Жидов

Principi i metode. - Riječi i djela. II.

Ekonomski i socijalni problemi uopće, a u Palestini napose, tako su teški i komplikovani, da za njihovo razumijevanje ne dostaje ni najbolja teoretska škola, ako čovjek po svome vlastitom iskustvu nije dozreo za njihovo razumijevanje. Teorija može čovjeku pomoći, da proces dozrijevanja bude brži. Nu teorija sama, bez prakse, bez iskustva, ne može nikada donijeti potpunu zrelost za ono, što Nijemac zove; das vvirischaftliche Denken. Obrnuto, iskustvo čovjeka poučava i čini zrelim za razumijevanje gospodarskih problema i onda, ako nema pojma o teoriji iako je analfabetom u bukvalnom smislu riječi. Za sticanje iskustva potreban je izvjestan razvitak doživljavanja kroz godine. Zato sam rekao, da sumnjam, te bi omladina te probleme mogla potpuno shvatiti. Već zato, a još više radi svojega položaja u društvu, omladina nije zvana, da te probleme riješava. Omladina treba da te pojave prati, da te probleme Studira. Ali ne treba da se u njih pača. Ne treba da bude partajom u tim problemima. Ne smije da postane orudjem, kojim upravljaju njoj daleki i nepoznati faktori, koji ne moraju, pa i nemaju uvijek, one čiste namjere, kojima omladina hoće da posluži. Ne mogu da si rastumačim drugačije, no psihozom i »zarazom«, te su naši Hitahdutovci frakcijski već tako čvrsto opredijeljeni, d!a ih u tome nije pokolebala niti silnonapađna pojava; dr. Avr. Rosenberg, Hugo Zaloscer i Jehuda Altmann otišli su u zemlju otaca sa jednom ideologijom, koja ne zaostaje ni za najortodoksnijim Ijevičarstvom. Oni danas nijesu ljevičari! Zašto? Zar su prejko noći prebacili, iznevjerili. Bit će, da imadu jakih razloga, te čine, predbježno prividno, koncesija »buržujskom« klalcijonizmu! Ti su razlozi našim Hitahtutovcima donekle poznati, barem toliko, te bi oni morali posumnjati, da su Hitahdut ili ma koja frakcija rekli zadnju riječ i našli konačno riješenje za probleme izgradnje židovske naredbe domaje. Ali oni preko te napadne pojave vrlo laiko prelaze. Našli su formulu, tumačenje: »Zaraženi su!« Zaraženi su oni, koji su dolje otišli puni ideala i volje, da tamo rade na izgradnji domaje. Zaraženi smo mi ovdje, koji vjerujemo njima, našim ljudima, koje poznajemo, koji vjerujemo pouzdan i m informacijama, činjenicama i faktima. A nijesu zaraženi, nego gledaju bistro i ispravno naši Hitahdutovci, koji svoje znanje i nazore crpu iz knjiga i novina, od ljudi i krugova, koje oni i ne poznaju! Mogao bih iz dosadašnjih izjava naših Hitahdutovaca navesti svu silu primjera za njihovo posve krivo gleddnje na te probleme. Mislim, da će dosada izneseni 1 navodi g. Huge Zaloszera i moji ipak dostajati, da sklonu naše Hitahdutovce, da i svoje gledište revidiraju. Ako u njih ; “bude dobre volje za objektivno ispi- i tivanje problema, oni će moje daljnje, vrlo 1 letimične i nepotpune izvode ispravno i ocijeniti. s Sadašnja naša diskusija imade svoj iz- c vor u Cvifevam članku »Zeleni i modri i

