Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA S

Ahdut vešalom

»Razmišljao sam o svemu i svačemu. Pred mojom uobraziljom redale su se slike, jedna za drugom, počevši od bujnosti i oduševljenja naših mladih godina, za vrijeme naših studija, pa do grube i hladne stvarnosti današnjice koja teži da, u klici, übija sve što je lepoga i uzvišenoga ostalo iz doba prve mladosti . . ,« »1 ja sam , . . video . . , kako se naše mlade snage troše u medjusobnom gložcnju, umesto da se crne priberu i udruže u radu na izgradnji i razvitku našeg elementa u Kraljevini«. . . . »Da su u borbu uvlačili i mene i preuzeli stav mojih branilaca, to je licentia polilica koja na žalost ne bira sredstva. Ja sam potpuno svesan toga da su naša braća Aškenazi sa istim oduševljenjem i radošću pozdravili novo stvoreni položaj kao i Sefardi, i da u tora pogledu ne može biti razlike izmedju jednih i drugih. Kao dokaz mogao bih navesti čitave hrpe akata i pisama koji posvednevno stižu baš od Aškenaza i njihovih opština i korporacija«, (Iz pisma vrhovnog rabina g. đra. lsaka A 1 k a I a y a dru. Aleksandru Lichtu, od 2. IV. ove godine.) Kad citiram ove riječi, ja to činim prije svega zato, jer sam duboko prožet uvjerenjem o potrebi da se one, u ovaj čas saopće židovskoj javnosti. One su riječ otmena čovjeka, čiji moralni autoritet nije manji od zvanične-ga, i nijesu nami enjene cilju, da se übace u borbu. I neka se ne shvati kao nečednost ako, po svome ličnome osjećaju, kažem da ja imam pravo te ih citiram. Vjeran, »oduševljenju naših mladih godina«, iako me je zbiljnost primoravala na konsecije i pogdjekoji kompromis, ja mogu bar tc vedro kazati: da moja krila nijesu isprelamana i da mi »uho osta čisto« I ja mogu, s toga, bez ikakva prijegora izbjeći iskušenju, da se dobrim riječima odlična čovjeka koristim u polemične svrhe. Ne narivava mi se to iskušenje; možda i zbog toga ne, što nemam dovoljno shvaćanja za političke licencije. Naše je židovstvo u kraljevini dobrano nesredjeno: i s polja i u unutrašnjosti. S polja: Jer nijesu dani oni zakonski 1 društveni uslovi, koji bi organizatorno z agarantovali organski jednoviti duhovni razvitak židovske zajednice. Organi, što & je židovstvo stvorilo uz odobrenje državne vlasti, ne uživaju dovoljnu moć i autoritet na području bar religijsko-duhovnog života; mnogošta, što nam se daje, n°si biljeg blagohotnosti, a ne prava, pa se tako i dešava, da i mi sami dajemo l zražaja blagodarnosti, gdje bismo ono, st ° nam se »daje«, trebali da primamo Ka ° uzakonjeno svoje pravo. I tako biva, da su stvorene institucije, čiji djelokrug,

za sad, nije odredjen, i koje doista nemaju izrazite stvarne sadržine. U unutrašnjosti: Tu se činjenice namiču same sobom. Postoje razrožnosli u opredjel enju prema židovstvu kao pojmu ne samo u opreci izmedju nacijskog afirmiranja i asimilatorstva. Živeći u raznim sredinama i do nedavna, razjedinjeno, židovstvo nije ni moglo sliči, da se mentalno izmedju se potpunoma asimilujc, znači: da dospi e do jednovitoga »Einstellunga« prema savremcnoj ideologiji i emocijama židovstva kao misli narodne obnove. Smatram jednom od zapreka takovom uzajamnome asimilovanju nemuževncst. Plaha obazrivost prema netrpeljivosti nacijonalizama i partija sredine, u kojoj smo kao neznatne grupe rasparčani, prigušuje otvoreno afirmiranje židovstva, a najpače tendencije, koje idu za solidarisanjem židovstva kao jedne zajednice. Ovo pritajivanje, a uz to gdjegdje i gd;ekađ nastojanje, da se koji dio židovstva istakne kao »đržavotvorniji« a drugi da se prikaže politički »indiferentan« (zar zato što se ne iz'ašnjava partijsko-politički), guši slobodan dah židovstva. Oportunizam koji za čas može da i donese koristi, kako gdje i kako kad prema momenta noj konjukturi, ne može ipak da bude onaj stalni pol, oko kojega bi se dalo krislalizcvati jednovito organsko koncenIrisame židovstva, i ne meže da služi busolcm, koja bi odred ivala put kojim bi židovstvo imalo da brodi bez opasnosti, da se ne nasuče i ne razbija o grebene A što je najgore: evo plaho obaziranje na časovite konstelacije političkih sila, koje se rvu za vlast ne birajući u borbi sredstva, nužno mora, kraj današnje lističke plemenske rasparčanosti u Kraljevini, da djeluje centrifugalno i u pogledu 'ednovitc-sti židovstva. Što nam prije svega i najpreče treba, to je unutrašnje konsolidcvanje naziranja, A ono može da se postigne, po mome uvjerenju, samo tako, ako se židovstvo primarno opredijeli, u židovskome pogledu, prema jednoj centralnoj ideji: i to prema židovsko-narodnoj kao polaznoj tački, i prema cionističkoj kao ideji cilja i stavljanja u gibanje prema cilju preporodnih i obnovnih snaga židovstva. Jedino to može da nas u našoj unutrašnjosti uravnotežuje; sve drugo mora da vodi k jednome besciljnome, plahome i rastrojnome oportunizmu, koji trajno može da se snalazi samo pod cijenu karaktera. I nije dosta, da naše nacijstvo postoji tek intuitivno, a cijonizam kao religijska mistika. Jedno je i drugo neprocjenjivo dragocjeno, i ja konstatujem samo činjenicu, kad kažem, da ove čuvstvene pretpostave za izgradnju jednog misaonog i

