji Jewish Agency. Moramo je označiti darom . satnog neba: da je mandat nije predvidio, morali bismo je sami stvoriti. Jewish Agency je ono novo, što bazira na starome, što ne dira u staro, a novome ipak daje mogućnost, da zauzme mjesto, koje mu pripada. Što se tiče rezultata konferencije, to s praktičkog gledišta nije mnogo stvoreno, a to nije bilo ni moguće, no zato su indirektni uspjesi veliki. Široke mase Jevrejstva, koje nijesu voljne, da se upuštaju u. cjepidlačarenja i zapletene teorije, stavljaju ove ličnosti već sada na konto cijonizma. Od značajnog 17. februara i Marshall i VVarburg i Adier i Lehmann u Americi su za svakog prosječnog Jevreja cijonisti. Posljedica toga jest, da masa dobiva više povjerenja u našu stvar i da više vjeruje u njeno ostvarenje. Dosad smo bili u nekom circulus vitiosus. Kad bismo imali više sredstava, uspjesi bi nam bili znatniji, no sredstva nismo smogli, jer ljudi nisu vjerovali u uspjeh naše stvari. Vjeru u uspjeh stvorili smo sada bar donekle, a to znači početak prodora iz ovog začaranog kruga. Na osnovu tog porasta povjerenja, moći će se u Americi sabrati velika sredstva. Kako je poznato, izabrana je na kongresu komisija, koja bi se imala pozabaviti pitanjem Jewish Agency. Ne smijemo se podati iluzijama. Proteći će još mnogo vremena, dok će doći do konačnih rezultata. Ne smijemo zaboraviti, da je Jewish Agency institucija, koja će obuhvaćati Jevreje raznih zemalja. S ovim zemljama treba se tek staviti u kontakt, mnoge se još konferencije i dogovori moraju održati, stvar u kratko ne ide tako brzo, kako to mnogi žele i misle. No i sada već možemo konstatovati veliki probitak, jer će se nakon ove konferencije povećati prinosi Keren Hajesoda pošto je u Americi stvoren dojam, da su se Jevreji cijelog svijeta ujedinili u stvari obnove Palestine. Prosječni Jevrejin želi samo zajedničku liniju, moguće već zbog toga, što mesija može doći tek onda, kad će svi Jevreji biti ujedinjeni. Mnogo toga objasnit će se tek vremenom. Sve ovisi o taktu, velikodušnosti i širokogrudnosti cijonista. I mi cijonisti moramo imati povjerenja u našu stvar, i vjeru u njenu pobjedu. Ono, što je dr. \Veizmann u Americi izvršio, od historičkog je značenja. Jedan od naših, jedan od onih. koji je počeo odozdo kao obični vojnik, zadobio je povjerenje ne samo širokih masa, već i necijonista, pače i anticijonista. Ovo čudo nije među mnogim čudesima, što ih je stvorio cijonizam, baš najmanje. Ovi ljudi imadu u dra. VVeizmanna potpuno povjerenje, moguće samo zbog toga, što on uvijek naglašava, da ne odustaje odcijonističke organizacije i da visoko uzdiže stijeg nacionalizma. Što se tiče finansijalnog instituta 1 nvestment Corporation, ovaj će se

2

*2 I D O V«

BROJ 13.

ŽUhDi Jngs slani je! Parajte obime priloge i" osnuta> jugn.lapenshe halučke tarme u Erec Israelat