Жидов

svjetskoga kongresa nemoguć. Odonda se prilike nisu poboljšale. Hellmann izjavljuje u ime Hitahduta, da je njegova frakcija uz neke uvjete za prihvat američkih prijedloga i konstatuje, da po Feiwelu izneseni nacrt odgovara u glavnim uvjetima. Traži sigurnost, da se ne će promijeniti konstitucija K. K. ■L. Daj je Weizmalnn jedan dio svoga vremena posvetio Evropi, mogao je dobiti velike svote. Odbija kritiku rada palestinskoga radništva, koja se temelji na krivim činjenicama. Kaplan izjavljuje, da rad u Palestini ne smije u tako sporom tempu napredovati. Ako dajemo važna prava Agency-u, moramo i znati, da li će moći i izvesti ono, što od nje očekujemo. Odbija, da trebamo nove ljude, da prestane nered u palestinskom radu. Žali, da je Weizmaaa u tome savezu spomenuo Solel Bone, jer će se to krivo shvatili, Solel Bone morao je stvoriti mogućnosti za židovsku gradjevnu industriju. To je bila jedna od zadaća cijonistioke organizacije, koja je radništvo izvršilo. Svi se stručnjaci čude neznatnom deficitu, koji sastoji od troškova pripravnog stadija. Solel Bone pretvorio se u poslovni institut, koji rado prima i savjete i kontrolu. U zadnje vrijeme bio je u poslovnom odboru i jedan član cijonističke Egzekutive, Dr. Weizmann izjavljuje da žali, što se njegove riječi iskrivljuju. On je izričito rekao, da ne spada medju one, koji govore o »rdjavom gospodarenju«, jer vrlo dobro poznaje neizmjerne poteškoće i činjenice, koje je Kaplan naveo. Spomenuo je Solel Bone samo kao primjer, da upozori, kako cijonistička uprava zapstaje za dogadjajima, jer je vrlo teško namaknuti sume za pokriće takovoga deficita, kakogod on razumljiv bio, ako nas se time izaenadjuje, Dr. R u p p i n prikazuje svoja iskustva u Americi i izrazuje uvjerenje, da američki Židovi pošteno mis’e da učestvuju u izgradnji Palestine. Zatim daje pregled razvoja židovske Palestine unutar posljednjih 5 godina i naglašuje, da nije ugrožen samo naš cilj, već da; bi mogle uslijediti i političke posljedice, ako će naš rad uslijediti u sadašnjem tempu. Naša je imigracija premalena, posjedujemo samo neznatan procenat zemljišta, a razvoj zemlje rapidno raste, tako da naš rad sve teži biva. Jewish Agcncy je mogućnost da nadjenu) saradnike, koji će s nama dijeliti odgovornost Odgovornost uvijek znači dužnost i prava. Pristupa se izboru komisija, te su u komisiju za Jewish Agency izabrani Jacobson, Griinbaum, Farbstein, Hellmann, Motzkin, Brundy, Kinder, Locker, Gottlieb, a u budžetnu komisiju: Levite, Federbusch, Hantke, Golđmann, Kaplan, Usiškin, de Liene, Mereminsky, Alejnikov.

tana bio pogled jedne neošišane glave čavao k njegovu lijesu, sebi možemo predočiti, kako bi konačno morao da izgleda taj lijes. Možda sam ušao u volju mome šefu zbog moje ćelavosti, jer je njezina veličina i stalnost jednom za uvijek odagnala svaku brigu u tome smjeru. Uostalom prikazivao je Dehmel u svojim ratnim dnevnicima interesantan portret toga kapetana, I atko se trudio, baš radi diferencija, što ih )e s njime imao, da bude objektivan, ipak ga je odveć neljubazno prikazao. Jedno moram da konstatujem: šef našega odjela za novinstvo bio je čovjek, koji je čitao knjige i to dobre knjige. Mo<glo ga se naći u uredu da čita na pr. Dostoievskoga. Literarni interes i razumijevanje nije baš preduvjet za držatelja vojničkoga, pa ma i poluliterarnoga mjesta. U dokaz toga hoću da nešto pričam o nasljedniku kapetana 8.-a, natporučniku S., čije je kratko djelovanje izazvalo živu čežnju za njegovim pređšasnikom;

Jednoga dana našao sam pred regalom za knjige slugu rečenoga natporučnika, i činilo se da marljivo nešto t«aži. Pitao sam ga, da li rado čita, a dobroćudni i brbljavi momak pričao mi je: »0, ja vrlo rado čitam, i sav svoj novac izdaiem na knjige i natporučnik rado čita - moram mu uvijek reći, kako mi se knjiga dopala i onda je njemu pozajmim.« »No,« pitao sam, »imadete li uvijek isti ukus?« »Ne to baš ne čitao sam sad baš neku knjigu, to je igrokaz gotovo je kao ljubavni roman, zove se »Maria Stuart« i tu sam mu knjigu dao, ali mi je on povratio došao je samo do trećega čina bila mu je dosadna.« Naivna pripovijest, momak nije mislio na ironiju, ne će se onome, koji je imao posla s gospodinom natporučnikom, činiti nevjerojatnom; ali za upravitelja za novinstva, koji ima da zastupa duševnu kulturu Njemačke u zaposjednutom predjelu, ipak je to nešto.

Industrijska kolonizacija

Piše:

đr. H. Flelss.