;j šekel«, gdje je on u stvari vrlo oštro, nepravedno i strančarski napao klalcijonizam u korist zelenoga šekela. Pri tome je krivo prikazao ideologiju klalcijonizma i situaciju u zemlji. Polazi sa stajališta, da se danas vodi oštra borba o princip rej spektovanjia narodnoga rada i socijalne pravednosti. To ne stoji. Ta se borba ne 2 vodi, jer nema nikoga, protiv koga bi se mogla voditi. Jer taj princip nijesu postavili, patentirali i monopolizovali ljevičari, , pa ni Hitahdut, nego tajprincip spada medju temeljne zasade cijonizma uopće. Ako je program Hitahduta prema Cviju; da iz ekonomskih razloga traži organizirano gospodarstvo mjesto dosadašnje anarhijle u narodnoj : ekonomiji, golemi pokušaj produktivacije židovskog naroda, a ja dodajem židovske zemlje i židovskog čovjeka, onda treba konstatovati, da je i to program cijonizma od prvoga dana, cijonizma bez sufiksa i prefiksa. 111. U programu se dakle ne razlikujemo. Cvi pripisuje još prejakom uticaju Ijevičarskih ideja«, da se nijedina struja »ne usudjuje, da na barjak ispiše, da je protiv narodne kolonizacije«. Ja vidim mnogo jednostavniji ali dovoljan razlog u tome, što cijonizam naprosto iskljlučuje protivnost prema principu narodnoga rada, jer je taj princip jedan od najglavniiili stupova, na ikojima stoji cijonizam. Da li se razlikujemo u metodama, u izvedbi? Cvi veli: »Ima i takvih ciionista, koji čitav cijonizam uzimaju u svoju korist, koji spekuliraju zemljištem i ljudima, koji traže pomoć cijonističke organizacije, kako bi se etablirali, da ond& nastave svoj galutski posao: živjeti od tudje muke...« »Ima i takovih«! Dakle još ne mnogo, još pojedinaca, još nije ni pravilo, ni opasnost. Ali ja velim, da ih nema tamo, gdje ih Cvi misli naći: kodklal-cijonista. Ima pojedinih, koji bi htjeli iskoristiti cijonizam. Nu ne uspijeva im, oni ne dobivaju nijedne pare. A što pokuša v a ju, nema veze sa klalcijonizmom. Oni, kao pojedinci, kao slabi, griješni ljudi pokušavaju naći ličnih koristi od cijonizma. Ali na drugoj strani, kod organizovanoga radništva, imade pokušaja, i to ne pojedinačnih, nego upravo sistematskih i simptomatičnih, da se cijeli cijonizam monopolizuje u vlastitu korist. A ti pokušaji uspjevaju, vodilo bi predaleko, da navedem razloge toga uspjeha. A uspijevaju na štetu dobro shvaćenih interesa cjelokupnosti i zajednice, izgradnje narodne domaje i samoga radništva, a la longue. To se nastojanje očituje u dva pravca. Pozitivno: jer radništvo traži sve koristi i mogućnosti, i zemlju i novac, za sebe i to isključivo za sebe. 1 ne za sve radnike, nego samo za organizovane. Neorganizovani se radnici progone bezobzirno, pa bili oni inače ma kako vrijedni elementi. Negativno: jer se onemogućuje i isključuje svako nastojanje , koje nije po receptu i u korist organizovanoga radništva. Ja ne identifi- i kujem Hitahdut i palestinsko radništvo. :

Ja čak dopuštam, da ni vodstvo palest. radništva nije protiv svake privatne ; inicijative. Ali samo u teoriji. U praksi i proglašuje se svaka privatna inicijativa i »pokvarenim i štetnim uticajem privat■ nog kapitala« i pod to m firmom se ona : onda pobija. Badava privatni poduzetnik ; daje dokaza, da radi i bolje i jeftinije od Histadrut Haovdim i drugih »komuna«, da plaća do 25% više nadnice nego organizacija, da te nadnice plaća tačno, da radnicima daje robu bolju i jeftiniju, nego Mašbir, da svojim dobavnim obvezama udovoljuje tačno, da ne traži ni predujmova, ni subvencija; badava se koncedira Histadrutu kod ofertalnih licitacija 5 do 25% više cijena nego privatniku; Histadrut ne miruje, doklegod ne onemogući privatniku svaki uspjeh. Oduzima mu se i odvraća radnike, organizuje štrajkove itd. Privatnik tako mora propasti. Propada mu uloženi kapital, propada mu uredjaj, propada on sa svojom obitelji, zatvara se jedna poslovnica, koja je davala dobre zarade izvjesnom broju radnika, nestaje radione, koja je udovoljavala jednoj potrebi i ispunjavala jednu prazninu. Histadrut Haovdim traži za sebe, sasvim otvoreno, monopol na sve radnje i dobave, bez utakmice! Nebrojeni se konflikti otuda radjaju dnevice, silna se šteta nanosi našim institucijama, samim radnicima i izgradnji domaje, netragom propadaju ogromni kapitali, da budu zastrašnjelim primjerom drugima, koji hi još imali volje i smjelosti, da nešto investiraju u zemlju. Zar je to princip narodnoga rađa i narodne kolonizacije? Ima li koga, te bi vjerovao, da se tako može riješiti najteži kolonizacijom problem? Doista: »Svaki je izraz preblag da žigoše, što se dolje zbiva«! Šta pomažu lijepe riječi, lijepi principi i programi, kraj takovih metoda i takovih djela? Pitat ćete; pa zar su vođje palestinskog radništva slijepi, da toga ne vide i ne razumiju? Jesu, slijepi su, neki doista još iz ideoloških razloga, drugi iz krutog egoizma! Vodje su zarobljenici svojih organizacija, a ovi su zarobljenici svojik vodja, jedan klin tjera drugi, sve više a ekstrem. Klalcijoniste to vide. Uvidjaju, da sa to predugo trpili, predugo i aktivno i pasivno podupirali. Njihova je dužnost sada, da svim silama kola izvuku iz gliba. Njihova je zadaća, da spasu cijonizam i izgradnju Erec Jisraela od ekstrema, nastranosti i nepravednosti, da obrane princip narodnoga rada od onih, koji ga hoće monopolizovati isključivo u svoju korist. (Mislim, da naši Hitahdutovci više ne će ponoviti jeftinu dosietku, makar im u tome sekundirao i naš mjerodavni ideolog, da »srednja linija uopće nije nikakova linija« i da je »klalcijonizam prema unutra neodredjeni cijonizam.«) Klalcijonisti su dužni, da uspostave u punoj čistoći one temeljne principe; narodnoga rada, nacijonalne kolonizacije, socijalne pravde, produktivacije čovjeka, naroda i zemlje, na kojima cijonizam bazira od prvih početaka; principe, koje frakcije sada programski svojataju za sebe, ali ih u životu potkapa organlzatorno palestinsko radništvo. 2

»2 I D O V«

BROJ 9