Жидов

U tome treba da nas podupru i naši Hitahdutovci. Njihovi se vodje ne smiju sami varati, da »Hapoel Hacair Jugoslavije stoji unutar zemaljske organizacije?, Ako uzmu zeleni šekel, oni istupaju iz naše klalcijonističke zemaljske organizacije, oni ne će zajedno s nama birati za kongres, a njihovi će delegati, valjda, biti m protimbi s našim delegatima- Dosele je omladina raspačavala kod nas najveći dio šekalima. Sada će ta omladina, po uputama svoga vodstva, raditi za zeleni šekel. Može joj uspjeti, da dobije mnogo više šekela, nego plavi, jer mnogi klalcijonisti, možda, ne će opaziti i znati, da imade plavi i zeleni šekel i koja ie razlika. Može dakle da bude, da će kod nas biti više zelenih nego modrih šekela, a svakako mnogo više zelenih šekela, nego bi ih bilo, kad bi svaki klalcijonista znao, o čemu se radi. Može to isto da se dogodi ■e samo kod nas, nego i u drugim zemaljskim organizacijama. Hitahdut može eventualno doći kao majoritet ili kao vrlo jaka i odlučna frakcja na kongres. Bila bi to silna pobjeda frakcije. Nu da li bi bila i pobjeda cijonizma? Izgradnja Erec Jisraela iziskuje ogromnih svota. Privatna inicijativa i privatni kapitali mogli bi tu zadaću provesti. Sami, bez cijonističke organizacije, bez Jewish Agency, bez Keren Hajtesoda i bez Keren Kajemeta! Ali privatni kapital ne će da ide onamo i da gradi, ako cijonistička organizacija postepeno ne stvori u zemlji pozicije, koje, pravom, smatra preduvjetom i koje su najjači stimulans za angažiranje privatnog kapitala. Naši fondovi nikada ne mogu izgraditi zemlju s a m i bez privatnog kapitala. Oni ne mogu ni u tempu, ni u opsegu dostići one ogromne svote, koje su potrebne. (Pu»tam na stranu pitanje, da li bi naši fondovi pa da su i dovoljno veliki zadaću mogli uspješno riješiti sami, bez privatne inicijative.) Privatna inicijativa, bez naših fondova, mogla bi, teoretski, izgraditi zemlju. Ali sumnjam veoma, da bi to bila židovska narodna domaja. Trebaju nam dakle, brzo, veliki i jaki fondovi- Dobit ćemo ili, ako bude puno.v'rlopunopovjerenjau jedinstvo, u rad 1 upotrebu t;ih fondova i povjerenja u ljude, koji će te fondove sabirali, voditi i trošiti. To se povjerenje ne stiče teoretskim, ideološkim raspravama. To nije sudbeni proces, gdje vrijedi sjajna retorika i sposobnost uticanja na suca. To se povjerenje stiče samo praksom, radom, postepeno, mučno. To je povjerenje, kredit, nešto vrlo osjetljivo, vrlo se lako i brzo izgubi i teško se natrag dobije, ako se jednom izgubi. Povjerenje, što ga mi tražimo, još je mnogo osjetljivije, nego trgovački kredit. Jer mi novac tražimo, prividno, za badava, bez kamata, u nepovrat, bez garancija, bez protučinidbi. Vjeruje li netko, da će široke mase, da će amerikanski Jevreji, koji dolaze u obzir kao prinosnici naših fondova, čitati dubokoumne socijološke i narodno-ekonomske teorije i rasprave o kolonizacijonim proErec Jisraela? Da će davati novaca, često, mnogo i dosta, ako ne će biti potpuno uvjereni, da se Erec Jisrael gradi solidno, pametno, ekonomski? Da će imati povjerenja, ako će vidjeti, da jedna klasa hoće da svojata za sebe sve ko-

risti od investicija, koje drugi daju, da ta klasa ostalim Jevrejima ne priznaje uopće pravo rada u Erec Jisraelu, pravo, koje danas još imadu u tolikim zemljama galuta? Ako bude pojava, koje bi mogle temeljito pokolebati povjerenje naših masa u solidnost izgradnje Erec Jisraela, u solidnost naših fondova i naših ljudi, onda će se i darovatelji i privatna inicijativa naprosto povući. Bez debate i bez buike. Privatni kapital potražit će liniju manjega otpora, gdje imade manje teškoća i više šansa- A darovatelji ušteđit će znatne svote, koje ne će da bacaju übure bez dna, gdje se ne gazduje onako, kako bi, po njihovome mnijenju oni mogu imati i pogrešno mnijenje trebalo raditi. Tko smije razvitak izgradnje Erec Jisraela izvrgnuti toj pogibelji? Radi >principa*! U vrijeme, kada je većina kongresa zaključila, u velikoj mjeri u sporazumu sa ljevičarima, da se proširi Jewish Agencv sa necijonističkim elementima uz napuštanje mnogih, mislili smo, fundamentalnih cijonističkih principa! Treba prije svega, dati svakoj židovskoj inicijativi i sili moralnoj i materijalnoj mogućnost, da radi u Erec Jisraelu i -pomogne izgradnju židovske narodne domaje. Nije stvar naša, naše generacije, nas, ovdje u galutu, pa ni onih ondje dolje, danas, da za sve vijeke detaljno propišemo zakone, po kojima će ta naša domaja živjeti i razvijati se u budućnosti. Mi to ni ’ne možemo, jer je nad našu i nad svačiju snagu. Naša će domaja i naša zajednica dolje živjeti svojim vlastitim životom- Na nama je tek, da uklanjanjem svih zapreka i komplikacija i davanjem svake pozitivne pomoći, uskorimo i olakšamo izgradnju solidne i trajne osnovice narodne domaje. Zato nam je prešno potrebna koncentracija sviju sila u galutu i u Erec Jisraelu. Lav Stern,

