Жидов

icH» radnici bili su tumači) i tek poslije ponoći •vratili smo se u Hederu. Ili pogledajte Fmek Jezreel, onaj kraj Palestine, gdje se sada stvara jedna kompaktna seoska jcvrejska kolonizacija. I tamo se već sprema prijateljstvo koje ima izvjesnu ekonomsku bazu, i ako Jevreji sami bez Arapa obradjuju zemlju.. Dakako dogadjaju se u toj eksponiranoj istočnoj tačci Palestine nesporazume! naročito s loga, što Arapi vole da kradu konje Jevreja jednako kao što krade jedno arapsko pleme konje drugoga. I jednako se ti nesporazume! rješavaju i stvaraju se prijateljstva. U kratko: jevrejsko-arapski sporazum ostvarite će najbolje medjusobno jevrejski i arapski proleter. Imao bih sada još da govorim o ekonomskim uvjetima. )a nisam nikako pozvan na to i ne mogu da razmatram, da li treba da bude naša kolonizacija industrijska ili seoska. Znam samo jedno: Metula, najsjevernija kolonija Palestine, koja još postoji od prije rata, trebala je po ugovoru o majtjidatu da pripadne Francuskoj, a trebalo je velikih napora egzekutive naše organizacije, da se tamo granica ispravi u našu korist. Tamo je svojedobno stvorena, regbi, u minijaturi, jedna jevrejska pozicija, koja je, i ako se nije ekonomski mogla najbolje da razvija, značila je za nas jedan veliki plus. 1 da je Ica na svojih 60.000 dunuma, što ih ima u Transjordaniji, pravodobno kolonizirala jevrejske radnike, mi bismo vjerojatno bili i tamo prigodom podjelivanja mandata bolje prošli i Ica ne bi sada imala brige, kako da si spasi tu zemlju. Hoću da kažem time: priznajem da nisu čisto ekonomski uvjeti posve odlučni u pitanju kolonizacije. Ali svejedno držim, da u ekonomskom pogledu nijesmo bili uvjek sretne ruke, premda treba još istaći, da je bilo i drugih, nepolitičkih razloga, koji su otešćavali jedan zdravi ekonomski razvoj. Ne mogu da duljim. Sve u svemu držim, da se može sada poljoprivreda povoljno da razvija. O tome ima mnogo vidljivih dokaza u mnogim starim i novim kolonijama. Nasuprot za industriju nema još pravoga mjesta u toj maloj zemlji. Razlog je tome, što zemlja kao takva nema dovoljno konzumenata i konstelacija za eksport nije za sada povoljna. Pozivam se na svjedočanstvo poznatoga austrijskoga industrijalca Kleina. Inače vlada danas i u Palestini ona općenita ekonomska kriza, koja se tamo moguće osjeća više nego u drugim zemljama. Ali ipak se sada dogadja, da se sa oficijelnog mjesta zovu nove radničke sile u zemlju, i tome je razlog što se gojenje duhana povoljno razvija. Istina je da če taj rad oko duhana zaposliti veći broj radnika, valjda samo do septembra, te bi mogao veći broj njih poslije toga ostati nezaposlen do nove žetve. Ali ja mislim da se to ne če dogoditi, nego, da će ovi ljudi naći i opet posla u zemlji, pošto je Weizmannu uspjelo, da namakne veću svotu novaca, koja će omogućili javne radove. Ako se pak obistini vijest, da će se konačno pristupiti izvedjenju Ruienbergova preduzeća, ne samo da ne će bili suvišak radnih snaga, nego će ih biti prema'o i imigracija će opet porasti. Sve ovisi o tome, kako će se moći privesti novac u zemlju. Kako rekoh uvodno, ne mogu da iznesem cio niz pitanja koja spadaju u moj referat. Ali ne bih htio da ga zaključim, a da se ne sjetim barem letimice onoga, što može da stvori najuže veze izmedju nas ovdje u Jugoslaviji i naših zemljaka u Palestini. Mislim na jugoslovensku koloniju u Crec Jisraelu. Inženjer .Zaloszer, jedan od naših pijonira u svetoj-ze-

