Жидов

šnih (fjaka sveučilištaraca (u samoj židovskoj menzi prehranjuje se preko 200 sveučilištaraca), srednjoškolaca (po prilcii 500, od ovih cca 100 izvan Zagreba) i cea 140 pučkoškolaca, a o drugim siromašnim članovima naše općine ne ću ni da govorim. Klinika bi se, osim ovih potreba, mogla spojiti s dispanzerom i sa pregledom školske djece uopće, da bude naša pučka škola u svakom pogledu moderno i praktično vodjena. Da poliklinika mora biti tako namiještena, da bude lako dostiživa, to se razumjie samo po sebi. I upravo zato moram se povratiti na početnu ideju, a ova jest, da bi se nekoliko soba Svarcovog doma upotrebljavalo za polikliničke svrhe, dok se ne podignu 2 do 3 Dockerove barake, koje bismo na reparacioni račun sigurno mogli dobiti u Beogradu. Kad se pučanstvo na našu bolnicu navikne i kad steknemo dobar glas, uvjeren sam, da možemo očekivati, da ćemo mnogo iakše sakupiti potrebni kapitat, da izgradimo prije spomenutu vehku bolnicu. Uzdržavanje takove privremene bolnice k tome bi mnogo manje stajalo, jer Svarcov dom već ima kuhinju za kašer prehranu. 'Priznajem, da bi takove barake mogle služili samo oko 10 godina svojoj svrsi, i da podizanje barake takodjer stoji novaca, ali držim, da bismo io mogli prištedjeti, jer administrativni troškovi ne bi bili preveliki i jer bi zbog već postojeće kašer-kuhinje prehrana nas mnogo manje stajala. U Hrvatskoj, Slavoniji i Medjumurju prehrana stoji dnevno 10 Din. 50 p, sa drugim troškovima iznose ukupni troškovi po osobi za jedan dan 19.10 Din. U Sloveniji prehrana 12 Din. 70 p., uopće 22.38 Din.; u Bosni i Hercegovini prehrana 10.46 Din, uopće 20.93 Din.; u Srbiji i Crnoj Gori prehrana 11.93 Din., uopće 19.26 Din.; u Banatu, Bačkoj i Baranji uopće 19.33 Din (prehrana nije posebice označena). Ove brojke same po sebi govore, da moj optimizam nije pretjeran. U Švarcovom domu prehrana stoji danas 12.50 Din, a koliko uopće, miješam mogao doznati. Zadnjih dana govori se s obzirom na Svarcovu zakladu, koja je ostavljena za ne-

imućne i bolesne, da bi se mogao Svarcov dom izgraditi, t. j. podignuti 11. kat. S Hme bi bilo svakako, za neko vrijeme, riješeno pitanje bolnice, jedan je odbornik stalno zauzimao stanovište, da nam vlast ne može spriječiti uredjenjc poliklinike i nekoliko kreveta u Svarcovu domu, ali ima gospode, koja su drugog mišljenja. Da se ovo pitanje pretrese i da se stvori konačna odluka, pripravni je odbor izabrao tri pododbora, t. j. financijalni, gradjevni i liječnički. Skoro su već prošle tri nedjelje, ali pododbori još nijesu imali sjednicu. Zašto? Tko bi znao! 1 zato ovaj članak, da bi svaki od naših općinara imao prilike stavili svoje prijedloge i primjedbe. Jer samo sarađnjom naših općinara i slogom možemo provesti našu ideju, da dobijemo židovsku polikliniku i bolnicu, da i mi imademo naš »Hekdiš«. Zagreb, 21. svibnja 1924.

Dr. Segal.

