Жидов

prilagoditi londonskim prilikama, hladna londonska atmosfera brzo ih je ukočila, izgubili su kontakt s periferijom i tako su se istrošiti, a da pokretu nijesu donijeli rakakove koristi. Pitamo dakle, kad ne može biti London, koje mjesto da odaberemo? Kako je poznato, prisilila nas je nužda), da jedan dio egzekutive prenesemo u Erec Izrael. Akoprem nije bilo volje, da se opredjelimo za Erec Izrael, sitom se logike barem 'jedan dio egzekutive smjestio ai Palestini.. Ova logika dovela nas je u melogičnost, jer mjesto jedne egzekutive, imamo sada dvije. Umjesto jedinstva i reda stvoriti smo razdor i kaos. Kraj toga još uvijek nijesmo na čistu, u čemu se sastoji funkcija palestinske, a u čemu londonske egzekutive; jer u teoriji imadu obadvije jednaka prava. U zbilji mora jedna da se podredi drugoj, kompetencije su se izmiješale, pa ovisi samo o slaboćama ličnosti, da li će doći do konflikata. Poznato je, da su u vrijeme, kad je palestinska egzekutiva imala jakog vodju, trvenja bila velika. Ako je pako palestinska egzekutiva oslabila, tad se to nije zbilo pokretu na korist. Tko je proučio pitanje obnove Palestine na licu (mjesta, taj je morao doći do zaključka, da se o 90% sviju pitanja u Palestini može plodonosnije raspravljati nego igdje drugdje. Besmislica je, da u Londonu postoji gospobarsko vijeće, koje u teoriji ima da rješava sva gospodarska pitanja u Palestini, kad sav materijal i svi poticaji dolaze iz Palestine. I samo pitanje politike danas sve više riješava palestinska vlada. Cesto je Colomial Office u Londonu kao zad■ nja instanca vrlo važna, no dobro je, ako London ostane samo zadnja instanca. Kraj dobre i ispravne politike ne će se prečesto morati pregovarati s Londonom. Jasno je, ako želimo da izađjemo iz ovog kaosa, da nam umjesto dviju dostaje jedna egzekutiva, a ovu ne smijemo cijepati, već ie cijelu moramo imati na jednom mjestu, a to mjesto može da bude samo Palestina. Prigovor bi tome mogao biti, možemo li svu politiku da premjestimo u Palestinu? Nije li nas podučilo iskustvo, da nas je London često izbavio iz neprilika, koje nam je pribavila palestinska vlada? Odgovaram na to, da u Londonu bezuvjetno mora da ostane dobro političko zastupstvo. Kraj ovoga poslanstva mogao bi se u Londonu obraziti i odbor uptivnih ličnosti, koji bi u slučaju potrebe, naše predstavke u Colonial Office-u mogao poduprijeti. U povijesti cijonističkog pokreta nailazimo na nešto sličnoga. Odmah poslije turske revolucije osnovan je u Carigradu kraj centra u (Berlinu dobar politički resor, koji je imao zadaću, da u ime Egzekutive kod sviju instanca zastupa interese pokreta. Na*e držanje uz London tako je nelogično, kao da smo za turske revolucije cijelu egzekutivu prenijeli u Carigrad. tmade još zamašniji prigovor, a to je pitanje. što bi u tom slučaju nastalo iz cijonističke organizacije. To će reći, da je Palestina predaleko, ada upliviše na tok pokreta i da uzdrži kontakt sa svim dijelovima organizacije. K tome još dolazi sumnja, da bi se premještenje centra u Palestinu moglo shvatiti kao podcijenjivanje cijonisličke organizacije, jer se cijela pažnja želi posvetiti obnovi Palestine. Hoću da naglasim, da su oni američki cijonisti, ikoji žele, da se centar pokreta premjesti u Palestinu, apsolutni protivnici svakog slabljenja cijeniš li čke organizacije. Baš nasuprot, američki su cijonisti svi jesni

