Жидов
ja u Srbiji gotovo ništa uradila. Tek neki znaci daju nam nadu, da će omladina u tim mjestima pokrenuti nešto življi rad. Tako nije naš pokušaj rada za Keren liajesod u Južnoj Srbiji pokazao vidnih uspjeha. O sistematskom radu može da se jedino govori u Beogradu, gdje je mjesna organizacija provadjala sve akcije, naročito posvetila je veliku pažnju ovogodišnjoj šetkelskoj akciji. Od decembra prošle godine izlazi ponovno »Jevrejski Glasnik«. Time je popunjena jedna praznina, naročito glede španskoga priloga, što su je svi osjećali, pa će ovaj list sigurno mnogo doprinijeti širenju i produbljivanju cijonističke ideje u Srbiji. List se za sad još bori s materijalnim poteškoćama ali će vjerojatno i njih svladati. Od drugih akcija treba spomenuti akcijo za Keren Hajesod, koja je dolaskom dra. Friedemanna dobila novog podstreka, pa možemo samo želiti, da se ta akcija stalno vodi i da se ne pokreće samo poticajan iz vana. Na žalost do sad sc nije provela akcija za halučku farmu, za koju su terrain pripravili gg. ing. Zaloscer i dr. Singer, pa će i nju valjati čim prijo provesti. Sistematski rad provelo je povjereništvo za Keren Kajemet Lejisrael te je postiglo lijepih uspjeha naročito kod ovogodišnjeg natjecanja u Hanuka akciji. Povjereništvo izdavalo je u cilju informiranja i propagande Bulletin, od kojeg je do sad izašlo 5 brojeva. U svim granama cijonističkog rada istakla se omladina, kojoj se u velikoj mjeri ima da zahvali napredak u radu. U Vojvodini krenule su prilike nešto na bolje. Rad još uvijek trpi od toga što nema dobro organizovanih grupa u svim mjestima. Imade još uvijek velikih gradova, u ikojima nije uspjelo reaktivirati stare inaktivne postojeće organizacije ili osnovati nove. Ove je godine pokušano da veća mjesta organizuju obližnja stvarajući svagdje male mjesne grupe. Ovaj nam se napredak organizatornog rada do sad pokazuje najbolje u rezultatu ovogodišnje šekelske akcije, u kojemu ima prinosa iz mjesta, koja do sad nisu figurirala u našim izvještajima. Nakon dulje stanke prošle se godine počelo s akcijom za Keicn Hajesod. U pratnji članova Radnoga Odbora posjetio je g. dr. Friedemann Novisad, Paučevo i Vršac tc postigao lijepih uspjeha. Iza njegova odlaska nastavljena je akcija po mjesnom kuratoriju. Akcija za jugoslavensku halučku farmu nije uspjela u onoj mjeri, kako smo očekivali, naročito ne u onim mjestima, gdje se vodila akcija za Keren Hajesod. Pored tili akcija radilo se je i za Keren Kajemet lejisrael pa je na tom području postignut uspjeh, koji opravdava nadu, da čc iz Vojvodine priteći Fondu još znatna sredstva. Trebat če još mnogo organizatornoga rada. da se iz Vojvodine privedu obnovnome djelu ona sredstva, što ih obzirom na broj i ekonomsku snagu tamošujeg židovskog pučanstva možemo očekivati. ♦ Pri .kraju izvještaja možemo tek ponovno naglasiti, da uspješan rad zavisi samo o jakosti naše organizacije, jakosti ue samo po broju pristaša, već i po snagi Volje, koja če stvarati djela. Trebamo u
prvome redu ljudi. Ljudi, koji će u pojedinim mjestima požrtvovno raditi u spoznaji, da se u ovome času ne možemo ni na koga osloniti osim na našu vlastitu snagu. Nijedna sila svijeta ne će nas moći priječiti u radu i ni od kuda nam ne može prijetiti opasnost do li od slabosti u našim redovima. Na svim našim Vijećima stvarali smo mnoge i dobre rezolucije, koje bi imale biti smjernice našemu radu. Treba jednom da ostvarimo sve te zahtjeve. Treba uvijek iznova da upravimo naš zov narodu, dok ne bude i posljednji Židov shvatio, da odlučni čas, u kome živimo, traži od svih nas najsavjesnije izvršenje dužnosti prema obnovnome djelu u Krec Jisraelu.
