Жидов

od bola i duše nam se potresoše, jer se opraštamo od milog nam pokojnika. Predsjednik naše općine, g. dr. Hugo Kon, stupi na propovjedaonicu, da se u ime općine oprosti od pokojnika ovim govorom : Sa mjesta, s kojega si Ti nazad 58 godina, posvetivši ovaj dom božji, prvi puta ushićeno i ponosno oslovio našu općinu, ona evo Tebi isporučuje posljednje pozdravlje i tužna i ponosna. Tužna, što Te je izgubila, ponosna, što Te je imala 5S minulo je godina, otkad si mlad i poletan sa dalekoga sjevera donio nama amo na jugu toplo oduševljenje za sve židovske kulturne vrednote, žarku ljubav za socijalnu sadržinu židovskog etosa i punu, vatrenu predanost pozivu svoga života: naučanju, odgajanju i duhovnom vod jenja naše općine. Mlad si i poletan k nama došao, u dubokoj starosti, tjelesno skršen, ali dušom i srcem do posljednjega trenutka nesataren, Ti nas evo ostavljaš. Čitav ljudski vijek Ti si neutrudivo djelovao na mjestu, gdje si osnovao svoj dom, i gdje si dosljedan svojim idealima poput proroka Hctseje, imenjaka svogia, ustrajao kao glasnik religije ljubavi. U trostrukom svom svojstvu učitelja, propovjednika i duhovnog vođje ove naše općine Ti si ovaj svoj životni zadatak s jednakom brižljivošou sprcvodfo kod sitne djece, kod Općinara svojih u najmuževnijim njihovim godinama i kod nemoćnih staraca. Od nemoćnih staraca i njihovog života u prošasti, Ii si preko staze sadašnjice, što isu je utrli zreli Tvoji općinari kod djece gradio most zia budućnost ove naše općine. Nebrojeni su Tvoji učenici, kojima si bio učitelj i odgojitelj i dso moralne osnovice kasnijem njihovom životu. S neprispodobivom pažnjom prigrlio si našu mladež, da je uputiš u vječne temelje svake uredjene ljudske zajednice. Živim neposrednim saobraćajem Ti si joj bio 1 prijatelj i savjetnik i otac i ta Tvoja ljubav našla jc rezonancu u njenim srcima i rodila privrženošću i odanošću Tebi i Tvojim uputama. Po vodeći se za Tvo'im naučanjem postala jc jaka pobornica vječnih i nesatarivih židovskih ideala, svega što je uznosito, dobro lijepo i plemenito. U nebrojenim svojim, i dikcijom i sadržinom, savršenim propovjedima, Ti si s ovoga mjesta širio riječ božju, naučao vječne istine i preko nepatvorenoga židovstva vodio nas do shvatanja sveljudstva. Sve socijalno-kulturne i karitativne institucije u našoj općini ili su po Tebi iniciirane, propagirane ili usavršene. A kad si koju ustanovu stvorio, prepustio si, da je drugi upravljaju, gradeći već novo djelo, nov dokaz 'Svoje trudbenosti i energije u praktičnom prova/djanju socijalne pravde. Nada sve zadužio si neraoćnike naše i starice, što je po Tvojoj inicijativi podignut za njih dom za nemoćnike i starce, taj ponos naše općine na polju socijailno-karitativne djelatnosti, I u ovom času spominje se naša općina Tvojih riječi prigodom Tvoga 40-godišntetga jubileja; Zapitaj prošle dane, od dana, kad Te je Bog pozvao na rad s ovom našom općinom, I pitajući mi, što znači Tvoje 58-godišnje djelovanje u našoj općini, odgovaramo; Sve! Došao si u malenu, čednu općinu, a dočekao si je sjajnu i odličnu u kolu općina naše velike države. Došao si k nama mlad kao najmladji sin malene općine, a ostavio si je kao poštovani učitelj, propovjednik, duhovni vodj i otac snažnu, veliku, svjestan da nisi živio zaludu. Blagoslovljen je bio Tvoj ulaz u ovaj dom i u našu općinu, blagosloven je bio Tvoj život, Tvoj boravak i fvcj rad u općini! Ti ćeš sada poći, a nad Tvojim će grobom proklijati nov život. I rujna zora l , što će prvim sunčanim tracima cjelinuti Tvoj grobni humak, rumenilo zapadnoga nebav što će po njemu pisati tajna pismena, i tihi lahor, što će uznjihati cvijeće na Tvom grobu đošapćivat će Ti, da naša općina, koju si vodio gotovo šest decenija, živi i napreduje, da će živjeti

i napredovati, a dok bude ona živjela, da će živjeti 1 spominjanje na njezinoga prvoga ttadtabina-, učitelja, vodju i oca dra. Hoseju Jacobia. A ti ucviljena općino, što sad skršena stojiš kod odra svega prvoga nadrabina. Ti ne ćeš smalaksati i najdostojnije ćeš Se odužiti uspomeni na velikoga pokojnika, budeš li u svom nastojanju, pregnuću i radu prosljedila l njegova pouke i njegove ideale, da kao maleni, ali organski dio svega židovskoga naroda izgrađjujući svoje židovstvo saraJjuješ na realizovanju spoznaje: »Svi su ljudi braća, svi su božja, čeda, Na njih jedno nebo i jedan Bog gleda«. U tom i takom marnom nastojanju Ti ćeš naći u'.jete Adcnoj nosan, Adonoj loknu. Nakon što je kor s g. nadkantorom Rendijem otpjevao »ki kešimha, ken teliiloteha« oprostio se od pokojnika vrhovni labin

g. Dr. ISAK ALKALAJ ovim govorom:

