Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANIA ŽIDOVSTVA

David Wolffsohn Povodom desete obljetnice smrti

Na desetom kongresu, iza šest godina sveg vodstva cionističkog pokreta, govori Wolffhson o drugoj, kčlrtskoj periodi cijonizma. Onaj čedni WoHfsohn, koji je geverio da bi u shtžbi cijomzma ebavlfa« i pertirsku službu, obraća se retroapektimo pred cijelim jednim kongresom na svoj obavljeni rad. Ovo nije bio ocčedan gest. Rekao bih da ima u njemu, u časa:* silaženja sa predsjedničkog mjesta, jedna crta ljubomore. On je karakterističan za naše vodje od Herzla do danas. Sred jedva nastalog pokreta sveudilj crta ljubomornog čuvanja i straćen ja nad svim što je stvoreno, briga za bitak u budućnosti, pa onda predavanje te budućnost* u amanet. U šest godina vodstva Wo4lisoho je učvrstio organizaciju, čini se da je oaa u ■jegovim rukama proturila djetinje ck&a, A ta kolnika perioda nastavlja se na sedmi, uganjdakongres i kanda se život pokreta posirc one bure, eksedusa manjine, jedva prikrivenih strasti s razmahate borbe, c vješto o niti. Zatim izbiše mskt pogromi, a Rusija je b3a pokretu matica, te su bile potrebne godine, da se pokret oporavi i sabere. Zatim sc učvrstila organizacija, banke se cijonistićke stabilizovale, a narodni fond raširio. U cilju političkog rada osnivaju se ispostave, a Siediungsge■ossenschaftom i Palestinskim uredom u Ercc kradu inauguriše sc period i osnovi praktičnog oijorizma. To su eto djela kolnske i W«Hfsohnove ere. Hcrzl je stvorio cijonističku organizaciju. Bez Woliisohna ona ne bi uspjda, pitanje je da H bi se po Herzlovoj smrti uopće oprla centrifugalnim silama. Čirulo se, da iza Hcrzla nema izlaza iz situacije. Wolffsohn prcuzimljc vodstvo nevoljna srca, kad mu je bio uzahedan. napor da Nordaua skloni na to, U momentu, gdfc se osjećao nedoraslim za to mjesto, bio je ovo akt cijonistićke dužnosti. Kongres pristaje na izbor, porazdijeljen u nadama, a docnije i prevaren u njima. Prevaren na sreću. Politički ga cijonistc biraju držeći ga svojim čovjekom, a gordi praktičari Istočne Evrope glasaju za jednostavnog trgovca misleći ovladati njime. Medjutim je Wolffsohn uhvatio čvrsto uzde. Bilo je to i potrebno u onoj do paroksizma borbi praktičnog i političkog cijonizma, što sc eto kao crvena nit još i danas vuče. U toj borbi Wolffsohn nije naginjao ni jednoj ni drugoj strani. Pošao je sredinom. Danas nam je jasno, da Wolffsohn nije poput Herzla bio u cijonizmu onaj, što bi velikim kojim činom, naglo pomakao pokret prema naprijed. Hcrzl si je postavio veliki cilj, umro je prije no ga je dosegao.

