Жидов

upravljeni su danas na vječni grad, odakle 1 se ori zov: »Micijon mihlal jofi Elohim ho- ' ii-a —sa Cijorui sred'šta duha, dao je j Bog da zasja mihlal jofi, sjajna univerza.« i Naši su stari mudraci u borbi protiv utjecaja zamamnoga grčkog duha tumačili 1 ovu rečenicu ovako: Micijon muhlal jofjo i šel olam iz Cijona, a ne iz Atene, proizašla je ljepota duha, krasno usavršava- ! nje kulturnog svijetla,« Sve su kulturne vrednote židovstva vazda poslužile na korist čitavoga čovječanstva. Židovstvo nauča sveto pravo svakoga čovjeka, da gaji božanske ideale čovječanstva. Tako je i hebrejska univerza u Jerusolimu otvorena pripadnicima svih naroda i vjera, da ostvari ideju izmirenja svih naroda i vjerni. Svečana je služba završena; pjevanjem psalma 29. po koru uz solo nadkantora g. Rendia. Dostojnu ovu službu božju uvaličao je kor skladnim pjevanjem pod ravnanjem g. kantora Weintrauba. ♦ Svečana sjednica predstojnišiva i Vijeća bogoštovne općine, U 12 i pol sati sastali su se u vijećnici zagrebačke izraelitske bogoštovne općine predstojništvo i vijeće naše općine, te izaslanici svih zagrebačkih korporacija. Predsjednik dr. Hugo Ko n srdačno pozdravlja predstavnike svih židovskih korporacija, koji su došli da jedinstveno s nama manifestuju svoje sudjelovanje u velikoj kulturnoj slavi današnjega dana, koji obilježuje novu epohu u kulturnome životu židovstva. Na istorijskom tlu bivše židovske države otvara se danas hebrejsko sveučilište. Od generacije do generacije tradirana ideja, da cd Cijona dolazi nauka, danas je ostvarena, S Istoka je došlo svijetlo, a posredstvom malenoga židovskoga naroda dane su Zapadu osnovice njegovoj etici i kulturi. A ako ti veliki židovski ideali nisu do danas ostvareni, nije krivnja na židovstvu. Nazad 20 vijekova brutalnom je silom prekinut organski razvoj židovskoga kulturnoga djelovanja. X S uništenjem samostalnosti i državnosti nije poništena i ljubav za naukom. Židovske je države nestalo, a na njčzino mjesto dedje visoka škola u Jabne-u. I njezin rad urodio je sjajnim plodovima, jer je židovstvo bilo uvjereno, da je znanje moć, koje će svladati sve fizičke progone i da svaku silu nadvlada ideja apsolutne pravde. Tužna sudbina pratila je 20 vijekova židovski narod u fizičkom njegovom životu. Ali djelo naših učenjaka nije ostalo jalovo, jer su ga generacije prožete vjerom, da će po nauci doći spasenje. Kad padoše zidine geta Židovi su na svim područjima znanosti stvorili djela, koja nisu ostala bez utjecaja na život svih naroda, Židovi bili su u toj epohi rabotnici sveopće, a ne židovske kulture. Veliki židovski umovi uvidjeli su opasnost, koja odatle prijeti židovstvu i prof. Schapira traži već na prvom cijonističkom kongresu osnutak hebrejskoga sveučilišta. Ali vrijeme još nije bilo dozrelo. Hajim Weizmann na XI. kongresu u svome referatu obrazlaže potrebu hebrejskoga universiteta. Medjutim bukne rat. Ali cijonistička or-. ganizaoija nije prestala raditi. 2. novembra 1917, Objavljena je Balfourova deklaracija, a kasnije po Ligi Naroda .podijeljen Engleskoj Mandat nad Palestinom. Kad je propala židovska država posljednje je djelo osnutak visoke škole. Sad