osviještenog nacijstva postoje u orijentalnih Sefarada, jednako kao i u Aškenaza istočne Evrope u neprispodobivo većoj mjeri nego u zapadnih Aškenaza i u zapadnih Sefarada. Nije samo slučaj, da je zemunski rabin Alkalay bio prvi cijonista prije Herzla u našim krajevima. Ali intuicija i mistika nijesu stvaralački činioci. 1 mi, koti se ne zadovoljavamo zanešenjaštvom, već svijesno i stvarno /nanio, da obnova židovstva ište ne samo obnovu misaone kulture nego obnovu svijesne i stvaralačke volje sa. idealnim doduše, ali stvarnim ciljem, do kojega se ne dolazi bez golemih napora, isprekidanih i perijedičkim sastajanjem; mi mladji i intelektualni, moramo da krenemo naše ljude iz intuicije u svijesnost, iz mističkog padanja na koljena pred Cijonom u čvrsto, muško, koracanje ka CijonuKolika li golema zadatka! I koliko nas je malo, mi nemamo prava da »naše mlade snage trošimo u medjusobnom gložcnju, umesto da se one priberu u radu na izgradnji i razvitku našeg elementa u našoj Kraljevini«. Pa ako je borba neizbježna, ona treba da bira sredstva i da vodi računa o osjetljivosti, kojom napaćeni živci našega naroda reaguju na svaki poremećaj, Treba da ima visoke ciljeve; to više, što primitivnije je, za sad, židovstvo u našoj Kraljevini, jer to lakše gubi orijentaciju, to prije će zalutali u dvoumici: koja mu od stranaka, što se izmedju se glože, kazuje pravi put.

Dr,

Aleksander Licht.

Pričajte vašoj djeci...

Pričajte im o sebi i o njima, o vašim očevima i djedovima i o onima, koji su bili prije njih, davno, davno. I pričajte im otkuda su došli i kuda pošli vaši stari i stari vaših starih, generacija za generacijom, cijela putovanja Judc kroz Oalutu. Tako ćete doći na početak Galute i na vrijeme prije Galute. 1 vaša će djeca spoznati, da galuta nije ni vječna, ni beskonačna, saznat će, da je jednom bilo vrijeme, kada naš narod nije bio u galuti i povjerovat će. da može doći vrijeme, kada i opet ne ćemo biti u galuti. 1 možda će poželjeti, da to vrijeme što prije dođe, da galuta što prije prestane. 1 možda će razmišljati o tome, što treba da se učini, da se uskori prestanak galute. O tome pričajte vašoj djeci. Vrijedno je, da im o tome pričate. Vi ćete im otvoriti oči, da vide i spoznaju istinu i usadit ćete u njihova srca žedju i težnju za istinom. Time ćete položiti temelje solidnome razvitiku njihova karaktera. Ne će svi postati bogoborci i neće svi postati fanatič-

COSTARINA PLAĆENA U OOTOVO2

GOD. VIII.

UPRAVA 1 UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

ZAGREB. 11. aprila 1924. ~ 7. Nišan 5684,

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 60 D. POLUGOD. 30 D. CETVRTGOD. 15 D. POJEDINI BROJ T.M D,

BROJ 15.