m!ji ćć Vam sada iza mene o tome opširno govoriti. Ja hoću da kažem samo jedno: da je danas situacija ta, da je apsolutno potreban novac, kojim treba da se izgradi kolonija. Ovom prilikom ja bih htio apelovati na sve delegate i goste, da što intenzivnije poradite na tome. Ugledajte se u požrivnovnu inicijativu dra Grosmanna iz Vilova i ugledajte se svi barem ovog zgodom u dičan primjer zagrebačkih Jevreja, dok se mnoga druga mjesta, medju njima na žalost i Beograd i Sarajevo, nijesu za sada još pravo niti odazvali. (Burno odobravanje i usklici; Živio!). Podpredsjednik dr. David Alkalai: Vrlo žalim, što je vrijeme tako poodmaklo, te se ne ćemo moći potanje baviti ovim vrlo interesantnim referatom. Kao što znate gospodo, od dana Balfurove deklaracije i od dana kad je Liga Naroda oduzela Palestinu od turske carevine i odredila da Palestina postane jevrejskom domovinom i dala mandat engleskoj vladi da upravlja Palestinom, od toga se dana cionistički pokret nalazi pred jednim velikim zadatkom. Od toga dana počeli su svi Jevreji, bili- oni cijoniste ili necijoniste, da se (interesiraju za palestinsko pitanje. Bazelski program je postignut onoga dana, kad je Uga Naroda odobrila mandat i ovo je pitanje postalo pitanjem cijelog jevreiskog naroda. U pohvalu našeg jevrejskog naroda možemo kazati, da su se od tad sve klase našeg naroda dale na posao i vrlo je ugodno gledati, kako se svi slojevi utrkuju, ko će više na tom polju raditi. Kao što znate bilo je vrlo uglednih Jevreja na uglednim položajima, koji se prije nisu ni izdavali za Jevreje-Cioniste, koji su se sad stavili u službu Keren -Hajesoda, fonda za obnovu Palestine, jer su našli da jedino na taj način, samo prikupljanjem velikih priloga za obnovu Palestine, može se ponovo izgraditi Erec Jisrael, može se obnoviti, može postati jedna domovina, koja može svoje sinove ponovo primiti. Mnogi su se dali na posao, i putovali po Engleskoj, Americi i ostalim evropskim krajevima . svuda su skupljali priloge. Poznato je, što je već uradjeno u Palestini; tehnika, gradi se universftet i sam Einstein, jedna veličina u svjetskoj nauci, došao je da drži predavanje u Palestini na universitetu u Jerusallmu. Sve su to lijepe pojave, koje samo kod ostalih naroda izazivaju divljenje u jevrejski narod, u žilavost, energiju i volju njegovih velikih budi, da se stave u službu jevrejskog naroda. Alt gospodo, sve te pojave iščezavaju pred jednom veoma simpatičnom pojavom, koja je zadivila cio svijet, a to je pojava našfh halucfm (Burni usklici: Živjeli!) To su naši omladinci, naši školovani omladinci, koji ostavljaju svoje školovanje, napuštaju svoju karijeru, napuštaju svoje porodice i idu u Palestinu da tamo rade svojim mišicama, svojim rukama na obnovi Palestine, da vrše najteže poslove, koje se nikada ne bi mogli pripsati jevrejskom narodu, da je sposoban da radi tako grube poslove. (Živo odobravanje) O tome če Vam govoriti g. inžinjer Zaloscer. Moric S a s o n (Zemun): Uzeo sam riječ da govorim o tome važnome pitanju kao što je pitanje .zgradnje Palestine. Cui smo iscrpan izvještaj dra. Steina. koji nam je prikazao cijelo po-itičko i ekonomsko stanje u Palestini. Palestinsko pitanje ne zavisi nf od Engleske niti od Lige Naroda, rlješenje toga pitanja zavisi od nas Jevreja. (Odobravanje) Još mi je i sada pred očima ona ogromna manifestacija, kad je primljena Balfurova deklaracija, ali riječima ■! manifestacijma ne ćemo ništa učiniti. Sjećam se riječi našega naućenjaka Jiileia. koji kaže: Ako ja ne ću radit! za sebe, tko če ?! Riješen je palestinskoga pitanja stoji do nas a doći ćemo do riješenja samo onda, ako budemo pomagali naše ustanove Keren Majesod i Koren Kajemet, ako ćemo kupovati dovoljno zemljišta i pospješiti pripravom sredstava obnovu zemlje. Sa obnovom zemlje dat ćemo cijelome svijetu prilke da vidi, da ima u nas idealizma, da nismo paraziti na zdravom tijelu drugih naroda. Ako budemo stvarali velika djela I obnovili Palestinu, dat ćemo prilike da se proširi emigracija i.da đodje što veći broj Jevreja u Palestinu. Time ćemo dobiti većinu u Palestini, a onda će pitanje obnove Palestine biti riješeno samo po sebi u našu korist. (Živo odobravanje sa aplauzom). Eugenfja Vig (Novi Sad): Godinu dana