Tužni zbore! U davna vremena, jednom je vaskoTki narod ćele .ludine države ispraćao u večni mir svoga ljubljenoga i' obožavanoga kneza. U carsku grobnicu u Slonu donesoše posmrtne ostanke vladareve uz posmrtne počasti rasplakanih podanika. Na mrtvački odar knežev staviše Sv. Tonu i počeše naricati rečenicom: »Kijern ze ma šebetoh ze ovaj, Je pokojnik ispunio sve ono, što je pisano u svetoj knjizi«. Ni veće reči pohvale, ni jače reči tuge! Podisetismo vas na njih, jer se ponovila ta slika u naše dane i u našoj sredini. Jevrejski svet zagrebačke opštine, celokupni svet naše kraljevine ispraća danas svoga duhovnog kneza, ljubljenoga rabina, venskoga prvaka i zaslužnoga, sedoga borca za veru otaca. Ispraća ga na večni put, ispraća ga u večni mir. A meni je palo u dužnost ta puna bola i časti uloga, da .se oprostim u ime zagrebačke opštine i vaskolikog jevrejskog življa naše zemlje, sa najstarijim veteranom jevrejskog duha i misli i da kažem; Ko je bio ovaj čestiti i zaslužni čovek, što je čuvao veru i umeo je omiliti, šlto je učvrstio zajednicu i umeo je održali, što je bio pobožan kao prorok i istrajan i otmjen kao knez. Slomljeno Je srce naše, kao da smo rodjenoga oca izgubili pri pomisli, da se za uvek rastajemo od njega, stupa i zaštitnika, koji je ulivao uletio, duhovno osvežavao i moralno uzdizao. Kao stari hrast, otporan i silan prema olujama i nepogodama, on je štitio od pripeke, od dana klonulosti i sumnje, od umora i crnih saznanja. Zato je kaše hajotn lejisrael tužan ovaj proletni dan, kada je zaklopio oči najstariji i najdostojniji med ju nama; zato je koban dan, kada izgubismo dičnog nam rabina, dra. Hozeu Jacobija kevo ašemeš bacoorajim kao da je sunce jugoslavenskom Jevrejslvu zašlo u podne, kao da se smračilo usred dana. I mi uzv kujemo sa prorokom Elisom, kada ovaj izgubi svoga Učitelja; »Avi, avi rehev jitsrael ufarašav« oče moj, oče moj. Izrailjeva übojna kola i njihov duhovni borce, otrgnut si nam za navek! I kao nad odrem mrtvog judejskog cara pominjemo i mi, nad odrom našeg duhovnog kneza, svoje bolne nar caljke i gledamo, duhovnim očima, Sv. Tom, položenu na njegov odar i osećamo kijern ze ma šebetoh ze ovaj što leži na samrtnom octu, bio je vazda veran svemu onome, što propcveda Sv. Tora. Duša nam je uzburkana, jer je duhovna nepogoda bi a strašna. Ne možemo se lako pribrali, jer odlazi cd nas, za navek. onaj, u koga smo svi gledali kao u zalogu utehe, vere i nade. Pa ipak dužnost mi sveštenička naiaže, da srce stegnem i nadjeni prkladne reči, kako bih nagovestio ko je ovaj, što odlazi, što je on bio za nas, i kakav mu beše život, ta lepa knjiga, koja ostaje otvorena, da nas pouči, i Uputi. Kijern ze ma šebetoh ze ovaj što leži na odru, ispunio je sve ono, što stoji u Tori! Ovim rečima kazano je sve o pokojniku. Rodjen je u kulturnoj sredini, u Nemačkoj, i u Berlinu je završio filozofiju i jevrejske teološke nauke kao i čuveni seminar berlinski. Rukopoiožen je kao rabin i) došao za rabina jevrejske opštine u Zagrebu. Visoko obrazovan, mlad i darovit, pun poleta i ideala, pun volje za rad i stvaranje, počeo je svoj posao i svoju misiju i do smrti sačuvao miadičske crte duha, umnožio lepe odlike i zračio znanjem, autoritetom i istrajnošću.

