Жидов

onda uz politički osigurane prilike biti lakše popravljati pogriješke ljudi i provađati socijalne reforme. Ova se metoda ne boji galuta u Palestini i kaže: unosnije, korisnije i zdravije je u jednom židovskom Lodzu u Palestiirt govoriti o socijalnoj pravednosti, već u židovskom Lodzu u Poljskoj o cijonizmu. Ova metoda traži da se ne prave socijalni eksperimenti sa malim i ograničenim sredstvima, koja nam stoje na raspolaganju i zahtijeva, da se stvaraju kolonije kao u drugim zemljama, traži stvaranje industrije, koja će omogućiti naglije razvijanje poljoprivrede i omogućiti mnogo bržu imigraciju. Treba predobiti ljude kapitala, da i oni budu haluci i ako ne u onome smislu, a ono haluci industrije, trgovine i tehnike. Treba agitirati kod ljudi kapitala i dokazati im, da i za njih ima mjesta i mogućnosti u Palestini. Treba im reći, da i tamo mogu zasluživati i postići dobitke. Imamo dovoljno mogućnosti u zemlji, pa ih treba izrabiti. Dva preduvjeta industrije, elektrifikacija i luka, davno su morali biti ispunjeni trgovačkim načinom. Ove se stvari ne bi smjele prepustiti sudbini. Elektrifikacija bila bi već provedena, da nismo cijelu stvar prepustili jednome čovjeku, Ruthenbergu, koji je bez sumnje jedan od naših najboljih, najsposobnijih, ali u stvarima kapitala još novajlija. Za budućnost, veli Goldberg, imamo dva puta; jedan, onaj stari, gdje se zadovoljavamo s ovo malo što postizavamo i drugi novi put: Palestina treba da postane centrum židovskog pripomoćnog rada. Treba manje govoriti o budućnosti, a stvarati više mogućnost za sadašnjost, ikoja će sama stvarati budućnost. Moramo od Engleske i Saveza Naroda zatražiti Trausjordaniju, ne iz razloga političkih, već zato, što tamo ima mnogo zemlje slobodne za naše nesretne mase. Treba da osnujemo emigraicjonu banku i pozovemo sve, koji rade za židovsku pripomoć, da s nama rade u Palestini. Treba u Poljskoj. Litvi i drugim zemljama otvoriti likvidacijone banke. da omoguće likvidaciju kapitala onih, koji bi htjeli u Palestinu, ali ne mogu da likvidiraju. To je već i Herzl vidio i toga bi se trebali držati«.„ Ovi Goldbergovi zahtijevi nisu cionistički maksirnalizam, a dabome ne i minimaFzam. Kao Amerikanac poduzetan, on se ne zadovoljava ni tempom ni dosadaš- •

njim rezultatima, već traži kud i kamo širu bazu našeg kolonizacijonog rada. Iza njega stoji cijela amerikanska organizacija. Nema sumnje, da će se s njome složiti blok cijonističkih federacija zapadne i srednje Evrope i da će pod pritiskom jedne parlamentarne većine konačno prodrijeti ovaj novi privredno-komercijalni amerikanski duh, protiv kojega se toliko bori cijonistička ljevica, pa ponešto i desnica. I time bi naši kolonizatorni rad dobio posve nove oblike. Možda su nade Ooldberga i one »privredne« grupe ponešto pretjerane, možda ne ćemo ni uz potpunu provedbu ovih principa postići tako veliku imigraciju, kako se on nada. No putevi koje pokazuje široki su i ravni i omogućuju da se mnogo brže postigne židovska Palestina. A nama cljonistima u prvom je redu do nje. Mi ne kažemo sa radnicima: ako Palestina ne će biti sagrađena na potpunoj socijalnoj pravednosti i po socijalističkim idealima, onda je ne treba ni graditi, a ne slažemo se ni sa mizrahistima ikoji kažu, ako Palestina ne će biti sagrađena u znaku Tore i tradicije, onda je ne treba, već kažemo: hoćemo Palestinu sa židovskom većinom, ekonomski i kulturno židovsku zemlju u kojoj će biti mjesta svakome Židovu i svakoj struji u židovstvu. A ako su socijalni ideali ispravni i provedivi, oni će pobijediti. Palestina pred Savezom Naroda

Izvješće Jewssh Agency. Predsjednik cijonističke organizacije, dr. W e i z tn a n ti. koji je bio zajedno sa sir lierbertom S a tn u e 1 o tn. britskini vrhovnim komesarom za Palestinu u Rimu, stigao je u Ženevu k sjednici mandatske komisije Saveza Naroda, te je komisiji svoje izvješće predao u formi memoranduma: Memorandum sastavljen je na engleskom, franceskom i hebrejskom jeziku. Memorandum podsjeća prije svega na član 4. mandata, kojim se cijonistička organizacija priznaje kao Jewish Agency, kao korporacija, koja stoji uz bok palestinskoj upravi sa savjetom u svim stvarima, što se odnose na osnutak židovske narodne domovine i s njome sarađuje u svim tim pitanjima. Zatim se razlazu ci-

