Жидов
agitacijom materijal za etičnu misiju cijonizma, koja luči u židovstvu pljevu od žita. Pred skoro dva decenija jedan je vaš leader pisao da je cijonizam suhi list na stablu židovstva, koji će prvi vjetar otkinuti. Mal ne dva decenija iza toga u istoriji naroda to je kratko vrijeme »odlučni je motiv osnutka vašeg udruženja »cijonistička akcija«. Vi ste, gospodo, u stvari reakcijonari, ikoji živite i danas u getu. Vi ste plaho obazrivi prema okolini, zirkate na nju naćulenih ušiju kao zec, koji se od straha prebacuje. Vaš je princip stari princip sitih, egocentričkih asimilatora, kojima ne dotječe nacijonalni i društveni altruizam: princip »quieta non movere«. Zato vi u razlikosti nacija nazirete nacijske protivštine; zato ste vi, poput vaše braće svuda na svijetu, zagovornici nacijskog imperijalizma. i vi ste danas u kolu onih šovinista, koji propovijedaju srednjevijekovno despotske geslo; cuius regio illius religio, dakako u nacijonalnome smislu. Vi ne možete, s loga. da razumijete, da mnogoličnost naroda nije zapreka bratskome skladu između njih, i da jednu zemlju mogu da ljube sve narodnosti u njoj, kolikogod one
opravdani gajile svoje narodne i kulturne Ideale. Ali, što vi ne možete da shvatite, jer zato se ište veliko srce i široka s 1 obodna duša, to je danas opća svojina intelektualno moralne Evrope, u kojoj nikad nije bila našla razumijevanja nacijonalno-imperijalistička državna doktrina jedne blagopočivše monarkije, koja se srozala najviše zbog te doktrine. Vi ste pozvali u pomoć jednoga odličnoga biologa, koji vam je držao predavanje o »neodrživosti rasne teorije židovskih nacijonalista . Što v a fn a to treba? Zašto ga nijeste poslali ikao propovjednika k nama? Jer vi ste trebali dokaza, dani po čemu nijeste Židovi; nama ne treba dokaza rase u somutskome smislu; mi u sebi nosimo svijest duševne rase, koja vuče svoju lozu od naroda i velikana, duha što su živjeli prije više tisuća godina. To je nešto više no 150 godina otkuda sc tako veli g. Brajer tu naseliše pradjedovi sadašnjeg pokoljenja . 1 mi se time baš i ne ponosimo, bar ne preuzetno. Ali. vidite, to su fakti; doduše ne opipljivi, ne materijalni, ali fakti svijesti i duševnosti, za koju ste vi, frazeri netrpeljivog hurapatrijotstva i šovenstva
obamrli. A je li ko od vas pitao toga biologa, profesora medicinskog fakulteta u Zagrebu, zašto kad nema zasebne rase profesorski zbor toga fakulteta ipak nikako ne će da daje ni asistentom, a kamo li docentom, još manje, dabome, profesoru baš Židovu. Vašu je »židovsku bol doista lako umiriti; vama dostaje za umirenje i jedna znanstvena teorija, pa bila i u protuslovlju s iskustvo m ž i v o t a. I sve je u najboljem redu! Ali, jedno pri svemu tome zaboravljate; Kad biste bili mirni u svome osjećanju da nijeste Židovi već Hrvati (jer Srbi nijeste. nije U tako?), vi ne biste bili osnovali udruženje u cilju, da ne radite ništa drugo, već da to sebi i drugima dokazujete jednom neukusnom drekom o vašemu »nacijonalstvu i patrijotstvu. I još i to zaboravljate: da su u našim redovima ovdje, među ostalim, svi oni Židovi, koji su dali vidna dokaza, dokaza krvlju i imetkom, da biti sini svoga naroda nikome ne brani biti predanim i blagodarnim sinom zemlje, koje si ravnop r a v n i m pripadnikom. Čemu vam podvale i denuncijacije, koje padaju na vaš obraz» Od toga vam ne će postati svijetliji...
