Жидов

pred akcijom, koja ima da namakne ostatak. Tu akciju valja da dovršimo uspješno » brzo, jer velik je cilj, kojem je namijenjena.... Dr.RR

Principi i metode - Riječi i djela

Sve do XII. cijonističkoga (kongresa cijonistički je pokret bio skroz duhovan, idejan, idealističan. I ako su vrlo rano upoznati problemi političke, nacijonalne, kulturne, karitativne, socijalne, istorijske, geografske, ekonomske i druge prirode, koji se svi nalaze u cijonizmu; i ako je već odavno došlo do grupisanja po raznim ideologijama, do borbi raznih naziranja i strujanja za prioritet i prevagu ovoga ili onoga gledišta ili problema; ipak je sve to imalo karakter jedne borbe za obranu ili obaranje principa i teorija, koje bi imali ili ne bi trebali vladati u slučaju, • da cijonizam dodje do oživotvorenja. Karakter te borbe se promijenio onim časom, kad je cijonizam postao faktorom velike svjetske politike, kad je Velika Britanija dobila mandat nad Palestinom uz poznate uvjete u pogledu židovske narodne domaje u Erec Jisraelu i kad je cijonistička organizacija postala Jewish Agency. Cijonistička je organizacija postala jedna moć (Macht), s kojom treba računati. Ona ulazi u mnogovrsne obveze, angažmane i pothvate, ona operira sa velikim budžetima i sumama, ona ima mnogo toga da prima i daje, ona treba, traži i namjlešta jedan veliki administrativni aparat, plaća i uzdržava mnogo činovnika, stvara i uzdržava množinu pozicija i egzistencija. Nije više samo pokret i borba ideja, nego je borba o moć. Zato su i metode borbe postale drugačije. Uzete su iz borbenih metoda nežidovskih političkih partija i dobile su tek svoju židovsku boju, svoj židovski ton. Nije to višej ono bezuvjetno i strastveno traženje istine i pravednosti Nije više samo ono apsolutno traženje objektivnosti. Ima tu svih rekvizita, pa i najgadnijih, iz političkih metoda drugih naroda i partija. Ima niskoće i gadaluka, neiskrenosti, sebičnosti i pristranosti, već prema prilikama i potrebama. Ima i macchiavelizma: svrha posvećuje sredstva Ima svega, što vidjevamo drugdje kao pratioce za moć. Na XII. cijonističkom kongresu pala je riječ: »Interessenzionismus*. Ružna riječ: Ali ona prilično dobro izražava ono što jest i kako jest Ne bi bilo pametno, niti bi koristilo cijonizmu, kada ne bismo htjeli vidjeti ovu novu situaciju i nove metode, koje donosi. Teško se danas opredijeliti za ovaj ili onaj program, teško je odlučiti se, kojoj da se stvari ili stavci dade prioritet u tempu, vremenu, mjestu, budžetu itd. Cesto tek pokus i iskustvo, mogu poikazati, da li je nešto dobro, a da se ipak još ni onda ne može dokazati, da li ne bi nešto drugo bilo bolje. Ali mnogo je lakše suditi o metodama. Ako smo na čistu o tome, da u cijonizmu danas imad« borbi suprotnih interesa (svejedno, radi li se o interesima pojedinaca ili grupa) i da je to možda već dominantan momenat

u tim borbama, onda ćemo prema faznim metodama morati biti vrlo kritični i vrlo skeptični. Onda ćemo a priori osuditi, pobijati i zabaciti sve one metode, koje nam se čine sumnjivima, da vode mnogo više računa o pojedinačnim, užim. lokalnim, povremenim Ili partijskim interesima, nego o općim i trajnim interesima cjeline. Ne odlučuje program ili princip, nego odlučuju ljudi i odlučuje djelo. Ne smljejemo se dati zavesti lijepim, blještavim, modernim, ma ikako logičnim programima, ako ljudi, koji te programe propovijedaju, svojim sposobnostima, svojim radom i svojim životom ne daju garancije, da razumiju i znadu provesti ono, što propovijedaju. I ako ti ljudi, prije svega, ne daju garancije, da oni u istinu hoće iskreno, pošteno, lojalno, bez skrovitih misli i bez sebičnih priuzdržaja, ono i upravo ono i upravo onako, što i kako propovijedaju. Moramo se čuvati demagoga, tribuna i parazita, koji bi se htjeli popeti na grbaču naivnih, idealističkih i požrtvovnih grupa i koji bi htjeli »živjeti od tudje muke i od idealizma židovskih masa.« (No samo od idealizma omladine i od znoja i žrtava halučkih kako veli Cvi jer je to ipak preslab objekt za eksploatisanje!) Mi možemo žaliti i osudjivati nedostojne borbene metode, kojima se od malo godina služe pojedinci i grupe u cljonističkome pokretu. Mi možemo konstatovati, punim pravom, da se takove metode ne slažu sa biti cijonizma. Ali moramo voditi računa o tim metodama i moramo znati, da su one jedno nužno zlo, koje prati sve to povoljniji razvitak cijonizma. I moramo znati, da su jalovi svi pokušaji protiv takovih metoda, jer se te metode pojavljuju svagdje, gdje se bori ne o teorije i ideje, nego o realne pozicije, gdje imade borbe za moć i za realne vrednote. Tko si je toga svjestan, on može dobiti distancu prema tim borbama, pojlavama i dogadjajima, on je kadar, da ih dosta objektivno prosudi i omjeri i da pogodi, gdje je i što je i>ravo. On će razumjeti probleme, o koje se vodi tako žestoka borba i znat će sva pretjeravanja svesti na pravu mjeru. Ako u Palestini pojedinci i čitave grupe imadu posve raznolike, pa i suprotne poglede na jedne te iste probleme i pojave; pa ako se oni u svojbj borbi služe svim, pa i ogavnim rekvizitima neiskrenosti, zašućivanja, pretjeravanja, izvraćanja, demagogije i denuncijacije političke borbe, kako to biva u svim »kulturnim* državama, narodima i partijama, gdje se bori o vlast i o materijalne vrednote; pa ako ti palestinski faktori kušaju prenijeti svoje borbene metode u židovsku javnost u galuti (na kongresima, konferencijama, u novinama, brošurama, »znanstvenim* edicijama itđ.), onda se to ipak može razumjeti, ako se znade, da tu govore, pišu i rade, da se tu bore di rektni interesi Ali ne može se razumjeti i ne može se odobriti, ako te iste borbene metode prihvate i provode u galuti faktori pojedinci, grupe, novine —, koji nijesu izravni interesenti, nego samo ideolozi, doktrinarci, partajskog principa radi Borbe, koje u Palestini mogu imati