Donašamo ovaj zaniimivi članak Iz »Jiid. (Rundschau« i nadamo se, da če svojom aktualnosti djelovati i kod 1 nas. Mi ćemo se posebnim člankom kasnije osvrnuti na ovdje iznesene predloge. Uredništvo. U jednom članku u »Der Jude« istražuje VValter Preuss razloge sadašnjeg lošeg gospodarskog stanja u Palestini, sramnu činjenicu nezaposlenosti i razloge velikog broja onih koji opet odlaze iz Palestine. Od 30.000 imigranata, koji su poslije rata došli u zemlju, tek je maleni dio oko 3000 mogao naći stalnu egzistenciju u poljoprivredi, dok je 2.500 ljudi zaposleno u tvornicama i većim radionicama. Preko 8000 ljudi zaposleno je u svojstvu nadničara u raznim strukama, dok su 60% tražili mjesta kao obrtnici, učitelji, činovnici i t. d. Ovih 8000 radnika zaposleno Je u gradjevnoj industriji i kod javnih radnja, a kako su ove dvije struke posve provizornog karaktera (obje su sezonske radnje), jasno je, da je i pored ono 2000 besposlenih i ovo 8000 radnika te veliki dio onih 60% nemanuelnih radnika u lošem i nesigurnom položaju. O jednoj sigurnoj egzistenciji ovih glavnih masa nove alije ne može biti govora Jer je to vječno žongliranje provizornim radnjama, kako bi se zaposlilo haluce u novoj, kad se dovršila stara javna radnja. Jasno je, da to loše utječe i na .upotrebu sredstava, koja se često moraju upotrebljavati za radove iz nužde (NotstandsArbeiten), umjesto da se privedu produktivnom stvaranju. Ova labilnost, zajedno s njenim lošim psihološkim i političkim djelovanjem, ima jedan jedini razlog, o ikojem moramo biti na čistu, i čiju principijelnu važnost ne smijemo izgubiti iz vida. Osobito velika sredstva, potrebna za poljoprivrednu kolonizaciju današnjim metodama, ne če se moći namaknuti sabirnim fondovima. Pokušaj oporezivanja u glavnom nije uspio. Izmedju sredstava, koje imamo i koje bi trebali, velika je

razlika, a kako nisu uspjeli herojski napori naših vodja, da tu stvore ravnotežu, možda i nisu mogli uspjeti, to je pitanje promjene taktike kod namicanja novaca od principijelne važnosti. Na ovo zauzimanje stajališta promijenjenoj situaciji, dana su dva odgovora Jedan Je narodni zajam, a drugi i ndustr i Jalizacija Palestine. Ko narodni zajam promatra skepsom, mora doći do zaključka, da je industrijalizovanje Palestine zadnja mogućnost naše generacije, da brzim tempom i u širem opsegu stvorimo židovsku Palestinu. Da je time dana mogućnost, Palestinu naseliti bržim tempom, jasno je. Industrija ukamaćuje investirani kapital brzo i dosta visoko, dok se kod poljoprivrede na to ne može računati. Time će biti dana mogućnost proširenja produkcijone baze. Kojim putem treba ići, da se u Palestini osnuju nova industrijska poduzeća. Treba li to prepustiti inicijativi pojedinih poduzetnika ili ima mogućnost, da se poduzeća osnivaju sistematski i zajedničkim sredstvima? Dosadašnji rezultati industrijskog razvoja Palestine pokazuju, da je samo malen broj poduzeća, koja su osnovana od pojedinaca, imala zdravi i uspješni razvitak. Većina trpi od nedostatka kapitala i ne mogu se dovoljno opirati raznim nepredvidjenim dogadjajima kao gospodarska kriza, zatajenje Pga i si. Mnoga poduzeća nisu se poradi* premalenog kapitala i pomanjkanja stručnih sila uzdigla iz početnog stadija i time diskreditiraju samu stvar. Pošto je preduvjet za uspješni razvitak industrije pored ljudskih i stručnih kvalifikacija jedna dobra financijalna fundacija, te kako je nemoguće predviditi sve moguće zapreke, a osnivanje poduzeća mora da bude stvar po kapitalu jakog srednjeg staleža, čini se, da je najbolji ovaj put: U svim gradovima industrijalno razvijenih zemalja, u kojima već postoji jaki cijonistički život i u kojima še nalaze stanovite industrije, kod kojih sudjeluju Židovi direktno ili indirektno, treba da za to sposobni ljudi iz mjesnih organizacija prikazuju rentabilnost i mogućnost, da se ove lokalne industrije prenesu u Palestinu. Stručnim komisijama i saobraćajem sa za to stvorenim centralnim institucijama neka se istraže prilike. Bez Omilje će se kod toga konstatovati, da se i osim poznatih mogućnosti tekstilne, konzervne, šećerne, duhanske i dr. industrije mogu uvesti i nove produktivne grane. Akcijona društva, koja se imaju osnovati od što većeg broja osoba dotične industrije, moći će u praksi provesti ovako stečeno znanje. Ova poduzeća neka u početku budu da se steknu iskustva i osujete gubici. Činjenicom, da se množinom sudionika financijalno terećenje pojedinaca smanjuje, ono se laganije snosi. A budući se ovdje radi o investicijama, koje imaju izgleda na materijalni uspjeh, to će visina sudjeljujućeg kapitala daleko premašiti iznose Keren Hajesoda. Ustanove industrijskih mogućnosti, te mobilizacija sposobnih stručnjaka i kapitala, ne smije se prepustiti samo inicijativi pojedinih mjesnih grupa, već mora da bude programnazadača zemaljskih saveza. Ovi će imati zadaću, da P*’ sređuju, gdje nema mjesne inicijative, a sudjeljuju kod organizacije lokalnih sila i

4

»Ž 1 D O V<

BROJ 33.

Sspultß za halučbu farmu