tega, da je obnova Palestine mogui ća samo kraj jake cijonis ti č k e organi za c i j e. U Americi se stoga posvećuje velika pažnja izgradnji organizacije, jer se to smatra preduvjetom obnove Patestine. Ne želimo, da se centar pokreta preuese u Palestinu samo s razloga, koje smo naveli, već i stoga, što smo čvrsto uvjereni, da je i u pogledu organizacije Palestina najprikladnije mjesto. To moramo još da obrazložimo. Moramo priznati, da je kraj sadašnjih prilika židovskog života u pogledu organizacije snaga konstelacije spram cijonističkih krugova i va-skolikog tehničkog rada samo jedan centar premalo. Primjerice moramo uzeti u obzir novi fakai, koji dosada u cijomistiSkom pokretu nije postojao, a to je onih pet milijuna Zidova, što govore engleskim jezikom, a kojima se ne može upravljati iz Evrope. Psihologija i mentalitet im je drugačiji, imadu osebujne agitacijone forme, bolje ili lošije stanovište k raznim pitanjima. Sve to mora voditi resor, koji poznaje psihu židovskih masa onog mjesta. Činjenica jest, da Njemačku danas ne možemo više smatrati centrom Istočne Evrope. Poljska, Rusija, Litva itđ. moraju danas da imadu drugi centar, koji je više prilagodim novim okolnostima, jasno je još, da moramo prestati sa zanemarivanjem sefardskih i orijentalnih Zidova, koji su za obnovu Palestine i te kako važni, što se iz dana u dan sve više razabire. Zelmo li, da na njih utječemo, tad moramo, •imali centar, koji će biti u skladu s njihovom psihom. Iz svega toga razabiramo, da obzirom na nove okolnosti židovskog života potrebujemo više centara, a centar nad centrima imao bi samo tu zadaću, da dade smjernice i ideje za cijelo židovstvo. Ako je tome tako, tad ovaj centar nad centrima može da bude samo u Palestini. Samo Palestina može da dade naredbama, uputama i lozinkama, koji iz nje dolaze, autoritet i snagu zemlje, ne uzev u obzir, da se u Palestini još i stvaraju one općene lozinke, koje važe za cijelo židovstvo. Za premještenje smo egzekutive u Palestinu zato, jer imamo u vidiku i organizaciju. Uvjereni smo, da će se i organizacija moći bolje izgraditi, da ćemo crpsti mnogo koristi iz činjenice, što se smjernice našeg pokreta izradjuju u zemlji naše čežnje i budućnosti. Razumljivo jest, da to ne ide bez filijala, jer su ove potrebne, pa ma gd;e bio centar. Za filijale bit će ljepše i svrsishodnije, da budu članovi cenira, koji je u Palestini, nego da su primjerice Amerika i Poljska podružnice Berlina ili Londona. Centar neka bude u mjestu, koje je u zbilji središte za sve nas. Pri koncu istaknut ću još činjenicu, i u pogledu osoba biti bolje, da se za egzekutivu u Palestini smognu sposobni ljudi, jer se svaki Židov, koji dolazi u Palestinu zapravo vraća u svoju domaju. Nasuprot svaki dobar Židov, koji jz jedne zemlje ide u drugu. jer je u njoj centar, dolazi u tudiinu. Laglje će biti i od uglednih Židova tražiti, da doprinesu žrtvu i da suradjuju u pokretu, ako je sjedište pokreta u Palestini. Tad će život u Palestini u ma koje doba biti osobna aktiva. Danas je teško’ naći čovjeka, koji bi bio voljan, da na nekoliko godina podje u London ili u Berlin. Moramo da maknemo anomaliju s ovim dvjema egzekutivama i slučajnog sjedišta egzekutive u Londonu. To bi našim radovima podiglo ugled i važnost, a omogućilo bi se time da se ponajbolje sile židovskog naroda upotrijebe za našu stvair.

