Жидов

od arapskih. Tako je egipatska djeteljina i trava sa Roda izvrsna krma za stoku, a kraj toga pospješuju i plodnost tla. Sađjenje duhana s finansijalnog gledišta obećaje. Kolika je vrijednost modernih metoda rada, vidi se u njemačkoj farmi W[ih e ltna, gdje su žetve duhana tri do pet puta veće, nego u istom kraju kod arapskih sadilaca. Van svake je sumnje, da ako će cijonist. kolonistima uspjeti, da poboljšaju svoje metode gospodarenja bez vlage, da će tada žetva znatno ojačati, a kraj toga će se sađjenje moći proširiti i na južnije krajeve, u ikojima su oborine manje.

Židovske kolonije. Dosad .ie gospodarski razvitak štetovao uslijed pomanjkanja faktora, koji je u kultivaciji Južne Kalifomije igrao glavnu ulogu, a to su kolonisti s dovoljnim vlastitim kapitalom, koji bi im omogućio, da na vlastitim kolonijama demonstriraju sve, što umjetnost i znanost mogu da na metodama i sredstvima rada pruže. Do sada su cijonisti nastojali, da s najmanjim troškom osnuju što veći broj far ma, umjesto da pokažu, što se kraj klimatskih prilika uz odgovarajuće investicije u novcu iz tla može postići. Još do nedavna bile su političke prilike u zemlji prenestalne, a da bi se useljivali imućniji ljudi. Kolonizacijom se je problem sastojao u tome, da se za ljude s malenim ili nikakvim kapitalom stvore mogućnosti za naseljenje. Prije nego što bijaše podijeljen britski mandat, tek silom su se mogle osnivači nove kolonije. Ako se htjelo zemlju pripraviti na kolonizaciju, tad se moralo prije svega odaslati bataljoue. Samo se na taj način moglo zaštiti radnike od napadaja razbojnika i beduinskih banda. Prvi od ovih bataljona sastojao se je od 100 radnika. Ovi su odaslani kao grupa radnika, a kao takvu su je i plaćali kod drenažnih i poljskih radova, kod gradnja kuća, puteva i t. d- Prilike, pod kojima se razvitak zbio. dovele su do začudne pojave u današnjoj kolonizaciji, t. j. da nema nikakovog utanačenja izmedju kolonista i Keren i Hajesoda. Zemlja je naseljena, sagradjene : su kuće. farme izgradjene i upotpunjene i stokom, a izmedju organizacije, čijim i sredstvima i vodstvom je sve to učinjeno 1 i farmera, nema pismenog utanačenja. 5 Zakup, što' ga koloniste imadu da plate, s novac, što ga K. H. predujmuje u svrhe r

razvitka kolonizacije, iznos i termini plaćanja obroka, sve to treba da se tek ustanovi. Rad, što je učinjen u kratko vrijerrje žid. kolonizacije kod Jafe, a napose brzi napreci, koji se od postanka cijonist pokreta pokazuju, dokazuju nam, da židovski narod imade sposobnosti, da u ovim plodnim dolinama stvori vlastito gospodarstvo i kulturu, koje ne će trebati da se stidi niti najboljih vremena prošlosti. Od 80 žid. kolonija, što su u zadnjim godinama u Palestini nastale, 35 ih je osnovala cijonist. organizacija. Kompleks tla i njegovi proizvodi. Sveukupno tlo, što se u žid. kolonijama obradjuje, iznaša 163.163 jutara, a na njemu je u god. 1923. zasadjeno; 93.509 dunuma nasada, od toga oranžerija 11.171 dunama vrtova mandulja 31. 07 dunama vinograda 16.704 dunama vrtova maslina 7.563 dunama mlade šume, poglavito eukaliptove, stare šume. poglavito bukove 2.347 dunama (Nastavak slijedi.)

Wolfssohnova vjernost Herzlu

Donosimo iz VVolffsohnove korespondencije jedno pismo, što ga je VVolffsohn pisao Herzlu kao odgovor na jedino veliko pismo, u kojemu mu Herzl spočitava, da ga je izdao i da žali da se u njemu prevario. Slična pisma, (koja je Herzl upravio na druge odlične sumišljenike, prouzrokovala su prekinuće s Herzlom; tek VVolffsohn nasmogao je snaga; da i nakon orvakovog pisma, Herzia ponovno uvjeri o nepokolebivoj vjeraosti, koju je Herzl, pored svih ćasovitih ispadia, cijenio i nagradio svojim tatinu ka prijateljstvom. Koln, 28. februara 1902. Drači prijatelji^,! Kad bi mogao kao Sto Ti vcli§ gledati meni u trbuh, ne bi sigurno rekao, da sam postao drugi. Odan sam Tebi danas kao i prije i ostat ću to cijeli moj život. AH samo Tebi, a ne Tvojim savjet

nicima. U svim velikim stvarima bio sam vazda na Tvojoj strani. Teško *će Ti biti da mi dokažeš, da nisam sve Tvoje želje ispunio, u manjim stvarima, kao u internim poslovnim stvarima banke, morao sam u Tvojem vlastitom interesu i u interesu stvari nažalost postupati protiv Tvoje želje. Konačno sam ipak učinio sve, što si Ti htio. Imam izvrstan prijedlog. U čisto poslovnim stvarima uzmi mene kao Tvoga savjetnika, a ja ču onda učiniti sve, što Ti hoćeš. Vjernijeg, ođanijeg prijatelja od mene teško da ćeš naći i vjeruj mi, o našim poslovima razumijem više, no ijedan medju nama. Onih 3 milijuna što si tražio, dobit ćeš, za to ću se ja pobrinuti! Dao Bog, đa ih može? upotrijebiti i iskoristiti? Upravo time, đa srna u zadnje vrijeme mnogo diskontirali, sad smo u stanju, da svaki ča« redis-kontom dođjemo do novca.