Užas i zdvojnost zahvate Židove cijelog svijeta. Ali oni, koji su došli kao egzulanti sa iberskog poluotoka nijesu bili zđvojni bijednici, izgubljeni ljudi. Kud god su došli španjolski i portugalski Jevreji, donijeli su sobom neko dostojanstvo, neki ugled i samosvijest, koju su Jevreji u tisućljećima zapostavljanja, u progonima i getu zaboravili bili. Gdje su se sefardski Jevreji bili nastanili, podigao se je položaj i ugled cijelog židovstva. Ljudi velikih koncepcija, na visini savremene naobrazbe i kulture, a vjerno odani svom narodu i svojoj vjeri. Njihova Povorka nije prestala; iza decenija i čak iza stoljeća došli su preko Pireneja opet novi došljaci, koji su se u novome kraju iznova priznali Židovima. Cim se koja španjolska ili portugalska ladja usidrila u luci amsterdamskoj, hamburškoj, dubrovačkoj ili solunskoj, najednom se ispoljiše iz tih dominikanaca i jezuita, plemića i časnika, poslanika i brodara, granda i nobila Židovi. Ne samo kršćanski svijet već i sami aškenaski Židovi morali su osjećati, kolika je snaga u tom jevrejstvu, kad ljudi, koji su živjeli u sjaju maurske kulture.

moći i ugleda, koji su odgojeni kroz generacije u kršćanstvu, sve to ostavljaju, da mogu biti opet Židovi. To je ona snaga, ona energija, koju za naše jevrejstvo znače Sefardi, pa zato i svi židovski naučenjaci tako zanosno govore o njima. Nije još pisana povijest Sefarda po cijelom svijetu. Ali sad kad bosanski Sefardi slave svoje veliko slavlje, neka budu iznesene neike crtice o slavnim predjama. Centar sefardskih Jevreja bio je u Amsterdamu, tom holandijskom Jerusolimu. Tu su bile najoštrije, najžešće borbe jer nekoji su to židovstvo, koje su spasili iz grozota inkvizicije, za koje su im najmiliji rodjaci bili žrtvovali svoj život, htjeli spasiti i čuvati najrigoroznijim ogra" dama, dok su drugi razabrali, da je to židostvo tako jako, tako vječno, da će nadvladati sve te progone pa je njegova jakost baš u potpunoj slobodi nauke i vjere. Tako su bile u toj općini zastupane sve struje od lsaka Uriela do Baruha Spinoze. Ali uspnkos svih unutarnjih trzavica blagotvorne posljedice rada holandeskih Sefarda od jedinstvene su važnosti za sav Izrael.

Iz Holandijč digao se glas Manase ben Izraela, čije »Vindiciae Judaeoriinv nijesu Jevrejima omogućile samo ponovni dolazak u Englesku, već su znatno doprinijele cijelom raspoloženju engleskog naroda prema Jakobovoj djeci »The Holy Land for the Holy People«, rekao je već Oliver Cromwell i vrlo je pravedno, što Nahum Sokolov Manasa ben Izraela prikazuje prvim pretečom ideje židovskog nacionalizma. Iz Holandije došli su Židovi u Ameriku. Pa i ako je kasnije usljed poraza Holandeza nestalo kahal kadoš - svete opčine u Recife kraj Pemambuco , nastale su ugledne sefardske općine u Surinamu i na Antilama, a i u Ujedinjenim državama Sjeverne Amerike prve su jevrejske općine bile sefardske. U Njemačkoj, napose u Hamburgu, dolazak portugiskih Jevreja znači novu notu. Uzalud rogoborenje nekih netolerantnih pastora, koji nikako ne mogu shvatiti, kako smiju kršćani kao onaj veleugledni sedamdesetgodišnji starac Diego Tereira đe Mattas, preći javno na židovsku

Dr. H. E. Kaufmann

K njegovu 30. godišnjem jubileju, 27, o. raj. slavi dr, H. E. Kaufmann, rabin u Virovitici, svoj 30. godišnji rabinski jubilej, a u toj slavi učcslvovat će ne samo njegova općina, već i svi, koji svečara poznaju. Jer sigurno svaki, koji je jedn,om upoznao ovoga odličnoga muža i uzornog rabina, mora da je postao njegovim štovateljem. Kao čovjek nadasve plemenit i dobar, pun ljubavi prema svakome, vazda je pripravan svakome pomoći i nesebično stavljati svoje sile u službu čovječanstva. Kao rabin on je vazda živio samo svome zvanju, posvećujući svoje slobodne časove studiju. Kao Židov on ponosno, jedan od prvih izmedju svih rabina naše kraljevine, ispovijeda svoju pripadnost obnovnome pokretu, te je u propovjedima, govorima i člancima propagirao tu ideju, Dr. H. E. Kaufmann jedan je od onih rijetkih idealista, koji nemaju smisla i nemare za dobra ovoga svijeta, već žive zasebnim svojim životom posvećen ispunjanju njihova ideala, A njegov je ideal židovstvo i njemu je vjerno služio. Već u ranoj mladosti pripravio se na to i upijao je svim žarom svog velikoga oduševljenja židovsku nauku, te je neizmjernom marljivošću i ustrajnosti stekao bogato talmudističko, a poslije i opće znanje. Uz to je značajno za njegovu meku i čistu dušu, da je pored stroge židovske nauke, njegovo srce imalo puno topline za čistu i plemenitu mistiku hazidizma. Čedan i skroman prolazi kroz život