jonistički ciljevi glede stvaranja domovine za židovski narod u Palestini. Memorandum zatim donosi potankosti o ustrojstvu cijonističke organizacije i o nastojanju glede suradnje s drugim židovskim korporacijama na djelu izgradnje Palestine, pa da sa na taj način proširi krug Jew i s h Age n c y-a. Zatim, se bavi političkim radom organizacije i naglašuje, da se drugi dio Balfourgve deklaracije, koji naređuje, da se osiguraju prava nežidovskog pučanstva, ne respektira manje no prvi dio, na osnutak židovske narodne domovine. Podcrtava se, da Židovi nastoje uzdržavati prijateljske odnošaje prema svojim susjedima u Palestini kao i s pograničnim zemljama. 4 , i Jedan od najvažnijih faktora pri izgradnji židovske narodne domovine je pitanje imigracije; cijonistička se organizacija mnogo puta u toj stvari obratila na mandatarnu vlast. U prvašnjem aranžmanu, koji je sklopljen u godini 1920. s civilnom upravom Palestine, bila je cijonistička organizacija ovlaštena da dovede u zemlju određeni broj imigranata. Prva godišnja kvota bila je 16.000. U godini 1921. obustavljena je imigracija radi izgreda u Palestini, a kasnije opet dozvo-" Ijena uz nova ograničenja. Kasnije modificirane su ove naredbe, što su ograničile imigraciju, ali u dugom međuvremenu, dok je revizija provedena, reducirana je imigracija na minimum. Broj Židova, koji se od britske okupacije do konca septembra 1924. uselio u Palestinu iznosi otprilike 38.000. U taj broj uračunato je kojih 5000 osoba, koje su već prije rata stanovale u Palestini, a morale su za vrijeme rata napustiti Palestinu. Židovsko pučanstvo Palestine broji danas više od 100.000 duša. U dokumentu se nadalje ističe, da je cijonistička organizacija mandatarskoj vlasti podnijela svoje mišljenje u mnogim pitanjima, koja se odnose na razvitak Palestine i židovske narodne domovine. Najvažnija funkcija cijonističke organizacije bila je, da imigrante brzo svrsta u gospodarski život' zemlje time. da ih produktivno zaposli. To je omogućilo onaj napredak, koji je pod židovskom kontrolom stvoren u sferi poljoprivredne kolonizacije i gradskome razvoju, a isto tako i u in-

Iz govora Lorda Balfoura

... Od sviju optužba čini mi se najčudnovatijom ona o nepravednosti prama Arap inja. Mi smo uradili više, mto što ie od stoljeća uradjeno, da dademo arapskoj rasi cnai položaj, na koji ima pravo. Tvrdnja, da smo njegovi neprijatelji, nije samo u pogledu naše politike najnepravednija, već u svoje! nastranosti gotovo fantastična. Politika ■■dade u Palestini ’est i bit će pučanstvu veoma korisna. Sa čisto ekonomskog gledišta bit će politika, koju smo započeli, vailda uspješna. Ja smairam ovu politiku djelomičnim riješenier.i velikog i vječnog židovskog problema. Lord Islington je rekao, da nema predrasuda protiv Židova. Ja lično mogu da kažem, da nemam predrasuda u njihovu korist. Ali njihov položaj u našoj historiji, njihova povezanost sa svijetskom po- „

litikcm i svijetskom religijom, je skroz jedinstvena. Tu nema ni jedile poredbe u cjelokupnoj povijesti čovječanstva. Jedna malobrojna rasa, u malenoj zemlji, koia u nijednoj dobi svoje poviesti nije imala bilo kakove vanjske moći, čili su stanovnici najprije deportirani, zatim razasuti, konačno uopće protjerani u sve dijelove svijeta, da uzdrže jednu tradiciju, religiju i rasu, za koju nemamo poredbe. Već i to ie dosta zamašnu. Ali treba promisliti, kako se kroz mnogo stoljeća s njima postupale, kroz stoljeća, koia u nekim zemljama još do ovog časa traju. Treba promotriti, kako su izvrgnuti tiraniji i progonima, promc/'riti, da li nii e cjelokupna evropska kultura, sva religiiozna organizacija ovoga kontinenta, od vremena do vremena skrivila velika zločinstva protiv ove rase. Ja dobro razumijem, da su ru.d čla-

novi ove rase pobudili negodovanje. Ne mogu da si predstavim, da bi kraj načina, kako se s niima postupalo, moglo da bude drugačije aji kad se to naglašava, ne smije se zaboraviti, koji su udio imali na intelektualnom, umjetničkom, filozofskom i znanstvenom razvitku svijeta. Ima ih na svakom univerzitetu, u svakom centru studija i baš u času, kad su bili proganjani, neki od njih od crkve bili proganjani, ipak su njihovi filozofi razvijali misli, koje su veliki naučeniaci crkve poprimili u svoj religiozni sistem. Kako je to bivalo u srednjem viieku, kako u prijašnjim vremenima, tako je i sada. A ima li moguće ikoga ovdje, kcii bi sa položajem Židova bio zadovoljan. Izvanrednom žilavosti mogla *je ova rasa da osigura svoj opstanak, ma da niie imala nacijonalne domaie. Što ie bio rezultat toga? Rezultat je bio, da su

2

»ŽIDOV.

BROJ 46.