U istinu mnogo sebi ne utvaram, ali to mogu mirno tvrditi, da imadem nešto trgovačkoga »sehla«. Velim Ti to, da polažeš veću vrijednost na moje riječi, no što si to, barem u zadnje vrijeme, učinio. Odkad Te poznajem, živim zapravo već u židovskoj državi, gdje se sve zbiva kao i u drugim državama, samo se nijesam' mogao nikako oživiti u ulogu »izdajnika«; pa Ti sigurno sam ne vjeruješ u to. da sam. ja prema Tebi »izdajica«! O »predsjedništvu« držiš Ti sigurno više no ja. Za tu odliku ništa ne dajem. Kad će drugi biti predsjednikom, tražit ču za njega mnogo, mnogo više, no što sad tražim za sebe. Da sv© treba da se temelji na uzajamnosti, rado priznajem, a znaš li što ja za sebe tražim? Da Tvoje djelo uspije i da ja nikad od toga ništa nemam. Kako sanra možeš misliti, đa se na mene više ne tnodefl osloniti? A sa koga dra-

Masaryk o boljševizmu, socijalizmu i cijonizmu

Židovski pisac A. S. Đirlk objelodanio je u varSavskami »flajntu« opširan izvieStaj o svom putovanju .po CehoslovačkojL Njegov razgovor s predsjednikom republike o židovskom pitanju od vaurednog ie *teresa. Predsjednik republike primio ga je za svog boravka u Brnu prilikom primanja stranih novinara. Birik pige o tome, kako slijedi: Nakon kratkog pozdravnog govora sa strane Masaryka, na koji je odgovorio vodja našeg putovanja, jedan kolega od »Petit Parisiena«, pošli smo na ručak. Jelo je prošlo nekom komičnom svečanosti i šutnjom. Tek nakon što se ručak dovršio, započeo je razgovor. Meni je prvome uspjelo, da dodjem u odulji razgovor s predsjednikom. a to imam da zahvalim svome ruskome podrijetlu. Mladi general, koji je šef Masarykove kancelarije, veliki je rusofil. Rekao je Masaryku, da se med ju novinarima nalazi i jedan Rus, pa me je Masaryk, koji Je sam nekoliko puta bio u Rusiji i koji rado govori ruski, dao do zvati k sebi. Ja sam odmah izjavio, da sam samo ruski gradjanin i da ne služim ruskim novinama, već židovskim. To je

pi eds/eđnika još više zainteresovalo i tako se medju nama razvio razgovor na ruskom jeziku. Najprije smo govorili o Rusiji. Masaryk dobro poznaje rusku povijest i imade mnogo osjećaja za ruski narod. Vjeruje i nadalje, da Rusija imade veliku budućnost. Komunizam drži lošim snom, koji se nikada ne će oživotvoriti. »Ja za svoju osobu ne mogu da poprimim komunizam*, rekao je posjednik, »jer komunizam übija svaku individualnost, a ja pajko stojim na stanovištu individualnog i čovječjeg razvitka na svim područjima. Komunizam pretvara čovječanstvo u kasarnu«. A socijalizam? Socijalizam je već nešto sasvim drugog; u njega mogu da vjerujem. Sadanji kapitalistički poredak je jednostran, a svakoj jednostranosti mora prije ili kasnije da dedje kraj. Lako mogu da si predstavim socijalističku državu sa socijalističkim gospodarstvom, samo kraj toga moraju da se sačuvaju individualne osebine pojedinih lica i narodnosti. (Kako me jv. uvjeravala jedna ličnost, koja je blizu 4asaryka, Masaryk je pristaša socijalne dernokratije te dapače i glasuje socijalistički). 1 ijekom daljnjeg razgovora o pitanjima manjina u čehoslovačkoj, pitao sam predsjednika, što on misli o židovskom pitanju. On mi je odgovorio: »Kod nas ne postoji židovsko pitanje. Židovi su kod nas potpunoma jednakopravni i mislim, da su zadovoljni,a s druge strane smo i mi zadovoljni sa Židovima. Mislim, da je antisemitizam kod nas kao politički prograrfl nemoguća stvar. Nekoji su to pokušali, no nijesu uspjeli. Češki je narod daleko od svake rasne mržnje. Narodi ne moraju da se medju sobom baš ljube, no dostaje ako se razumiju i poštivaju. Držite li da su Židovi nacija? To je ponešto koraplikovano pitanje. Pred rat bio je pojam nacije usko vezan uz državu, ali sada smo spoznali, da svako društvo, koje, se subjektivno smatra nacijom, tom činjencom postaje nacija ostalima ravnopravna. Što se Židova tiče, pripravni smo, da ih priznamo nacijom i da im podijelimo sva prava narodnih manjina. No Židovi sami medju sobom nijesu složni; imade medju njima raznih smje-

■2 I D O V<

BROJ 40