Жидов

rabini rekoše, da su graditelji nekoga naroda njegovi učenjaci. IVU vidimo zbog toga u muževima, što svoj život hoće da posvete studiju duhovno-božanske objave, da tako učine hebrejski universitet svetištem židovskoga genija, žarište duha Klal Izraela, centrum židovskoga mišljenja, što se žari od židovskog predanja za pravo i ćudoredje, centar, koji će opet jednom učiniti Cicn majkom movorodjenoga ljudstva. I onda će ovaj dan otvorenja hebrejskoga universitet a u Jerusolimu biti upisan ognjenim slovima u pločama povijesti IzraeloVe.

Boravak Balfoura u Palestini

Lord Balfour došao je u Palestinu željeznicom iz Kaira već 25, marta. U Ludu izašao je iz željeznice da autom nastavi put u Jerusolim. U Ludu ga dočekaše članovi palestinske Cijonističke Egzekutive i sekretar palestinske vlade sir Gilbert C 1 a yit o n. Zajedno s Balfour om putovao je od Napulja dr. W e i z m a nn, a s njima je stigao u Palestinu i Viscount L a s c a 1 s zet engleskoga kralja. Balfoura dočekaše svuda u zemlji vanrednc srdačno i već se je na dan njegova dolaska pokazalo dla diemonstracijona i štrajkovna parola arapskih nacionalista ne će uspjeti. Od svega što se u tom pogledu javljalo ostvarilo se samo to, što su neki arapski listovi izašli sa crnim rubom, što je većina arapskih poduzeća zatvorila svoje radnje i što su neki Arapi stavili crni obrub na svoje odijelo. Do incidenata i javnih demonstracija nije nigdje došlo. Lord Balfour je iz Jerusoliraa pošao u Tel-Aviv, a odanle u neke kolonije. U TelAvivu priredjen mu je veleban doček, pa mu je tom prilikom načelnik Tel-Aviva Dizengoff predao diplomu za počasnoga gradjanina. Sve su radnje poslije podla« toga dana mirovale, Uveče je njemu u čast priredjen svečani koncerat. Pred velikim mnoštvom telavivskih gradja.na obavio je Balfour posvetu ulice, koja se po njemu nazivlje »Balfour-Street«. U društvu s dr. W e i z m a nn o m, Sokolovom i Colonel Kishom posjetio je Balfour pored Tel-Aviva i neke kolonije. Na tom ih je putu pratila nekolicina stranih novinara. Zadržali su se u kolonijama Moca, D i 1 b, R i š o n-1 eCijon i Mikve Jisraiel. Naročiti komite kolonista iz Judeje dočekao je u Mikve Jisraelu lorda Balfoura i priredio mu ondje svečani doručak. Sve kolonije kojima su prošli ovi odlični putnici, bijahu svečano okićene, sakupljeni kolonisti pozdravljahu svečano lorda Balfoura. Pred ulazom u Rišon-le-Cijon dočekala je goste grupa kolonista na konjima. Lorda Balfoura, dra. Weizmanna, Sokolova i Kisha otprlatiše kolonisti u sinagogu kolonije, gdje se održala svečana služba Božja. Na putu do sinagoge postavila se u špaliru školska mladež. Srdačan doček u ovoj koloniji duboko se dojmio lorda Balfoura. 29. marta prisustvovao je lord Balfour službi Božjoj u jerusolimskoj katedrali St. George-a, Aglikanski biskup u Jerusoimu dr. Mac Innes održao je svečanu propovijed. Iza toga posjetio je Balfour kršćanska i židovska sveta mjesta u Jerusolinu i pregledao star e gradske četvrti. Pratili su ga medju ostalima sijp Gilber.t C 1 a y-

toni počasna garda. 30. marta posjetio isključivo arapsko mjesto Jerihp i krajeve na Jordanu i okolicu Mrtvoga Mora. Prema planu svoga boravka u Palestini treba lord Balfour još da posjeti kolonijalni kompleks u Emeku i ostala neka naselja. Balfour o deklaraciji. Za svog posjeta u Rišont-le-Cijon u kazao je lord Balfour odgovarajući na pozdravne govore kolonista, i ovo: »Raduje me, sto boravim u prvoj židovskoj koloniji u Palestini, Uživam čast i prednost, da sam prijateljem baruna E dmonda de Rothschikdla, osnivača ove kolonije. Ja sam stari cijonis-

ta; pristajem uz ideju cijonizma još iz vremena, kad još ‘nije bila izdana dcklaricija, koja nosi moje ime, A Balfourcuvu dekbi raciju nijesam ja sam stvorio. Ona je dobro promišljena odluka evropskih i američkih vlasti. Ona je deklarirana politika svih civilizovanih nacija in e može se više da obori. Još jednom; deklaracija nije moja, Ona je izričaj ne samo politike Velike Britanije nego i svih vlasti i oma je izričaj naziran ja internacionalnoj! čovječanstva. Moj se rad i mo;e se zasluge za cijonizam precjenjuju i ako nema revnijega i vjernijega cijoniste od mene«.

