Жидов
nam se, zove). Oni nijesu nimalo čedni. Kažu da je 18 njihovih ljudi došlo na temelju njihova programa u zagrebačku židovsku općinu, ali mudro prešućuju, da ih je samo 9 od 45 ušlo u predstojništvo, a 9 od 45 u vijeće, i da im je to omogućeno proporcijskim izbornim redom, koji je stvorilo »cijonističko« predstojništvo, pa da. kad bi bio ostao reakcijonarni izborni red po kurijama i po apsolutnoj većini, kojega su se oni »grčevito držali . nijedan njihov čovjek ne bi bio ušao u predstojništvo. Oni mudro prešućuju, da je za njihove ljude, nakon tri godine opstanka njihova udruženja, palo razmjerno manje glasova, nego prije tri godine. Oni ne spominju pokušaja s njihove strane, da se dođe do kompromisne listine s cijonistama, koje se nijesu žacali pored svega protunarodnoga rada cijonista; ne spominju, da šu za volju toga kompromisa prihvatili i postulat održanja židovske škole, koju su u pamfletima pobijali kao ostatak iz srednjeg vijeka i sličnim duhovitostima. Tako oni, evo, i iz neuspjeha stvaraju uspjehe, tek što se nijesu usudili, da taj uspjeh debelo štampaju.
Oni su, vele, pozdravili sa zadovoljstvom što su nakon dvogodišnje borbe u Brodu nacijonalci u izborima pali. 1 htjeli bi pobuditi dojam kao da je to njihov uspjeh. A u stvari, u Brodu se i nije bio boj između nacijonalaca 5 asimilanata, nego oko rabinskog pitanja: u stvari, u Brodu je ranije predstojništvo od svoje volje odstupilo; i. u stvari, sadašnje predstojništvo židovske općine u Brodu nije nimalo istovetno sa ljudima oko udruženja Narodni rad; ono je tek nedavno votiralo sredstva za obnovu Palestine. U neistini su kratke noge. U svome izvještaju oni preštampavaju jedan članak svoga predsjednika, koji je izašao u »Novoj Evropi« bez protivljenja sa strane cijonističkih lica, koja su imala udjela u sastavu onog broja »Nove Evrope«. Sentimentalno i otrcano frazerstvo. koje ništa ne dokazuje, doista nije moglo da nam naškodi, iako nije bilo bezazleno; intelektualni nivo čitalaca »Nove Evrope« na kraju je viši, i kritičniji, nego li listova i izvještaja, u ikoje pišu »odlične ličnosti udruženja Narodni rad. Bila je ipak pretjerana liberalnost redakcije »Nove Evro-
pe«, kad je štampala jedan isprazni i ncznalački članak, koji najbolje karakterišc rečenica: da je cijonizam i s p r v a, u svojoj jezgri, bio simpatičan »v jersk o f i-1 a n tropski pokret . Ta, zaboga, istorija cijonizma je poznata, pa kako može g. Brajer ovako obmanjivati sebe? Intelektualna pristojnost traži, da se najprije upozna ono, o čemu se piše. Bit će ipak razlog, što im je cijonizam omrznuo, taj, da su se ljudi oko Narodnog rada »opametili«, »došli k sebi (neka oproste taj germanizam: njihov ih je izvještaj pun. valjda u znak protesta protiv tuđinskog duha), neki prije, neki kašnje, neki tek u tirolskim godinama«. Nemamo dovoljno prostora da u tančine raščinimo izvještaj Narodnog rada. A nemamo ni pravo vremena, jer, vidite gospodo. nama treba naše vrijeme za pozitivni i konstruktivni rad u židovstvu i za židovstvo. Vaše destruktivne tendencije, u kojima skroz mal ne tri godine opstanka vašega udruženja uzalud tražimo išto dobro i pozitivno židovsko, pa bilo tako sitno kao projno zrnce, ne mogu da nam naškode. One su za nas, u najboljem slučaju.
žiti svoj novac. Prema našem mnijenju trebalo bi osnovati društvo s glavnicom od smili j o na dolara. U drdštvo primila bi se svaka židovsko-američka organizacija, koja to zaželi. Glavnica bi se u obliku zajmova podijelila ljudima, koji su uposleni u produktivnim zvanjima i poduzećima. Kad će nam uspjeti, da plasiramo dovoljno ovakovih zajmova, izdat ćemo založnice za ove vrednote. Ove ćemo prodati i nastojati, da uloženi kapital donaša primjerene prihode. Tako ćemo nasmoći daljnjih pet milijona dolara, ove ćemo porazdijeliti u zajmove i cijeli postupak ponoviti. S ovim kapitalom, koji se sam obnavlja, bit će moguće, da finansiramo palestinsku trgovinu. Ustanovili smo odbor trgovaca, muževi, koji nijesu idealiste, već tvrdoglavi trgovci, koji će znati prosuditi jednu trgovačku operaciju. Napominjem samo imena: David Brovvn, pukovnik Lehman, Louis Strauss, Morris Wertheim i drugi. Vidjeli ste listinu, koja se sastoji od pouzdanih ljudi, koji su imali uspjeha u vlastitom poslu, a s radošću su se dali na riješavanje našeg pitanja. Sastavili su već listinu za direktorij, i za članove nadzornog vijeća. Ovakovom listom moglo bi se ponosit svako društvo u Americi. Kad ćemo imati pomoć i pristanak američkih Židova, ne ćemo si više morati stavljati pitanje, da li će Palestina kao židovski centar postojati na karti svijeta, ili ne. A zašto da se već danas ne odazovemo pozivu Keren Hajesoda da pomognemo useljenicima, koji žele da odu u Palestinu i da im ondje omogućimo život? Bilo je vrijeme, kad nismo morali gledati pravcu Palestini, kad se još mogla naći domaja za sve one, koje je Evropa tlačila i proganjala. Nisam vjerovao, da će i u Sjedinjenim Državama doći čas, <kad će se zatvoriti vrata svim onima, koji u njima traže skloništa. Ne vjerujem ni sada još, da će se to dogoditi, tako dugo barem ne, dok se još može apelirati na savjest Amerikanaca.