opasnosti Uzmimo samo dva klasična primjera Rusiju i Poljsku. Dvije su lo zemlje tsloćnc Evrope, u kojima živi većina Židova svijeta. U Rusiji došlo je do pretvorbe, ekonomske, socijalne, kulturne i moralne društvene strukture. Akoprem se još danas ne provadja organizirana borba protiv Židova Rusije, to se ipak zbiva neki proces rastvorbe. Taj proces slabi jakost one zajednice, koja je pred rat bila stjegonoša židovstva. U Poljskoj zbiva se sličan proces, bilo je vrijeme u povijesti Poljske, kad su Židove dočekali raširenih ruku. Iz početka bili su privilegovani, a te su privilegije i neko vrijeme održali, jer se Poljska sastojala iz dvaju elemenata: plemstva i seljaštva. Srednjeg staleža ne bijaše, pa su Židovi ispunjali funkcije ovog staleža. U novostvorenoj poljskoj državi razvio se i srednji stalež, koji koji imade ambiciju, da nešto stvori i da one dvije oprečne društvene klase ujedini. U mjeri, kako se poljski srednji stalež razvija, se bojkotu je Židove do onemogučenja egzistencije. Službenog antisemitizma nema u Poljskoj. Nema m pogromskih gibanja, no postoji neki konstantni ekonomski pritisak, koji tjera Židove iz pozicija, koje su ovi stvorili za sebe i za Poljsku. Židov je učinio svoju dužnost, može dakle ići. Da budem iskren, moram naglasiti, da Palestina ne može da primi preveliki broj useljenika. Nadam se, da će doskora doći vrijeme, kad će se svijet umirili, no medjuto ne smijemo da mirujemo. Svatko se mora odazvati pozivu, kad kažemo, da iz ove pogibelji moramo u Palestini spasiti 25„ 30, 40 ili pače 50 tisuća ljudi godišnje, no uz uvjet, da unaderno novaca. Ne samo o spasu ponajboljih j najmladjih. Ovi će se srasti sa zemljom pod okriljem jednjake vlade. Gospodje i gospodo, sJvar je jasna, argume-f nat je to, koji nije u vezi s nutarnjim moralnim i etskim vrednotama. Dopustite mi još, da kažem koju riječ i o američkoj židovskoj zajednici. U svojoj skupnosti predstavljaju ovih 3 i pol milijuna Židova veliko djelo. Uza svu veličinu djela, teško je reći, koji će mu biti rezultat, kako će razviti forme svog židovskog ži-
vota. Paralelno s velikim djelom obnove, a nezavisna od nas, pod utjecajem ulice, škoic. socijalnih forma i općeg milijea, raz.vija se pokret raspadanja, a time se stvara labilna ravnoteža. Svjedoci smo ovog. čudnovatog fenomena. Nema kontinuiteta izmcd j u oca i sina. lako da ne znamo, hoće li djeca onih, koji danas palestinskom radu posvećuju svoj život, nastaviti djelo svojih otaca. Za one, za koje židovstvo još nešto znači, za one je obnova židovskog života u židovskom miljeu postala cektrom, oko kojeg se kreće jevrejski im život. Beskrajan lanac, koji veže Sinaj s vječnosti, jamči nam, da ćemo i u buduće ostati lakovi, kakovi jesmo. Zbog toga nam je od jednake važnosti škola i selo, drvo, što ga u Palestini sadimo i dijele, što uči hebrejski. To što se danas u Palestini stvara, nije samo sklonište za one tisuće, koje će onamo doći, već i sklonište za onu izmrcvarenu židovsku dušu, koja lebdi izmedju neba i zemlje, a kroz tisućljeća ne nalazi mira. Tek na tlu palestinskom spokoiil će se. To je drugi i azl o g. Treći razlog već ,iznio dr. Marshall. Generacijama smo moljakali, da se Zidovima dade njihovo prav o. Trebao je strahoviti obrat, potekle su rijeke krvi i pali milijuni žrtava, da jedna velevlast u vrijeme najvećih smetnja dade Zidovima »magna charlu« slobode. Najviši tribuna) svijeta otvorio je vrata Palestine, stvorio je upravu i preduvjete, koji nam danas omogućuju naš rad. Ne ću biti indiskretan, ako citiram i drugu kartu Vir. Warburga. U njoj kaže: »Ostavljam zemlju očaran silnim napretkom. Divim se srčanosti i volju onih ljudi, koji ovu lijepu zemlju obnavljaju.« Zemlja se može obnoviti. Ljudi imade. Administracija nam je sklona. Polii lički nas položaj zadovoljava, akoprem irnađe i /aprek' L Da smo Palestinu mogfi dobiti zapreka, već odavna bi u njoj bili drugi ljudi. Ne ću da ikoga tangiram, no hvala Bogu, šfo u Palestini nema petroleja ... Zadobit ćemo Palestinu teškim poštenim radom. Naši ponajbolji upravo dostaju, da svladaju poteškoće, koje nam se suprotstav-
liaju. Imade židovska poslovica, koja kaže, da će se Palestina izgraditi pomoću »jesuriin«. Gospodje i gospodo, u »jesurim« sarn milijunar, a u te milijune više se uzdam nego na sve flote, na svu organizovanu materijatnu silu. Ovi »jesurim« nerazorivi su. Paleslina se može izgraditi. Mogućnost postoji, ljudi imade, a i vrijeme je zgodno, što nam još fali, to je vaša simpatija, vaša pomoć. Pomislite, gospodje i gospodo, časomice na nacije svijeta. Recimo, da smo pokušali sve, da smo uradili ponajbolje, što smo mogli, no bez uspjeha, jer nas Židovi svijeta ne htjedoše potpomoći. Vjerujete li, da će nam vjerovati, kad im kažemo, da Židovi nijesu nasmogli potrebiti novac. Sve će vjerovati, samo to ne. Antisemite medju njima reći će: »Znamo od vajkada, da ste se prilijepili na vaš novac poput pijavica, znali smo, da ste nesposobni, da izgradite jednu zemlju; sve smo to znali...« To ne smije da se dogodi, a nit će se dogodili. Našom krvi, krvi našeg naroda, spasit ćemo čast židovstva. Stvar je to časti, pitanje je domaje i duše naše. Predočio sam vam ova) trojaki problem. Kako je Mr. Marshall rekao, nema više mjesta za diskusiju. Rad je u toku, tisuće pridolaze. Tisuće čekaju zebnjom čas, kad će moći da dodju. Vama je dana moć, da otvorite vrata, jer je u vašim rukama zlatni ključ za ova vrata. Otvorite ih već zbog židovske časti, zbog židovske zemlje i židovskog naroda, za volju onog jakog, strogog i pravednog židovskog &oga!
BROJ 17.
•Ž I D 0 V«
5
Židovi Jugoslavije! Dafujle obilne priloge za osnntah Jugvslavenshe halučhe .farme u Erec Izraelu i