Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Erec Israel

Piše ini.

Hugo Zaloscer.

Kada govorimo o kolonizaciji Palestine, prestavljamo si razdoblje od kojih 30—40 godina, odkaiko se započelo radom. Doduše kolonizacija se tako dugo već provodi, ali laj rad bio je potpuno nesistematičan i motivi ovoga rada bili su židovska filantropija. Istom iza svršetka svjetskoga rata, kada su se političke prilike za Palestinu povoljno konsolidirale, započinje se sa sistematskim radom, a preduvjet ovog je, osiguran proračun, t. j. novac Z3i investiciju. Stoga je osnovan fond Keren Hajesod sa zadaćom, da namakne ova potrebna sredstva. Svima je danas jasno, da je izgradnja Palestine problem namaknuća potrebnoga novca. Palestina je zemlja neograničenih mogućnosti, koje baziraju u njenom geografskom položaju. U svojim granicama ima sve klimatske pojase, tako da še u njoj nalazi najraznovrsnija flora i najibujmija vegetacija. Tu raste na jugu; palma, banana, gora, smokva i šipak. U srednjem dijelu zemlje u pokrajini juda i Somronu: mandula, naranča i vinova loza, a: osim toga sije se; ječam, pšenica, zob, kukuruz, vika i djetelina i sve povrće kao u srednjoj Evropi. Na sjeveru zemlje, u Gatitu, imaderno već oko 700—800 m<m kiše. Tu uspjeva šljiva, jabuka i t. d. i sve vrste žitarica. U toj razmjerno maloj zemlji, koja se prostire uz istočnu obalu Sredozemnoga mora, od prilike 300 km od juga ha sjever, i oko 80 km na istok do Jordana, imade raznovrsnija flora, i broj vrsta bilja je veći, nego u Njemačkoj, koja je 15 puta veća od Palestine. Ođ velike je važnosti činjenica, da u Palestini ima u godini oko 280— 290 dana sunca, za seljaka su to radni dani, dočim u srednjoj Evropi samo oko 200 dana. Kiša počinje uvijek sredinom ili koncem oktobra i traje do mjeseca februara. Kiša ne pada, kako mnogi misle, neprestano kroz četiri mjeseca, nego u prekidima od jedan ili dva dana. Cim kiša mine, nebo se razvedri, sunce pripeče, a seHak ide na polje na rad. I baš ovi kišni, su uijeseci najvećega rada u zemlji. Sa nestrpljenjem felah i kolonista iščekuje prve kiše, da one smekšaju od sunca otvrdnjelu zemlju, lako da mogu započeti sa oranjem. Cim padnu prve kiše, sve počinje da buja 1 priroda se budi iz ljetnoga mrtvila. Do konca decembra siju se zimski usjevi; ječam. Pšenica, zob, vika, djetelina, grašak, pasulj, re Pa, krumpir i t. d. U mjesecu decembru i ianuaru počinje se obraldjivanjem vinograda, oranjem i podrezivanjem loze. Iza prvih kiša Počinje berba naranči. Seljak mora da uzore c >ietu zemlju, koju će da zasije ljetnim usjev >ma. jj tim mjesecima, gdje u Jugoslaviji ' tada mrtva zima, kod nas sve ima pune ruke Posla. Sredinom do konca mjeseca marta