Proslave prigodom otvorenja hebrejskoga sveučilišta u našoj kraljevini

Svuda po svijetu, gdjegod se slavilo otvorenje hebrejskog universiteta, bile su te proslave značajne manifestacije: u jednu ruku izričaj jedinstva u židovstvu, a u drugu prvi svijesni poklon svega kulturnog svijeta, veličanje duhovnog djela židovskoga naroda. U svim krajevima naše države, gdjegod nas imade, okupiše se Židovi, da veličaju renesansno djelo ponajboljih sinova svoga naroda. Ideja narodne obnove, što se danas ostvaruje u Palestini, upotpunila je svoju liniju: od rala i motike ide neprekinuti vez do najvišeg kulturnog instituta. Ono, što je u Palestini stvoreno, nije djelo svega židovskog naroda. To valja da se prizna i da rekne u času, kad možemo s radošću konstatirati, da je otvorenje universiteta okupilo sve židovstvo u grandioznoj manifestaciji. I u našoj državi sudjelovao je nežidovski svijet u toj slavi. Prije svega nas veseli, što je i naša vlada bila u Jerusolimu kod svečanosti otvorenja službeno zastupana po svom generalnom konzulu u Kairu. Svim našim svečanostima pribivali su najviši predstavnici civilnih, vojnih i kulturnih oblasti. Ono, što je ministar Trifunović kao predstavnik vlade kazao u beogradskoj sinagozi, ono što je izrečeno u brojnim novinskim izvještajima, apsolutna je afirmacija misli, na kojima je sazdan naš pokret. Sva uglednija štampa donijela je opširne članke o hebrejskom universitetu i izvještaje o proslavama u nas. Nije potrebno, da naročito ističemo svaki list i svaku riječ simpatija. Hoćemo tek da konstatiramo, da ćemo mi i sve židovstvo zadržati u lijepu spomenu sve, što se je ovom prilikom zbilo. BEOGRAD, Radosnim uzbudjenjem pohrlili su Je.vrej.: našega građa na proslavu narodnoga praznika otvorenje jevrejskoga universfie-ta u Jerusalimu. Svi su dućani bili zatvoreni i nikad prije nije se zamjerila tolika živahnost u jevreijskim krugovima kao u ovome času, kad se naćioše na okupu i Sefardi i Aškenazi da zajednički proslave tai \eliki dogodjaj u istoriji svoga naroda. Ponosno stupalo je mlado i staro, puni svijesti veličine i zamašilosli velikoga akta, koji je na današnji dan izvršen u Jerusalinru. Svečana sjednica. U 5 sati poslije podne okupili su se predsjednici obih jevrejskih općina i u prisustvu delegata svih

jevrejskih humanitarnih društava slavili su grandijozno djelo obnove stare domovine, koja se pod utjecajem jevrejskoga rada preporadja. Samo neizmjerna ljubav i idealizam mladih halucim mogoše stvoriti ovo veliko djelo. A sad otvaramo prvi jevrejski universit'et kao žižu nove slobode, nezavisnosti i kulture, Blagodarenje u sinagogi. U prostranoj sinagogi u 6 sati već nije bilo mjesta. Na galerijama su svuda bile dame, dolje muški, i svega je nekoliko mjesta ostalo za članove vlade i visoke goste. Prvi je došao englesi poslanik g. Alban Jang i engleski vicekonzul, zatim su došli ministar g. Trifunović, ministar prosvjete g. Pribićević sa svojim pomoćnikom g. Radivojevićem; rektor univerziteta g. Pavle Popović; g. Čeda Mitrović, dekan pravnog fakulteta; g. Andra Stefanović u ime Akademije nauka, i u ime beogradske opštine g, M. Bobić, podpredsjednik. U tome svečanom skupu i raspoloženju vrhovni rabin je molio blagoslov za kralja, kraljevski dom, vladu i narod, za novi jevrejski universitet i mnogobrojni jevrejski narod. Poslije blagodarenja, uzeo je riječ g. dr. D. Albala, koji veli: Od sedamdesete godine po Hristu, kada sila iz Rima. razori i drugi hram, Jevreji uzeše izgnanički štap u ruke i lutaše vjekovima širom svijeta, kinjeni i gonjeni, ponižavani i mučeni. Ito skoro 20 vjekova. Tek francuska revolucija i drugi veliki preokreti devetnaestog vijeka uticaše na klonule jevrejske duhove, i tada se poradja ideja samostalne i nezavisne jevrejske države. Teodor Herc! bio je osnivač i organizator tog modernog, političkog cijonizma. On je bio taj vođja, duša i podstrekač energija u letargiji. Njegovim uticajem Jevreji se okupljaju prvi put u Bazelu 1897. godine i tada svi plaču od uzbudjenja, što su se našli i razumjeli. Od tada ideja jevrejske države samo je bujala kod svih. Svjetski rat je samo pi ekinuo niti i primorao Jevreje, da svi, svaki u svojoj državi izvrše svoju dužnost, ali pri kraju rata, shodno principima, javno objavljenim svijetu, da se saveznici bore za slobodu potlačenih naroda, vodji jevrejskog pokreta umoliše- da. se taj princip nezavisnosti primjeni i na jevrejski narod. Baltur, u ime engleske vlade prvi pristade. Jedna država za drugom prizna še. Zbi se istorijski čin: Jevrejska država u Palestini postade java. Ostvari se ono, za čim su čeznuli naraštaji, čeznuli i kroz pjesmu. 1917, godine prvi put vf istoriji čovječanstva, Jevreji se priznadoše kao n»-

BROJ 15.

>2 1 D O V<

STRANA 5.