Жидов
ŽIDOV
GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA
Hanuka
Ovih dana slavit će židovski narod opet po tradiciji Hanuku. Patit će se svijećice. pjevat će se i pričati djecu o junaštvu Makabejaca, o čudu s uljenom lampicom, o starcu Eleazam i majci sa sedam sinova. Osvježit ćemo opet istorijski dogadjaj naše narodne obnove, golemu borbu, što su je vodili oduševi jeni sinovi naroda, rodoljubi, koji nisu mogli i htjeli trpjeti tudje gospodsrvo na rodjenoj grudi. Vijckovima se tako slavi tiauuka, a nas uvijek iznova oduševljava ta borba na dva fronta; protiv vanjskoga i nutarnjega neprijatelja. jer i mi sami vodimo istu borbu. Ne doduše mačem, već svojim istorijskim pravom na Erec fisiaei. 1 jedva smo teškom mukom izvojšlili svečano priznanje našega prava po narodima svijeta, i svladali otpor u vlastitom židovskim redovima, pošii smo. na rad da obnovimo zemlju i narod, jedni đadošc svoje oduševljenje i snagu, žrtvovaše udobnost i laki život, da u teškom, nenaviklom fizičkom radu opet (izgrade staru domovinu; drugi malenjalnim žrtvama omogućuju da se izvede golemo djelo, da se raštrkana narod, nakon tisućljetnog rasula, opet povrati u svoju domovinu, zanemarenu i opustošenu, i da je s ljubavi opet pretvori u cvatući vri. Svaki doprinosa svoj obol prema svojim mogućnostima. Započela je nova epoha u židovskoj povijesti. Već vidimo prve zametke novoga djela, koje obećajc velike nade. I sretni smo što možemo da učestvujemo u gradnji i svijetu dokazati, da smo pozitivan faktor u ljudskome društvu. Znali smo, da je velika i teška zadaća, koju treba da izvršimo. Potpunoma smo sebi svijesni, da samo mi iz sopstvene naše snage možemo da dovršimo ovo grandiozno djelo i nismo ni od koga ništa drugo tražili, no da nas se pusti na miru, c bismo sve svoje napore koncentrirali na velik citj obnove zemlje i naroda. ♦ Bili »no lakovjerni. Odviše smo vjerovah u zadanu nam riječ Lige Naroda, koju smo smatrali dovoljnom garancijom. Nismo više toliko pažnje posvetili političkome radu, jep smo držali da nam s te strane više ne prijeti pogibao. Ah neprijatelji cijonizma i židovskoga naroda intenzivno su radili. I što se nije mogla javno provadjati, radilo se potajno. Moćne podzemne, mračne sile ustale su protiv nas. Započeli su svojim radom ponajprije u Erec fisraelu. huškajući Arape protiv Židova i obrtovnog rada, ne bi li nam tako onemogućili izveđenje našega djela. Mi se nismo dati smesti i nastavili smo provedenjem našega plana Otvorena i javna ova boiba. koliko god smo je žalili, ne samo u svome
vlastitome interesu, već i u interesu samih Arapu i razvoja zemlje, podstreknula nas ,jc što više na još žilaviji rad, übrzala je samo tempo našega nastojanja. Kad nije uspio ovaj pokušaj, počeli su rcvariti potajno kod velikih sila. Arapi šalju u svijet memorandume o njima nanešenoj nepravdi, a njima se priključuje Vatikan, koji se boji za Sveta Mjesta, kao da to sve da i mije to pitanje uredjeno, premda je Engleska, dakle hriščanska država, preuzela zaštitu Svetih Mjesta može biti gravamen protiv izgradnje židovske narodne domovine. Ovaj put biti su bolje sreće. Uspjelo im je da dodju pred vrhovnu instancu, koja ima kontrolu nad Palestinskim mandatom. Liga Naroda bavila se izvještajem mandatske vlasti i tom je zgodom vrhovni komesar Palestine, Sir Herbert Samuef, pred manđatamom komisijom Lige naroda opovrgnuo sve navode arapskoga memoranduma. Ali Vijeće Lige je povrh svega priznanja tierbertu Samuelu i engleskoj upravi ipak pozvalo Arape, da konkretiziiraju svoja gravamina. I nije se samo time zacKj'V'Lži'JlK?. Om* jc Mo V»&C, a l>a rmr pvorrat« prilike u Palestini, ustvrdilo, da židovska imigracija nije vazda poslužila interesima zemlje, jer imigranti nisu dovoljno spremni za poljoprivredni rad. Sve lo potaklo je engleskog ministra inostranih djela, Chambcrlaina, da oštro odbije cvaj stav Lige Naroda, istaknuvši, da su židovski imigranti vrlo podesan clcmenat i da su za ekonomski razvoj zemlje mnogo doprinijeli. Ogradio se i protiv toga. da se Arapi pozi viju, ma i indirektno, da pobliže motiviraju svoje žalbe. « U našu istonju zabilježi! ćemo jedno novo razočaranje. Nije lo prvo i ne čc biti posljednje. Ono nas za čas može potresli, ali nas ne može pokolebati u našoj čvrstoj želja, da postignemo konačna naš cilj. Hanuka neka nam dade novog podstreka. neka ojača našu stvaralačku volju i požrtvovanost, da izgradimo novo svetište našemu narodu.