prošlo je, od kada sam kao vodja ženskog jevnejskog narodnog pokreta u Novom Sadu potući i a svima svojim jevrejskfm sestrama moje Iskrene pozdrave i želju da se ovome pokretu svom svojom ambicijom i ustrajnošću priključe. Godina dana prošla je, kad sam pozvala majke, da u svoje domove unose i šire jevrejski duh, da udomaće u svojim kućama čisto ievrejsko nacijona'no vaspitanje, da dadu svojoj djeci snage i poleta, da kasnije kao odrasli preuzmu jevrejsko vodstvo u našoj zemlji. S ponosom i uzdignute glave kazala sam na prošlogodišnjem kongresu, da je žena pozvana u moralnom svojstvu, da sudjeluje u gradjenju zemlje svojih otaca, da žena mora da ispuni svoje dužnosti, koje nju kao Jevrejku vežu za Erec Jisraei. Na žalost godina je prohujala, i ja ovdje na istome mjestu ne mogu da kažem, da se mome pozivu odazvala i manjina našeg jevrejskog ženskoga svijeta u našoj državi. Veoma je malo sličnih društava, kao što je Jevrejsko žensko društvo u Novom Sadu, u ime koga mi je čast da govorim. Ovdje jevrejska žena u Jugoslaviji nije prihvatila one misli i onaj duh, koji vlada medju našiim sestrama širom ostaloga svijeta. Premalo majke shvataju važnost jevrejskog nacijonalnog vaspitanja « svome dlomu. U doba najintenzivnijega rada naše brače i sestara, u doba pogroma f nečovječnih Uspada i kad najveća opasnost prijeti jevrejstvu, na žlalost moram konstatovati, da naša žena sa juga posvećuje premalo pažnje našem jevrejskom i nacijonalnom radu. Ja se vraćam stegnuta srca u svoju Vojvodinu, ali sa srcem punim nada, da će jevrejski duh uliti u srca budućih jevrejskih generacija živi jevrejski duh i da će na slijedećim našim kongresima moći sa većim zadovoljstvom govoriti o pozitivnom radu žene za naš nacijonalni pokret. Naš zajednički rad i uspjeh ne smije u tome izostat'. (Dugo i oduševljeno odobravanje i uzvici: Hedad!). Inž. Zaloscer; (Burno pozdravljen od svih prisutnih, koji u znak počasti prema halučkim institucijama ustaju sa svojih mjesta). Došao sam u Jugoslaviju da nasmognem sredstava za izgradnju prve jugoslovenske halučke kolonije u Palestini. Dva kolonija treba da bude trajna veza jugoslovenskoga ievrejstva s Palestinom. Ja sam prošao gotovo cijelu Jugoslaviju i moram da konstatujem, da sam u manjim gradovima našao razumijevanja za ovu stvar, a u većim nisu me razumjeli, ili nisu htjeli da razumiju, i tako za tromjesečnog napornoga rada, ja nisam nasmogao ona sredstva, koja su mi nužna da se omogući ova kolonija. Hoću da naglasim, da sam uvjeren, da ne postoji mogućnost da Jevreji nisu' u stanju da nasmognu toliko novaca, ja bih se vratio u Palestinu i rekao bi; nema novaca, ne možemo to djelo da učinimo! AK ne mogu se vratiti u Palestinu i da kažem batacima: U Jugoslaviji ima sredstava, ali jugoslavenski cioniste ne će da Vam pomognu! Tri godine ovi mladi ljudi tamo rade. Ja koji sam stajao kao inžinjer agronom po strani, vidio sam na djelu ove Kude i da če se na ovom djelu iscrpsti njihove snage. Medni njima ima bolesnika, i najbolji radnici padaju skrhani od bolesti i malarije. Ja, koji sam prošao cijelu Jugoslaviju, apelujem na Vas, da nasmognete zadnju trećinu, i molim Vas, da mene pomognete u tom radu. Nije poteškoća u tome, što se ne može nasmoći novaca, već u tome, što nisam mogao naći saradnike, koji će mi pomoći da protumačim Židovima, jer oni daju novaca za to. Obraćam se na Vas da mi pomognete, i da mi ovu sumu od 150.000 nasmognete. Hoću da govorim konkretno o hatačkoj farmi. Ideja je u meni nastala, i ja sam pregovarao dugo vremena s Upravom Keren Kajemeta. Otišao sam i rekao; Imamo 3000 funti a Jugoslaviji, dajte nam zemljište, i mi ćemo osnovati koloniju. Oni su mi povjerovali i sporazumjeli se sa mnom da će Keren Kajemet dati 1000 dunuma zemljišta, ako ml nasmognemo 3000 funti za investicije. Ne mogu sad njima da kažem, da nemam taj novac, jer sam ’.m rekao, da je novac u Jugoslaviji. Ako ne nasmognemo tu svotu, morao bih se vratiti i kazati: Nemam novaca. To bi bilo za mene porazno, a još više za Vas. Kolonija ovako je zamišljena. Naseliti če se do 10 pojedinih kolonista, koji svaki dobila 100 dunuma zemljišta. 3000 funti, koje se ovdje skupljaju, nisu poklonjene ovim ljudima. Oni ne traže poklon. Njima se tek daje zajam. U roku od 35 godina taj će se novac amortizirati. Kolonisti uzimaju na sebe, da će taj novac otplatiti j od ovoga otplaćenog novca stvara se jedan fond, od koga će se kolonizirati oni, koji kasnije dolaze u zemlju, i koji dvije godine radom dokažu da su dostojni, da se kolo-

10

»ŽIDOV«

BROJ 28.-29