WoHfcehn si nije pestavi« cilja, medjutLm, što vrijedi više, postavio si Je zadaćom, da nastavi Herzlovo djek. Wcdffsohn je tu svo,n zadaću izvršio. Nije svrha ovim recima. ća mu nabraja djelo. Kod Wolffsohna bi to značilo nabrajati činjenice iz nastajnoj( doba djonističke organizacije. Isporedjen Herzlom, Wolfisohn nije onaj si« daj« ideje. AH mnogo je toga izvršio Wolffsohn što je Herzl zamislio, U službi velike ideje ništa mu nije bilo premalene, WeMsohc je tihi organizator prvog kongresa, židovska kolonijalna banka njegovo je djelo. Ona mu je mezimče do konca života. On, nebankir, pristaje da mu bude firma supskripc i on im mjestom, kad se za to nije našla nijedna banka kontinenta. A zaton na drugom kongresu (god. 1898.) rorjcStova, da prije odobrenja statuta ima 5 milijuna franaka u banci. Doista se krivo čini, ako se Wolffsohnu umanjuje vrijednost za cijcnizam kraj Herzla, WoMfsohn je bio suviše trgovac, a da bi u cijonizma što riskirao. On ne poduzimlje ništa što bi cijooizmu moglo naškoditi, s razloga, što mu je održanje stečenoga ujedao sigurno i neprekidno napredovanje. U borbi političara i praktičara Wolffsohn jc bio posrednikom. Kao učeniku, prijatelju i nasljedniku Hcrzlovu bile su mu arage ideje cionističkog majstora, i on je pokušao da politički ctojstvuje. Ali kad se nc pokazaže vidni uspjesi, obrati se on posve učvršćenju organizacije i povećavanju njenih sredstava. Izgledalo je, da hoće za zgodniji trenutak spremiti sigurne uvjete. Ovo su sigurni kameni medjaši puta cijomstičkc organizacije. A ni ovo političko »zatišje« nije dostajalo praktičnim cionistima, kojima je praktičan rad u Palestini bio jedino mjerilo vrijednosti. 'JPolffsohn nije bio vodja poput Herzla koga bi svi milom ili silom slušali. I političari bijahu mu med ju protivnicima. A ipak jc Woiffsohn bio vodja, jak muž što je čvrsto krmilao i osvajao srca, a ne slabić kaoito su ga neki željeli. U protokolima prvih kongresa gotovo i nema njegova imena, jer nije volio javnosti. Kraj Herzla držao se za nju preslabim. Ali jednostavni, prirodno nadareni i prirodno naobraženi trgovac iskrenom jc riječi beskompromisnog uvjerenja povlačio kongrese za sobom. Ima tragikc u sudbini Wolffsohnovoj, Širokim svojim srcem htio je svima da udovolji, a ipak su ga teško i gorko pobijali. Na hamburškom (devetom) kongresu već je bolestan. Nije bio došao izmoren od borbe, ali thn više übedjen da jc napusti, kad je vidio, da ne donosi željene pobjede i mira. I Wolffsohn na kongresu stoji kao heroj, brani svoj rad, a u momentu, kad hoće da odstupi, »spolji se vodjom kao nikada prije. Povukao je kongres sobom.

Na desetom kongresu odstupa Wolffsohn. Jeatt Fischer kaže, da ovaj gubitak nije mogao preboljeti. Ovdje treba stati i razmisliti. Wollfsohau bijaše cijemiaaa*, kao možda nikome i» pokretu, sve na ovome svijetu. Bez djece, a poslije i hm drage žene, ostao je samac. Za koga je živio, za koga li radio? Sve, baš sve u njegovom biću koncentriralo sc u besprimjernoj ljubavi k cijonizmu. Koje li veličine u duši toga praktičnog trgovca Davida Woi#fsohna, što je sišavši sa piedestaia vodje, ostao neumoran, da za čistoću svoga uvjerenja bude redovom! Cijonizam je u Wollfsohna bio ikonskim emanaerjom. Herzi a je cijonizmu dovela dispozicija karaktera, mozgovno logička operacija, biće s primjesom nutarnje borbe. U Wollf sobna. žm cijonizam cd iskona, i on se st pita zaSto jc cijonislom. Možda bi znao da na to i odgovori, a u najboljem slučaju pitao; da M mede Židov drugo i da bude. Međjutim je iznad svega, što WoHfscima resi, njegovo bezgranično poštenje. »Gdj« si god udario odzvanjalo je čisto, suho zla. to. On je bio ponosan sin naše plemenit« rase, divan Židov«, kaže Nordau. Ima doista nešto legendarno lijepo u tome Davidu Wolffsohnu, koji je mladićem na mobi mcmelske luke prodavao momarirntet šibice i olovke, da bi zaslužio za hljeb preko dana, i za lektiru preko noći, a koji je docnije umio da čistim židovskim srcem i bistrim razumom gradi budućnost svoga nareda. O. R.

Gospodarski razvitak Palestine

Izvještaj, što ga je prof. M e a d predioložio cijonjst. egzekutivi. (Nastavak.) Gospodarstvo bez irigacije. Potaknuti uspjehom svojih žid. susjeda, irigiraju sada i arapski ratari oko Jafe svoje oranžerije i vrtove, dok se u ostalim krajevima zemlje bave ratarstvom još bez irigacije. Da uzmognu zasaditi zemlju žitom, oru je primitivnim plugom svojih predja, a vrše ga na biblijski način domaćim životinjama. Obronke bregova zasadjuju maslinom, lozom i smokvom. Arapski način ratarstva nije se tijekom stoljeća izmijenio, pa za današnje prilike znači rasipanje radne snage i uništavanje plodnosti zemlje. Jedino čedan i primitivan način života je razlogom, da pučaastvo ovih sela u opće .foš postoji. Kontrast izmedju arapskog i židovskog načina gospodarenja značajan je. Metode, što ih oba naroda rabe, razlikuju se za stotine godina. Proizvodi, što ih Židovi kultivišu bez irigacije, mnogobrojniji su

GOD. Vili.

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVOM.

UPRAVA 1 UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. lU. KAT

ZAGREB 19. septembra 1924 - 20. elula 5684.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 60 D. POLUGOD. U a CETVRTOOD. 15 D. POJEDINI BROJ 1.30 D,

BROJ 40.