Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA FITANTA ŽIDOVSTVA

Šavout

Božanski oganj, šio je pred više od tri iisućgodišta zaplamsao na Sinaju, nije do današnjega dana ugasnuo u srcima ljudskim. Dvojako je bilo svojstvo toga ognja; bukieći plamenom, što izjeda, on je ujedno širio sjajno svijetlo. U žarkome se plamenu sinajskoga ognja stališe poganski bogovi, sačinjeni od zlata i mjedi, u beživotnu i bezvrijednu grom adu, A svijetlo, što ga je širio sinajski oganj, razagnalo je tminu i prodirale svojim zrakama milijune ljudskih srdaca. Značajno je za objavu božju, da ju je prihvatio maleni ropski narod od jučer, ali postojani duhovni stjegoneša od sjutra i prekosjuba, da pruži narodima Boga ćudoredja, istine i pravde. Od onoga je velebnoga časa, kad se nad Sinajem rastvoriše nebesa, a smrtni stvorovi zemlje stadoše osjećali blizinu ćudorednoga duha Božjega, bila povučena oštra granica medju svijetlom i tminom, židovski mudraci staroga vijeka, za odijevajući vazda duboke misli u obične i priproste riječi, zvali se Sinaj u igri riječi »Sina« {mržnjom), jer je svijetlo sinajsko izazvalo mržnju i opiranje tmine. No kao što se kategorije Aristotelove do danas Trijesu dale promjeniti ni pobiti, tako mjesu ni obje iz krila židovstva proizašle religije mogle da izbrišu srnajski dekatog. Ni najmanje se slovce nije smjelo da ukloni, jer ćudoredni duh, što ga je židovstvo objavilo svijetu, mora da ostane uvijek isti. hoće li da se u punome smislu zove ćudorednim. Osnovke sviju uredaba čcvječauskih, šio ih sadrži srnajski dekalog, nalik su na skladnost duginih boja. prestaje duga da bude ono, što zapravo ima da predočuje. Jsfrgne li se tek jedan redak, ma samo i jedna riječ iz toga, ruši se time cijeli sklop ove zgrade ćudoredja. Etička snaga svih kulturnih naroda Evrope nije ukorjenjena u klasčnoj starini heienstva, već što više u svijetu ćudoredja, kako ga nauča židovstvo. Time ne bivaju zapostavljene kulturne tvorevine tolikih zaslužnih naroda. Naprotiv! Što je više kulture, to više se ljudski duh približava sinajskom dekalogu. što je više mržnje, zavisti i razdraživanja, to više se on udaljuje od sinajske etike. Ako u našoj sadašnjici opažamo izvan, a i unutar židovstva pojedine pravce, što se sve više odalečuiu od sinajske nauke, nazrijevamo u tim stramputicama borbu tmine protiv svijetla. Židovski narod nije nigda bio narod napadački, nigda željan prozelitstva. U obrambenome je položaju vršio svoju najuzvišeniju životnu zadaću: vjerno čuvanje i blagosiovno razvijanje duha ćudoredja, istine i pravde. Hoće li i židovstvo Jugoslavije biti kadro, da ostane trajnim čuvarom istinskoga židovskog duha, u to valja najozbiljuje posumnjati.

Uz nutarnje opreke i cjepkanja, što tu i lamo u nimalo ćudorednom obliku izbijaju na površinu, nedoslaje ovozemskome židovslvu osnovka njegova duhovnoga opstanka; biblija sve više i više izmiče njegovim slabim, bojažljivim rukama. Ono nema rasadišta za gajenje židovske znanosli. Njegove posloječe uredbe nijesu dovoljno prožete židovskim duhom. Zidovslvo bez poznavanja jevrejskoga jezika, bez razumijevanja biblije, izvrgnuto je pomalo obamiranju j propasti. Aleksandriisko je židovstvo, moralo da nestane, jer je napustilo jevrejske praizvorc. Naprotiv je palestinsko židovstvo, sazdano na čvrstim temeljima prvobitne sinajske nauke, jevrejskoga jezika, jevrejske biblije i jevrejskih predaja, bilo kadro da se održi i kasnije, kad mu je valjalo nastaviti život. Kroz više od dva tisućljeća obistinila se proročka riječ: »Ki micijon teče Tora udvar Adonaj mij’ušalajim iz Ciiona izlazi Tora i riječ Božja •iz Jerusolrma!« " ? * Drugi kongres Saveza jevrejskih vjeroispovijednih općina, koji će zasjedati u Beogradu 17. i 13. o. mj.. zapada zadaća, da irgne jugoslavensko židcvslvo iz letargije u spoznaji, da čuvanje vanjskih oblika ledino onda vodi židovstvu, ako ih ispunja duh sinajske nauke. M. LJ Zagrebu, 3. šivana 3684.

A zašto Palestina?