Još o Jewish Agency
U dva sam navrata pokušao da razložim, u kakvom stadiju danas stoji pitanje )ewish Agencv*. Nastojao sam, da mi izvod budu što objektivniji, te sam se baš stoga oslanjao kod mojih razmatranja na izjave egzekutive i na protokol o zasjedanju Akdjonog Odbora. Ovi su mi dokumenti uz neke izjave vodećih ličnosti i sa strane većine i sa strane opozicije bili i podloga za neke subjektivne primjedbe o ovom pitanju.
Bavim se ponovno ovom temom, jer držim potrebnim, da se reflektira na neke tvrdnje, šte su iznesene u uvodniku predzadnjeg broja »Zidova« (bi'. 51.1. Ne ću opet pertraktorala cijelo pitanje, jer mi se čini, da je dovoljno diskutovano, sve dok ne stignu novi podaci o stanju cijele stvari. Ograničit ću se tek na kritiku nekojih tvrdnja pisca i to tek u krupnim potezima, doK glede detalja upućujem na prijašnje članke. ♦ Nema sumnje da nnađe i s ove i s one sirane oceana necijonista, koji podupiru rad oko obnove Erec t svađa i znadem, da su mnogi ođ njih postavili uvjet, da ih se ne proglasi djonistima. Vjerujem, da ovi nijesu pokrenuli pitanje proširenja Jcwish Agencv. To su tek pojedinci i male grupe, no ne one mase. one velike gruj>c, koje treba tek predobrih A koga treba da se prcdobijc, Weizman« dosta je jasno izjavio u svom ekspozeu i svojoj replici na zasjedanju Akcijonog Odbora. To su velike široke mase američkog židovstva, koje hoće da saradjuju, ali su a ovom željom pokrenuli pitanje proširenja )c---—•*> -Og—n t'v Dri-m/i Inmr ne može stajati tvrdnja uvodničara, da postoji volja za približeni c samo s naše strane. I oni drugi to hoće, no forsirati se to mora s naše strane, jer ma smo i ostat ćemo, nadam se. uitimum movens. No čemu polemika? Nakon svali svojih izvoda, koje sam evo ovdje nastojao da pobijem i sam uvodničar tvrda: ».. .u Americi imadc najviše Židova necijonista. koji pokazuju volju za rad o izgradnji Palestine i koji imaju interesa za saradnju u }cwish Agencv tako, da bi proširenje )ewish Agencv možda upravo samo u Americi donijelo zbilja novih ljudi i novih sredstava«. Držim, da je, ako uspije proširenje ]ewish Agencv »samo« s pomoću američkih necijonista, već time Weizmennova koncepcija realizovana i ako mamo, da računa i na saradnju nečijom stičkih krugova u Engleskoj. No ovi i nccijonisti na kontinentu povest će se vjerojatno z« svojom braćom u Americi ♦ Ispravna jc tvrdnja uvodničara a laj je fakat za nas veoma utještvrv da ih imadc vrlo mnogo, naročito u Americi, koji za sudjelovanje na obnovnom radu u Erec Israclu osnovaše svoje vlastite institucije i hoće tako da rade preko vlastitih pouzdanika i na tcmdju vlastitih planova. Bit će da nemaju političkih ambicija i da čak pcrhorcsciraju pobbčki rad u cijonizmu no ne mogu da slijedim uvodničara, koji iz toga izvodi zaključak, da oni ne će kooperacije sa cionističkom organizacijom i da ne će do nose suodgovornost za obnoviti rad čijomsbčke organizacije. Naprotiv držim, da su baš ovu krugovi, kop su dezmterescA'ani na političkom radu, omogućili W čizmarom da pred
* Cijonistička organizacija i jevish Agencv i >K proširenju Jewish Agencv* u '»Židovu« 1924. g.
GOD VHI.
UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB
ILICA BROJ 11. 111. KAT
PĆiVARINA PLAĆENA U GOTOVOM.
ZAGREB 10. decetrbra 1924 - 22. klsleva 5685.
IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU
PRETPLATA: GOD. ICO D. POLUGOD. 50 D. ČETVRTOOD. W D. POJEDINI BROJ 3D.
BROJ 53