smisla i u stvari i u formi, te borbe u Pa-1 e s t i n i mogu ipak donijeti koristi, ako ne prevrše mjeru. Ali ako se te lste borbe prenesu i u galut, gdje je rezervoar ljudi i sredstava za izgradnju Palestine, onda je to jedna opasna i štetna pojava, koju treba suzbijati. Jer je židovstvo u galuti duševno preslabo, da takovu borbu Izdrži. Jer je moralno i materijalno preslabo, da pored i unatoč takove borbe radi na izgradnji Erec Jisraela. Jer židovska narodna domaja a Erec Jisraelu ne može uspjeti, ako se židovski rezervoar u galuti potkopa, otruje i razbije iznutra. Naši su Hitahdutovci na svojemu prvomu koraku u našu javnost zapali u pogrješku, te su zaboravili, da se i oni poput nas nalaze u galuti. U obranu svoje ideologije oni su se poslužili jednom metodom i argumentacijom, koja je dkktovana stranačkom zaslijepljenošću i strastvenošću, što j|e razumljivo kod palestinskih interesenata, ali nije dopustivo našim omladincima u našoj sredini. Ja sam odbio samo najkrupnije netačnosti i insinuacije u prvom Cvijevom članku, potpuno uvjeren, da su vodje našega llitahduta još posve nepokvareni omladinci, (koji još nijesu toliko zaraženi strančarskom zaslijepljenosti, te ne bi mogli ili čak ne bi htjeli razumjeti i priznati ispravnost i istinitost moje opomene. Svojim odgovorima pokolebali su omladinci tu moju vjeru temeljito. Ja to duboko žalim radi njih i radi našega pokreta u Jugoslaviji. I samo radi toga osvrnut ću se na njihove članke, koji radi temeljne pogrješke krivog »ajnštelunga«, toliko vrve netačnostima, Iskrivljivanjima, podmetanjima itd-, da ču moći dodirnuti tek maleni broj ponajvažnijih pojava. Da raščistim prije svega stvar, koliko se mene lično tiče. Držim, da i kod vodja Hitahduta još uživam toliko cionističkoga i ličnoga kredita, te mogu isključiti svaku sumnju u moj lični cijonistički integritet. Žalim samo, da omladinci nijesu pokazali toliko takta i opreza, da svoje napadaje na klal-cijoniste formuliraju tako, te ne bude sumnje o tome. Mislim, da su o n i prema meni dužni toliko r espekta! (Ne radi mojih godina. Niti radi mojega položaja u organizaciji. Nego radi mojega javnoga rada- I jer oni Ipak taj rad i njegove motive moraju znati i moraju ih znati ispravno suditi, ako se drže zvanima i sposobnima, da suđe o nečemu, što je njima mnogo dalje: o ekonomskim i socijalnim problemima izgradnje Erec Jisraela!) Da je bilo barem toga respekta, onda bi omladinci bili izbjegli mnogoj netačnoj i neistinitoj tvrdnji, u koju su (ja još uvijek tvrdim), nehotice i nepromišljeno zapali. Ne bi meni, radi mojega mirnoga, stvarnoga članka predbacili izborno-propaganđlstičku demogagiju, a istodobno zapadali u jedan pravac. koii se ne da ispričati niti sa izbornoproi&gandističkom demagogijom! Tvrde, da sam napadao frakcije, a naročito Hitahdut. To dokazuje, da su površno i kroz frakcijske naočarl čitali moj članak. Konstatujem , da nljesam napao nijednu frakciju, pa ni Hitahdut, ni Hapoel Hacair. Govorio sam samo o frakcijama, a i to tek toliko, koliko je bilo potrebno u obranu napadnutoga nefrakcijskoga klal-

2

■»Židov«

BROJ S.