siru se ljetni usjevi: kukuruz, sesam, dura, lubenica i dinja, duhana i i. d. Svi ti ljetni usjevi, rastu, sazrijevaju i donose plod bez ijedne kapi kiše i bez natapanja! Blagodatna rosa, koja se u ljetnim mjesecima' spusta, nadomještava kišu. Pitanje dviju žetava u jednoj godini nije velik problem, i gotovo svugdje je moguće postići. Ipak se na mnogim mjestima ne radi na tom principu, jer se tim prebrzo iscrpi produktivna snaga zemlje, i samo je tamo na mjestu, gdje ima mogućnost dobrog gnojenja i intenzivnog obradjivanja tla. Razumljivo je stoga, da se glavna pažnja kolonizacije posvetila poljoprivrednoj kolonizaciji. Premda još u mnogim pitanjima gospodarstva stručnjaci msu sasma na čistu, te ih ispituju, ipak je nadjene forma u čijim okvirima se imade gospodarstvo da vodi, a to je: princip mješovitog gospodarstva. (Gemischte Wirtschaft.) Dočim su u prijašnje vrijeme kolonije bile izgradjene jednostrano, na jednoj grani gospodarstva kao Rišen le Cijon, samo na vinogradarstvu, ili Petah Tikva na narančama, ili Sedjera i Jema samo na sijanju žitarica, danas se nastoji po mogućnosti što više produktivnih grana poljodjelstva uzeti za ekonomsku bazu pojedinca, koloniste. Mljekarstvo, stočarstvo, peradarstvo, vrtlarstvo i voćarstvo uzajamno se nadopunjuju i čine sigurnu bazu za egzistenciju. Vrlo rašireno je mišljenje da u Palestini nema plodnoga tla, ali to ne odgovara istini. Dakako, da> ima velikih predjela krša i opustošenih krajeva. Moramo uvijek da mislimo na to, da su sitni i bezbrojni ratovi harali ovom zemljom i opustošili tu plodinu i lijepu žemlju. Na visovima bili su tvrdi gradovi i skloništa boraca, iako da je neprijatelj u prvom redu iskrčio šume, a brdai su ostala gola. Velike plodne doline u kojima stanuju »felasi« arapski seljaci, propadaju. Neprestanim neracionalnim radom (Raubbau) felaha iscrpljena je plodnost zemlje, tako da je žetva pala na minimum, jer Arapin ne džubri svoje polje. Naprotiv u kolonijama Zidova i Nijemaca, koji racijonalno obradjuju zemlju, imademo žetve, koje odgovaraju žetvama u srednjoj Evropi. Zajedno sa razvitkom poljodjelstva ide ruku u ruku saniranje zemlje. Velike močvare se kanaliziraju i suše. Pošumitjenje se provodi u velikom štitu, L već iz daleka se prepoznaje židovsko naselje radi svojih uzorno gojenih zasada. Preko cijele zemlje prostire Iječnička organizacija Hađasa svoj rad, ie u svim većim i manjim mjestima podržaje bolnice i ambulance, ie se lu liječe bez razlike Zidovi kao i Arapi. Troškovi ovoga blagotvornoga rada iznašaju mnoge hiljade funti na godinu, a u glavnom ih nosi cijonistička organizaciia. još imamo mnogo da savladamo, još nas čekaju dolje mnogi teški i naporni radovi.

No jedno je sigurno, a to nam prizmaivaju i nežidovi, koji dolaze u zemlju: Veliku moralnu vrijednost našega dijela, jer se od minimuma sredstava, stvara uz napon sviju ila, maksimalna djela. Baš ta činjenica sitno djeluje na svakoga stranca i pun čudjjenja i divljenja odlazi %z zemlje. Tu je na djelu narod: narod ideala i rada. (Nastavit će se.)

Kolonizacijono pitanje

Piše: Dr.

Josef Rufeisen.

Političko znamenovanje kongresa i zasijedan je Akcijonoga Odbora prouzrokuje, da iskaču demonstrativna stajališta raznih grupa unutar cionističke organizacije k političkim i idejnim pitanjima i da konkretni problemi izgradnje Palestine ne dolaze do pravoga izražaja. Ovaj se nedostatak općenito osjeća; ali nije opravdano da se odatle zaključuje, sto pojedinci čine, da cijonistički pokret po, svome biću nije kako izgleda kadar da probudi razumijevanje za kolonizaciju i volju, te sposobnost za provadjanje konkretnih ekonomskih zadaća; i da se iz tog razloga moraju privući nove sile za izgradnju Palestine. Ne treba popraviti funkcionalnu pogrješku cijonističke organizacije, već samo ukloniti jedan organizatoran nedostatak. Ako nas iskustvo i razmišljanje o biću kongresa i raznih zasijedanja naših institucija uči, da konkretne zadaće ostvarenja cijonizma kolonizacijonim radom nemaju mjesta unutar dnevnoga reda tih zasjedanja; mora da se stvori institucija, koja će služiti isključivo tim svrhama isključenjem svih onih idejnih borba i problema, koji su podesni, da potisnu u pozadinu ova konkretna pitanja. Ovaj je razlog bio za me odlučan, da sam ideju kolonzacijone konferencije propagirao na XIII. cijonističkome kongresu. Samo se od sebe razumije, da ova konferencija, dok ne bude kao stalna institucija od kongresa legalizovana i snabdjevena izvjesnim pravom, ne će imati odlučnu kompetenciju, već samo savjetodavni karakter. Uvjeren sarp, da bi institucija ovakove kolonizacijone konferencije kod stvarne priprave u svim pitanjma obnovnoga rada nadmašila znamenovanje kongresa, koji već po svom biću nije podesan, da u ekonomskim stvarima kaže odlučnu riječ. Egzekutiva dobila je od Xrll. cionističkog kongresa 1 nalog da pripravi kolonizacijonu konferenciju u sporazumu sa stručnjacima za poljoprivredu, industriju i trgovinu, koji rade u Erec jisraelu i da predloži konferenciji jedinstveni plan za izgradnju Palestine.

* Dona&amo avaj članak ikao nastavak diskusije o re ormi natšlh najvišiih institucija kaa kongresa, godišnje koniferencije i sjednica Akcijonog Odbora.

god. Vili.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVCA

ZAGREB 2. maja 1924 ~ 28. Nišana 5684.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: QOD. 60 D. POLUOOD. 30 D. ČETVRTOOD. 15 D. POJEDINI BROJ 1.80 D.

BROJ 18.