Saziv Akcijonoga Odbora

Službeno saopćenje. Egzekutiva cijonisfičke svjetske organizacije zaključila je u sporazumu s prezidijem Alkcjonog Odbora, da sazove sjednicu Akcijonoga Odbora. Kao rok zasjedanja ustanovljen je 17. juni, a kao mjesto vijećanja London. Egzekutiva namjerava da predlaže Akcijonojrie Odboru, da se XIV. kongres održi već u ovoj godini i to u zimi 1924. Otpala bi prema tome godišnja konferencija, koja je bila predvidjena za ljeto. Razlog ovome predlcgu je u tome, što su pregovori o osnutku Jevvish Agency, koji su vodjeni u Americi, stupili već u takav stadij, te se može računati time, da će doskora predležati jasni prijedlozi najvažnijih židovskih grupa o formi njihova učesfvovanja u Jevvish Agency. Pošto godišnja konferenciju, koja je vezana zaključcima XIII. kongresa, te bi mogla samo u tim granicama stvarali zaključke, pa prema tome bila ograničena formalnim razlozima u slobodnom raspolaganju i zaključivanju tih protuprijedloga, a odluka ne trpi odlaganja za jednu daljnju godinu, to se prema mišljenju Ekzekutive ima sazvati kongres. Egzekutiva namjerava da predlaže Akcijonome Odboru 17. juna točan izvještaj i sav materijal. Odluka o pitanjima, koja će imati Akcijoni Odbor da formulira, prepustit će se neposredno cionističkim izbornicima, ♦ K ovomu kominikeju piše cionistički centrali! i organ. »Haolam« u Londonu ovo: Zaključak Egzekutive da sazove Akcijoni Odbor i da mu predlaže održanje kongresa umjesto godišnje konferencije dokazuje, da stojimo pred vrlo važnim odlukama za cionistički pokret. Problem predobivanja cijelog židovskog naroda, ujedinjenja svih pozitivnih i konstruktivnih židovskih sila za izgradnju narodne domovine u Palestini, zaokupljao je neprestano od XII. kongresa cionistički pokret. Kad se nakon rata kongres opet prviput sastao i mogao da se osvrne na velike tekovine ratnog i poratnog vremena, koje su gotovo bile ostvarenje bazelslkog bilo je jasno, da je započela nova perijoda, perijoda konstruktivnog ostvarenja cijonizma. Javno osiguranje narodne domovine, što je tražio bazelski program, zajamčeno je, i valjalo je početi sa samom izgradnjom. Činjenica, da je mandat potvrdjen, završila je borbu o tome, da Ii je narodna domovina poželjna. Mnogi Židovi, koji do sad nijesu htjeli ništa da čuju o Palestini, privučeni su pomalo čarom novoga života, koji se ondje budio. Cioniste smatrali su se uvijek, samo kao pređstraža naroda te su odmah, nakon što je njihov decenijama dugi politički rad okrunjen uspjehom, pozvali cijeli narod bez razlike stranaka na saradnju. XII. kongres stvorio je zaključak, da se sazove židovski svjetski kongres. Kod pregovora i priprava za provedenje ovoga zaključka pokazalo se, da je danas iz mnogih razloga, koje ne možemo ovdje navesti, nemoguće raspisati opće izbore na cijelom svijetu. Takav postupak imao bi samo posljedicom, da bi mncgi važni dijelovi židovstva bili u istinu isključeni od učešća. Pokazalo se, da se u ovome času mora poći drugim putem, e bi se zastupstvo učinilo što reprezentativnijim. To izskuje dublji studij prilika u pojedinim zemljama, gdje stanuju Židovi, i prilagodjivanje metoda židovskog zastupstva na mogućnosti u pojedinim zemljama. Tako su se vodili pre-

2

»Ž I D O V«

SROJ 25.