Piše:

Abraham Gotdberg.

Za našu naciju, koja ie po cijelom svijetu rastresena, bilo je pitanje središta centra cijeni zrna još ođ početka pokreta težak problem. Ovo pitanje rješavali smo silom prilika samo po oportunističkim obzirima. U vrijeme Herzlovo bio je Beč cijonistički centar, ne moguće zbog toga, što bi bio vanređno prikladan, već s razloga, što je Herzl slučajno u njem stanovao. Poteškoće, koje su zbog toga nastale, ponajbolje se vide iz Herlovih dnevnika. Mjesto ga ie sililo, da suradjuje s nesposobnim ljudima, no drugog izlaza nije bilo. Najprikladnije bi mjesto bila Ode sa, jer je u njoj bilo središte tioveve Cijena, ili Varšava kao hebrejsko-židovske literature, odnosno Pet rog rad, u kojem su se sabrati židovski intelektualci. Cijonisličke kadre davala je onda Rusija, jer je zapadna Evropa još bita protivna cijonizmu. Iz političkih razloga nije se mogla Rusija uzeti u obzir i tako je za volju vodje izabran Beč središtem organizacije. Poslije Herztove smrti preselio se je centar organizacije u Kdln ito s razloga, što je W o ifso hn, Herzlov nasljednik, živio u Kolnu. Kdln bijaše za centar manje prikladan od Marsa. Poslije Kolna postao je centrom Berlin, u tu svrhu moguće najprikladnije

Mijesio. LI lo vrijeme imao je Berlin iveć svoju cijon.istioKu inteligenciju i kulturne te jezične veze s istočnim židovstvom. Osim tuga preselila su se još u Borim tri odlična člana Užeg Akcijonog Odbora. Obzirem na Ameriku i na Židove, koji su govorili engleskim jezikom nije Berlin mogao da zadovolji. Prije rala nije cijonisi ički pokret računao s Amerikom, a sve zbog pomanjkanja političkog insiimikln. Ral je sasvim izmijenio sliku; Zidovi, koji su govorili engleski poprimili su vodstvo. Orijentacija je poslala engleska; a iz poznaiih političkih razloga premješten je centar n London, a u Londonu i stanuju vodeće ličnosti cijonižma. Pitanje je, da li je Conđon zbilja najprikladniji centar za cijonistički pokret. Nije Ii moguće već ipak nadošlo vrijeme, da i u pitanju centra provedemo radikalnu reformu, i da se konačno odlučimo za mjesto, koje teoretski jedino dolazi u obzir, a to je Palestina. Navest ču najprije negativne razloge, zbog kojih London nije prikladan. Prvo: London je mzularan, a i ideologija londonskih Zidova je inzulajma. Nemaju nikakove veze s evropskim židovstvom, što više ni s američkim usprkos svog istog jezika. Američko je židovstvo usprkos jezične razlike u mnogo užoj vezi s njemačkim ili poljskim židovstvom nego s engleskim. Drugo: Englesko je židovstvo u zadnjim godinama u židovskom smislu Sasvim neplodno. Nije ovdje mjesto, se pobliže upustim u razlaganje toga. Činjenica jest, da engleski Zidovi, usprkos engleske mandatame vlasti, nijesu ništa učinili za obnovu Palestine, niti su zainteresovani na toku cijonističke stvari. Treće; i istočni Zidovi, što u Engleskoj žive, nijesu zbog svog malenog broja i drugih razloga nacionalno svijesni, niti u zemlji zauzimlju položaj, koji bi cijonističkom centru mogao poslužiti kao uporište i aktivirati mu rad. Četvrto; nemoguće je, da u londonsko vodstvo dodju Zidovi i« svih krajeva svijeta. Usprkos engleskog gastoprimstva i liberalizma ipak je Engleska nacijonalno strogo ograničena zemlja, koja ima svoje običaje i tradicije, pa Se došljaci, napose Židovi jz Centralne i Istočne Evrope, teško priviknu na ove prilike. Jasno je stoga, s kolikim je poteškoćama skopčano kad u egzekutivu udju Zidovi iz drugih zemalja, da joj pojačaju upliv i autoritet. Samo su emigranti, koji su inače bez ikakovog upliva, voljni da udju u egzekutivu, a kod toga je problematično, da ti njihov ulazak ne nanosa više štete nego koristi. Da je centar našeg pokreta još i danas n Londonu, ne možemo protumačiti pozitivnim momentima, već samo silom ustrajnosti. U zbilji kroz cijelo vrijeme nijesmo u Londonu imali dobre egzekutive. Ljudi su dolazili i odlazili, nijesu se mogli

GOD, vm.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

ZACRLB 6. juna - 4. sibfna 5684,

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SR NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 60 D, POLUGOD, 90 D. CETVRTGOD. 15 D. POJEDINI BROJ 1.60 D.

BROJ 24.