IZVJEŠTAJ PALESTINSKOG UREDA
1. Halučka stanica u Zagrebu nastala je iz potrebe, da se uredi proputovanje i obezbedjenje palestinskih emigranata ili imigranata, a koji prolaze našim krajevima. Prošlog ljeta i jeseni, kad je iseljivanje iz Palestine zauzelo najvećma maha, te je ali ja dospjela u najkritičniju fazu čitave naše kolonizacije (izuzev ratne godine), mase su tih emigranata, koji su odlazili iz Palestine bilo zbog nezaposlenosti, bilo zbog bolesti, tražili potpore od svih pat. ureda, pa tako i našeg, Da se tim opravda ni mi, stvarnim, a u biti socijalnim zahtjevima udovolji, osnovana je stanica. Dosadašnjim »hvatanjem ili barem praksom cijonističkih institucija da se onima, koji su pred naporima pijonirskog rada uzmakli, nema poklanjati onolike pažnje, kao imigrantima, trebalo je prema realnom stanju stvari odmah prekinuti. Ti su realni momenti bili: I. demoralizatorski utjecaj onih, koji se vraćaju, odbijeni od svih zvaničnih institucija, prisiljeni, da se dadu na jevrejsko prosjačenje (šnorovanje). 2. Zapletaji s javnim oblastima, jer u većini slučajeva emigranti nemaju svih potrebnih putnih isprava. Uslijed toga desilo se da su često policijske vlasti takove emigrante stavljale u zatvor i otpremili ih preko granice od koje su došli. 3. Saobraćaj s konzulatima, koji je bio vrlo tegoban za ljude bez sredstava, dokumenata i veza. Da se te zapreke u sistematskom provodjenju alije uklone halučka je stanica učinila slijedeće: 1. Uspostavila direktne veze sa najbližim inozemnim pal. uredima s jedne strane, a s povjerenicima pal. ureda u centrumu i u pograničnim mjestima naše kraljevine s druge. 2. Nastojala je, da nasmogne sredstava za potpore i putovanja prolazećih halucim fod jevrejske svjetske pomočne konferencije obećano nam je u te svrhe 100 funti, kori još nisu stigli), i 3. Organizovala je palestinski odbor uz bok palureda s glavnom zadaćom, da zvanično uredi naše odnose s nadležnim vlastima (konzulatima). U statističkom prikazu predleže nam ove brojke za njeno poslovanje. Stanicom je prošlo 89 imigranata i 37 emigranata. Svega 126 ljudi. Od toga je podijeljena potpora za putovanje 24-orici, pretežito imigrantima; interveniralo se za 71 halucim; plaćena je hrana za 8-oricu; a kao nekvalifikovani odbijeni su 23. Svega 126. Od ukupnog broja bilo je samo 2 emgirantice. Po dobi bili su 122 izmedju 18. —5O. godine, 3 iznad 50, 1 ispod 18. Svega 126. 84-orica došli su iz Trsta za Beograd—Solun (odnosno Timisoaru); 13orica iz Beograda za Trst, 12-orica iz Bukarešta za Trst, 15-orica iz Austrije za Trst, 2
iz Madžarske (Poliske) za Trsi. Svega 126. 2. Putovanja za Palestinu. Ured je davao informacije svim interesentima o palestinskim prilikama, mogućnostima zarade, naseljenja, investicija i t. d. Uspieh toga rada u ovoj godini nije bio očigledan, jer se je »z naših krajeva vrlo malo putovalo za Palestinu. Tek od januara do konca aprila otišla su četiri turista opskrbljeni preporukama i legitimacijama našega ureda preko Trsta, trojica preko Soluna i petorica preko Konstance. Ako se uzme u obzir, da se mnogo agitiralo za pesahske svečanosti, onda taj rezultat nikako ne zadovoljava. 3. Iseljivanje iz naše kraljevine. Zbog pomanjkanja materijalnih sredstava nije ured ništa mogao da poduzme u stvari izobrazbe halucim (hahšara). Neuspjesi prošlih godina na poljodjelskim stanicama u Mostaru i Gjurgjevcu djelovali su loše ne samo na odgovorne faktore, već i na krugove omladine iz kojih imadu da se regrutiraju halucim. Ovo loše slanje prikazuje nam se najočigledmje u činjenici, da danas u našim krajevima nema nijednog organizovanog haluca, ili bar nijednog, koji bi kao takav bio ovom uredu prijavljen. Tako se desilo, da kad se proljetos u Palestini pružila prilika za useljenje novih, kvalifikovanih halucim, mi nismo bili u slanju da jamčimo ma i za jednog od ljudi, koji su od nas zalražili certifikate, da su zaista spremni i kvalifikovani za naseljenje. To opadanje halucijof nije uoslaldm pojava, koja se zapaža samo kod nas, već je općenita reakcija na dosada neprestane, kritične i alarmantne vi jesti o ekonomskom položaju Palestine, koja se u manjoj ili većoj mjeri opaža u svim zemljama gaiute. Kod nas prijavljene obitelji i- pojedinci, koji su zatražili certifikate mogu da se svrstaju u dvije grupe; 1. obitelji iz Južne Srbije (ftitolja i Prištine), te 2. pojedinci, koji su većinom ovdie zaostali na putu za Palestinu s razloga materijalnih ili jer im se putne isprave nikako nije moglo da slavi u red' Pojedinaca iz naših krajeva prijavilo se vrlo malo, kako proizlazi ir ovoga pregleda:
U tim brojkama nisu uzele u obzir prijave onih ljudi, koje je ured odmah odbio kao nepodesne za iseljenje. Od emigracijonog odjela cijonist. eg/.ekulive u Palesiini najavili su nam već od marta ovamo 20 certifikata, te je i britski konzul u Zagrebu od palest. vlade o tome zvanično obaviješten. Vledjutim do danas nam certifikati još nisu stigli, te smo poduzeli sve, da nam se čim prije pošalju. Gornjoj statistici imade se primjetiti, da su 2 obitelji iz Bitolja otišle u Palestinu ne sačekavši certifikate, pa se time broj potrebnih certifikata smanjuje za dva. Prema tome potrebna su nam danas još 24 certifikata. * Na temelju tih izvoda obraćamo se na našu javnost, da bolje dokaže svoj interes za palestinska pitanja, nego je to dosada činila. Umjesto skupštinskih oduševljenja, treba zbiljskog razumijevanja za stvar. To se može da postigne na mnoge načine. Evo jednoga. Neka se osigura budžet palureda tako, te će moći dostojno, ne diletantski, da vrši
BROJ 22^-23.
>2 I D O V«
3
1) Obitelji ukupni broj članova Bitolj 7 32 Priština 2 12 potrebni certif. 9 za 44 iseljenika 2) 17 „ 17 t. j. ukupno: potrebni certif. 26 za 61 iseljenika