nemajući nikakovih drugih želja, nikakovih ambicija, do li usavršavati se u svojoj nauci i vjerno i savjesno ispunjavati svoju dužnost. I za to je stekao tako velik broj prijatelja i štovatelja, koji će mu se javiti k njegovoj slavi, za to mu prircdjuje ne samo njegova općina već i nežidovsko pučanstvo grada Virovitice svečanost, protiv koje se on u svojoj nutarnjosti sigurno buni, jer svaka vanjska manifestacija, jer sve što ima vid slave i časti, njemu je tudje. Kao čovjek i Židov iživljava se jedino u tihim djelima dobročinstva i ljubavi što no ostaju nezapažena za veliku javnost i u radu za svoj narod i njegovu bolju budućnost. Povodom slave našega svečara želimo u kratkim crtama da prikažemo njegov znanstveni rad. Već kao mlad student filozofije napisao je 1889, prvu svoju raspravu: »Der hebraisehe und gricchisehe Gottcsgcdanke«. Übrzo svratio je na sebe pažnju slavnoga bečkoga propovjednika, dra Adolfa Jellincka, koji mu još prije svršenih nauka pribavlja propovjedničko mjesto u Beču. U to vrijeme dr, Kaufmann kopira mnoge sredovječne rukopise mističkoga sadržaja, koje je kasnije izdao dr, Jellinek. 1891. nastavlja svoje nauke u Miincl.cnu (kod Hommela, Hertlinga, Stumpfa i dr.) a onda u Giessenu, gdje je 3. kolovoza 1893. promoviran na čast doktora filozofije. Iste godine vraća se u Beč da se pripravlja za rabinski ispit na Bet hamidrašu, kojim tada upravljahu znameniti učenjaci Weiss (autor epohalne knjige »Dor dor vederšav t. j. povijest židovske predaje) i lektor Fricdmann (Meir Isch Schalom). Weiss mu je izdao jednu sjajnu rabinsku diplomu. U ovih trideset godina razvio je dr. Kaufmann obilan književni rad, te objelodanio u raznim znanstvenim časopisima preko 500 rasprava, a gotovo isto toliko ocjena znanstvenih knjiga. Najvažnije su mu naučne rasprave izdane u obliku knjiga; »Die sittlich religiose und soziale Stellung đes Weibes im Judentume«, »Die Anwendung des Buches Hiob in der rabbinischen Hagada«, »Philosophisches in der Kabbala«, »iMoses Kordoveros metapbysisches System in der Kabbala«, »Die Alleinheitslehre der Metaphysik in der Kabbala«, »Auffassung der Unsterblichkeitslehre im Judentum und der Lehre Jesu« i »Vorlesungen und Essays«, u kojima opisuje svoje palestinsko putovanje u godini 1905. I tako je taj skromni čovjek u skromnome mjestancu širinom svoga duha kružio prostranim poljanama znanja, nošen patosom biblijsko-židovskoga etosa umckšan,oga mekoćom židovske mistike, koja nalazi radosti i nalaže radost i ondje, gdje kruta zbilja ogorčuje obične ljude. Neka mu ta lijepa vedrina, koje je puna njegova naivnočista duša, i dalje bude krilo poleta, koje će ga nosili u njegove nadljuske sfere, kao dosad u vječne harmonije njegova Boga, kome služi srcem i djelima pravom hasidičkom »Kavanom«.

BROJ 21.

jŽ I D O V«

3