Židovi u Madžarskoj

Današnja povijest Židova u Mađarskoj bit će naročiti odsječak u židovskoj historiji. Žalostan i krvav odsječak. Ona je uvelike slična povijesti španskih Židova. Tek su dakako metode i forme drugačije. Ali nesreća ne dolazi nikad sama. Uvijek joj se druga pridružuje. Ni u kojoj zemlji ne žive Židovi, toliko lišeni svakoga prava kao u Magjarskoj. A druga je nevolja ta, što Židovi ni u kojoj zemlji lako krivo ne shvaćaju židovski problem, kao u toj zemljli progona i tlačenja. Kad je u julu 1880. Maks Nordau napustio Budimpeštu, bilo je u svakom listu Magiarske srdačnih oproštajnih riječi. Jedan je Židovki književnik pisao; »Predraga domovino! Treba da jednom naučiš, da štuješ i slaviš svoje vjerne i zaslužne sinove prije nego što si ih izgubila!« Maks Nordau je učio iz povijesti, pa je spoznao pravi put židovstva. Put nacijonalne obnove i nacijonalne samopomoći. A Židovi Magiarske nijesu čuli i shvatili jasnu riječ povijesti. Magjarski Židovi nemaju- u ovim teškim vremenima i unatoč svom broju od neko pola milijuna duša svoje modeme i djelotvorne organizacije. Izloženi su bez ikakove za-

štite svakoj hajci i svakom draženim Ispravna bi spoznaja mogla da donese neku pomoć. Ali gdje jle ona? Već se za rata pokazalo, da u inagjarskih Zidova nema istinskog shvatanja židovstva i ispravnog nazlranja o životu. ALise židovskog pučanstva iz Poljske morale su kao žrtve rata seliti u Magjar sku. Tada je magjarskim Zidovima, a naročito njihovim oficijelnim vodjama bila solidarnost s ovom nesrećnom braćom težak teret. Sve do danas nijesu u Magjarskoj još potvrdjena pravila cijonističke organizacije, kojih su misli i ciljevi ušli u mirovne ugovore i stekli političku važnost. Ne može se da vjeruje, da sva krivnja za te žalosne prilike pada na magjarsku vladu. To potvrdjuje dogadjaj, koji se zbio posljednjih dana. I ovaj će dogadjaj činiti žalostan list u najnovijoj povijesti našega naroda. Ovih se dana u Budimpešti pod predsjedanjem magjarskog ministra za prosvjetu, grofa K-. Klebelsberga održala anketa o statutu zemaljske cijonističke organizacije. Ovoj su anketi prisustvovale vodeće ličnosti magjarskih Židova bez obzira na njihovu boju i njihovo opredijeIjenje. Bijahu ovdje barun Adolf Kohner, Josef Vesi, dr. Aleksander Lederer, predlsjednik bogoštovne općine u Budimpešti, Adolf Frankl, predsjednik zemaljske ortodoksne kancelarije. Na temelju složnog mišljenja ove gospode odlučio je ministar pa prosvjetu, da predloženi statut stavi »ad acta«. Cijonizam je prema shvatanju ove gospode pored mnogih svojih grešaka opasan za židovsku religiju. Ovakove riječi vodja magjarskih neologa zvuče poput gonke ironije. Ni krajnje krilo ljevice u Cijonističkoj Organizaciji ne bi moglo da tako razorno djeluje na religiozan život, kao što ie to učinila magjarska neoJogija. Ovo saopćenje zvuči danas odvratnije i u njem ima više tragike, nego na početku cijonističkog pokreta u enunci jaci jama »Protestrabbiner-a«'. Ta čitav nas svijet dijeli od tadanjeg vremena, a židovstvo je odonda imalo mnogo prilika, razloga i dokaza, da uvidi i spozna istinu. Nahum Sokolov, ovaj vjeran i velik sin našeg naroda morao se je negdje mnogo da čudi, kad je za svog posljedmorao da sasluša religijoznu moralnu promorao da sasluša relgjoznu moralnu propovijed. A tko ju je govorio? Dr. Kečkemeti, ekstreman neolog i asimilant, koji još i danas promatra židovski svijet naočarima F. Chorina, Fassela i Rosenberga. Nahum Sokolov mogao se da čudi, ali mi, koji bolje poznajemo magjarske Židove, ne čudismo se, nego osjetismo duboku bol, što nije manja od boli, kojom nas ispunja žalostan položaj židovske braće u Magjarskoj. Marthef-

BROJ 9.

>2 I D O V«

3

11 arujft za halama farmu!