Moramo dakle naći domaju za one, koji ostavljaju svoja obitavališta, da potraže život slobodan, bez brige, bojazni i nevolje. Dužnost nam je, da pomognemo kod stvaranja asila onim nesretnicima ovdje i tamo preko mora u Svetoj zemlji. Došlo je vrijeme, gdje Židovi moraju pokazati svijetu pripravnost, da preuzmu svoju obvezu časti spram Velike Britanije i Saveza Naroda, koji su jevrejskom narodu omogućili da stvori centar, o kojem upravo govorimo. Ne vjerujem, da se ovom pozivu ne će odazvati čovjek, koji ima u sebi ma samo truna čuvstva, časti i dostojanstva. Naš narod poznaje ovu činjenicu. Na necijonističkoj konferenciji sastali su se ljudi, koji pred pet godina nijesu ni sanjali, da bi mogli govoriti o jevrejskom centru, a evo danas mu javno ističu važnost i potrebu. Na konferenciji pročitao sam pismo jednog od najobljubljenijih i najplemenitijih Židova, kojeg sam ikada upoznao, Feliksa H. Warburga. Akoprem je pristao uz nas, nije se to ipak zbilo onim oduševljenjem, kojeg inače pokazuje kod rada, kod kojeg učestvuje. Pred nekoliko dana ostavio je Palestinu, koju je pohodio sa svojom suprugom, a danas sam primio od njega pismo, pisano još u Palestini. Mislim, da ne ću zlorabiti povjerenje, ako vam ga pročitam. Dopisnica je to, a u njoj piše: Put bijaše prekrasan. Napredak ove lijepe zemlje upravo nas je oduševio«. Stvar najveće ozbiljnosti pred nama je; osjećam, da je rad, što se nas sviju tiče, svetog značaja. Ne ću time da kažem, da sam se priključio cijonističkoj organizaciji: govorim, kako Židov govori Židovima, ato stoji i nad cijonističkom organizacijom. Prošlo je vrijeme, kad smo razmišljali, kako malo ćemo dati. Nadošlo je vrijeme, kad moramo sve. što je korisno i potrebno za našu stvar, žrtvovati u svetištu«. Kad se stišala bura odobravanja, što je uslijedila nakon Marshallovih riječi, popratio je predsjedatelj Morris Rothenberg
govor dra. Weizmanna, koji je zatim slijedio, ovim riječima: »Pokret za osnutkom židovske narodne domaje u velike je napredovao, pa nm je broj pristaša i u ovoj zemlji znatno porasao. U redu je, kad konstatujemo, da je porast simpatije za naš rad u velikoj mjeri zasluga prisustva i rada našeg dičnog vođe dra. Hajima VVeizmanna u ovoj zemlji. Njegove vanredne sposobnosti i nepokolebivost u cijonističkoj stvari mnogo su doprinijele, da je došlo do Balfonrove deklaracije i da je veći dio kulturnog svijeta priznao opravdanost naše stvari. Svoju sposobnost i požrtvovnost dokazao je dr. Weizmann i za vrijeme svojeg trokratnog boravka u Americi. S većim intenzitetom i većom energijom još se nitko nije založio za jednu stvar. Za one, koji su imali tu sreću, da s njime suradjujn, bila je to zbiljska objava. Rad njegov bit ćc vrelo ponosa budućim generacijama . Govor dra. Weizmanna. »Ne mogu da započnem svoj govor, a da sa sirane cijonističke organizacije ne izrazim harnosi Louis Marshaltu. Najpripravnije stavio nam je svoje sile na raspolaganje, kad je položaj u Palestini postao kritičan. Glas njegove trublje srušio je već mnoge jerihonske zidine indiferencije, neprijateljstva i predrasuda. Medju mnogim djelima, što ih |e za svog života izvršio, ovo zadnje djelo siže mu u vječnost, i živjeti će još dugo, kad sviju nas više ne će biti. A sada gospdje i gospodo po treći je puta, da se eto pred vama zauzimljem za stvar Palestine. Razumjet ćete s toga, da da vam ne ću mnogo novog reći. Moja stvar počiva na trima osnovama. Govorit ću najprije o prvoj, o općem položaju židovskog naroda u svijetu, a napose onih Židova, koji žive s onu siranu oceana. Ondje žive oni samo voljom slučaja, kao što je i puka igra historije, da i vi svi ovdje boravite. Mislim, da ne pretjerujem kad kažem da su u času, kad se mi u ovoj lijepoj dvorani pod zaštitom jake i sklone nam vlade i naroda skupljamo, životi milijuna Židova n
4
»Ž I D O V«
BROJ 17