kad nam se nakon 20 vi jekova daje mo- p gućnost da opet izgradimo staru domovi- u nu, prvo nam je djelo osnutak hebrejskog 1 universiteta. v Uvjereni smo, da će hebrejsko sveučilište u skladnoj saradnji s velikim kultur- V nim institucijama civilizovanoga svijeta u "v vidu čiste i nepatvorene znanosti i slo- c bodnoga istraživanja u cilju saznanja isti- c ne biti na čast i ugled čitavoga židovstva i r cijeloga čovječanstva. Pozdravljamo naj- 1 novije svetište znanosti sa željom, da raste <■ i napreduje hebrejsko sveučilište u Jeru- ' solimu. 5 Iza toga čita potpredsjednik g. Lav ) Ste r n hebrejski, ag. dr. L, Ši k hrvat- J ski tekst adrese kuratoriju, koji smo đoni- 1 jeli u prošlome broju našega lista. Konačno javlja predsjednik dr. Ko n, da je odbor zaključio na uspomenu dana otorenja hebrejskoga sveučilišta upisati općinu u Zlatnu Knjigu Keren Kajemeta. i to iznosom cd 20,000 dinara. Predsjednik isporučuje skupštini topk ' ozdrave i poruku sijedoga nadrabina g. dra. Hozeu Ja c o b i-a, koji uslijed bolesti ne može pribivati svečanostima i uz odobravanje prisutnih nadovezuje tople želje za skorim ozdravljenjem našega nadrabina, S nekoliko riječi zahvale završena je ova svečana sjednica. ♦ Uveče prvoga aprila održana je u kazalištu u Tuškancu svečana akademija židovskog narodnog akademskog društva »Judeje«. Čini se, da zgradu, u kojoj se nalazi tuškanačko kazalište, nije dotada posjetilo toliko mnoštvo. Rano prije r četka same akademije bila je dvorana krcato puna. Svako i najuže mjestance bilo je zpremljeno. Svečana odjeća svih učesnika te večeri već je unaprijed označivala ton i nivo akademije, I ovdje bijaše zastupana državna i upravna vlast; zastupao ju je zamjenik velikog župana. Ispred gradske oblasti prisustvovao je akademiji gradski senator g. M u ž e v i ć. Vojsku je reprezentovao g. general S r e.ć kov i ć sa adjutantom.lspred sveučilišta bio je tu prof. Čačko v i ć, dekan medicinskoga fakulteta, pa prof, Zuglia s pravom fakulteta. Bio je prisutan prof. Han am a n, rektor Kr. Visoke Tehničke Škole, a bila je zastupana i Visoka škola za trgovinu i promet. Pored toga vidjeli smo predstavnike svih židovskih korporacija i društava. Od nežidovskih akademskih' društava bila su zastupana; Jugoslavija, Mladost, Jug. akađ. potporno društvo, Šumarsko udruženje i Preporod. Prisutan je bio i britanski konzul, koga je publika srdačno aklamirala, kad ga je predsjednik »Judeje« Filip Rei n e r otvarajući akademiju pozdravio medju ostalim predstavnicima. Predsjednik »Judeje« F. Reiner otvorio je ovo svečano veče iznoseći historijat hebrejskoga univerziteta i pozdravivši na kraju sve prisutne predstavnike raznjk vlasti i institucija. . iza toga uzeo je riječ dr. Aleksandar ■ f. icht, da održi svečani govor. Govornik ponajprije iznosi značajke židovskoga naroda, istaknuvši sekundari nest ratničkog i vojničkog bivanja i apsolutni primat duhovnog života i djelovanja. Hebrejski universitet, koji se otvara na 1 Skopusovu brdu logičan je posljedak ne-

prekiđnog niza ovog duhovnog bivanja u židovskom narodu. Na brdu, s kojega je "lito jurišao na Jerusolim, otvara se universitet. Dvije hiljade godina progonstva karakterisano je time, da je žid. narod očuvala od propasti njegova duševnost i koncentrovanje u nutrinu. Te dvije hiljade godina galuta obilježene su dvome; u jednu ruku neprestanim krvavim progonima, neupcrednim patnjama, druga je strana tih a viju značajka naša sopstvena nutarnja strana našeg razvitka. Židovski se narod zatvara u bogomolje i škole, da si tu stvara otadžbinu i domaju, nerazorivu domaju duše. Taj kukavni, jadni i prezreni narod sačuvao je svoje bivstvo, da ga kruniše djelom, koje je paradoksalno i neobično, da mu nema. premca u historiji čovječanstva. Tik pred izminuće rata, 24. jula 1918.. položio je dr. Weizmann 12 kamena temeljca jerusolimskom universitetu. U ratu djelo mira, djelo čežnje za smirenjem. U ovaj čas ne smiju da se ne spomenu ljudi, koji su pomagali to djelo Bilo bi banalno i premalo je da se kaže, da će «n 2 Arthura James Balfoura (humi poklici i nljesak) ostati u uspomeni našega naroda. On* će živjeti u našim srcima dđklegod nas bude. A uz njega ćemo osjećati harnost prema engleskom narodu, koji je 0 d prvoga časa pokazao najviše shvatanja za djelo obnose židovskog naroda. Židovski narod zaboravlja al,i nikada ne zaboravlja dobra djela, što su mu učinjena. Tako će sačuvati u uspomeni i ime Milenka Vesnića (Poklici; Slava mu!), koje će mu ostati nezaboravnim. Neka se sve to zna. Ja sam si svijestan, da ne govorim samo našim Židovima, nego i našem nežidovskom društvu i želim, da uspostavim kontakt izmedju nas i Vas, da nas razumijete i da uvidite, po čem i kako i mi prinosimo naš kamićak obnovi i ujedinjavanju vaskolikog čovječanstva. Djelo, koje se danas kruniše, posljedak je cionističkog rada od preko četvrt vijeka. Židovski je čovjek zaboravio na svoje samopouzdanje i samosvijest. Njegov je ponos, nekada toliko velik i toliko čvrst malaksao od neprestanih udaraca dok nije došao čas, kad je Theodor Herz! bacio u židovski narod parolu; »Mi smo narod!« I od male šačice utopista i idealista, od male grupe studenata, koja ga je i digla na svoj stijeg i postepeno rasla dokazano je, da je ova parola istinita. Jadan, , zapušten i tlačen narod počela je da re. vclucionira njegova omladina. Mladi Ži; dovi ostaviše universitete i udobne domove, odoše u Palestinu i osnovaše kolonije. : Stradavali su, a danas s'e niže od Galileje do Judej 2 jedan niz cvatućih kolonija, djela fizičke i moralne obnove našeg naroda; stekli smo pozicije, koje su pomogle da r smo ishodili Balfcurovu deklaraciju. Osnovnih škola, kojih je g. 1913. bilo samo 12, imade 144 sa 450 nastavnika i 12—13 e hiljada učenika. Počelo se s osnovnim školama, zatim je došla gimnazija u Jafi, tehr nika u Hajfi i sad eto jevrejskog universiteta. i- Ako uporedimo mladu generaciju našu s mentalitetom naših djedova uvidjet ćemo i- utjecaj, koji Palestina vrši na sve jevreji. stvo svijeta. Mi smo danas uspravni ljudi a i s ponosom spominjemo naše židovsko ime. U nas nema nacijonalnog šovinizma,

BROJ 15.

»Z i U O V.

7