Rdigljozan i naučen, on je bio za Zagreb ponos i neocenjivi dar. On se umeo naći ili ilovo) sredini. Približiti .se pastvi, podiči je, povesti i stvoriti vrsne pomagače i kofisne članove zajednice. Kijem ze ma šebetoh ze on je ispunio sve, što u Sv. Tori stoji napisano, a u Sv. Torj sve što je napisano, prorok je rezimirao u ovo nekoliko reči: '»Gospod od tebe traži, čoveče, da činiš pravdu, da seješ ljubav, da skromno hođiš pred Bogom«. 1 učitelj naš, veliki ovaj pokojnik, ispunio je var no i doslovce ove reči prorokove. Nikuda se on nije, za 58 godina svoga đelanja i rađa, cgrešio o svoju savest, nikada nije učinio Ono, što bi bilo verom zabranjeno, šao je uzdignute glave, ponosan, čiste duše i moralne snage. Pravda rnU je bila večna težnja, i u tome je pokazao svu čvrstinu svoga karaktera. On je umeo Zašiti sfabe i nevoljnu, podići glas u odbranu pravednih i b’ti prav; junak. Ali čisto tako, on ]e bio pravi pastir -svoje Opštihe. On je živeo za tu opštinu i bio prvak u njoj i po položajni, i godinama, i pretnučstvima duhovnim i intelektualnim. Svet je ovaj zapamtio ga od rodjenja i nema stvorenja u ovoj zajednici, koje nije osetiio njegovu sveštenlčku blagost, njegovu ljubav i dobrotu. Koliko Je njih, koje on blagoslovi, kad se rodiše, koliko je njh, što im on pruži utehe i miloište, koHlko je brakova cm ble.igosi.ovio, koliko nesrečnih utešio, i, najzad, koliko ih ispratio sa ovoga sveta uputivši ih, u ž'VoftU, da umru kao dobri Jevrej: i čestiti građjanil! I sa takvim ugledom, blistajući vrlinama, cenjen i poštovan svuda, on je ipak, pun skromnost', hodao pred Gospodom. On to Izražava i u svojoj besedi, prilikom proslave pedesefgodišnjčce svoje, da on ne smatra, da je postigao cilj, za kojim je težio, pa moli iskrenocpištfnu svoju, da njegovu dobru volju primi kao čin, jer čestita volja vredi, pred Bogom, kao svršeno delo. Ako se pri ilzbonu rabina može govoriti o srečnom izboru, onda je zagrebačka opština zbilja bila srećna dobivši doktora Hozeu Jacoblja za svoga verskog poglavara. Nije ovd,e mesto, razmotriti retko napredam i sjajan kulturni razvoj ove zajednice, opštine zagrebačke. Ona je prva u našoj zemlji, i po broju njenih članova, i po uredjenju njen h institucija; oma se tako razvija još od šezdesetih godina proš'oga veka, upravo od početka delovanja i rada našega dragoga pokojnika. Fakat je zatim i to, da ovde jevrejski život i jevrejski pokret teče -snažnije no igde, da je duh jevrejski življi i jači, da jevrejski Zagreb ima puno -poleta i snage ida su njegove socijalne i humane ustanove najsavršenije i najnaprednije. A sve to rečito govori o neumornom i intenzivnom radu njegovog duhovnog poglavara, prožetog 1 oduševljenog duhom Jevrejstva, koji je umeo zatalasati sva srca, privući ih zajednici i pokrenuti ih na sve što je plemenito i humano. Duhovni knez ove zajednice sa Sv. Torom u ruci stvorio je hrabre vojnike, odane trad'cijama, istrajne u deianju- i snažne u organizovanoj zajednici. Kijem ze ma šebetoh ze učeni i human: stari rabin u ovome lepom gradu, ncrnački djak i jevrejski vaspitanik nije shvatio svoju dužnost samo kao činovnik. Pa nje se zadovoljio samo time, da za svoj socljčlni i human) rad smatra samo svoje besede .1 svoj sveštenički poziv. Pokojnik je pored Tora š-ebealpe negovao i Tora šeblhtav; pokoju’k je bio i pisac ito prvo školski pisac, jer je smatrao, da je taj posao najpreči. I on je bio veran učenju Sv. Tore i po tome, što ju je širio i omllio omladini. Ko ne zna za njegove udžbenike, za jevrejsku veronauku, kojima su se napajale generacije i sticale osnovna i sistematska znanja iz jevrejske istorije, etike i narodnih običaja? Te su knjige pisane na hrvatskom jeziku, pisane od čoveka velike pedagoške spreme i udešene su tako, da su svakome učeniku omillle naš zakon i povele ga pravim putem vere i -pobožnosti, da ne podlegne zlilm uticajima i da ostane vazda veran svojoj tradiciji, veri 1 narodu. Prvi je i tako rečii jed'ni poslenik na tome korisneme polju bio naš dični pokojnik i njegove knjige i danas su nezamenljive i posvećene našoj omladini, da kroz njih stiče prva znanja i duh jevrejski. K'jem ze -ma šebetoh ze, ovaj što leži na odru, ispunio je sve ono, što stoji napisano u Sv. Tori! Ispunio je, Gospodje i Gospodo, i kao sveštenik i kao naučnik ii kao Jevrejin i kao otac porod'ce. On- je širio ugled Sv. Tore, t. j. učinio, da se oseti značaj njene večne vrednosti, on je pedigao -ugled Jevrejstva pa i labinskog staleža, svestan moćnog uticaja za zajednicu jednog om : -

BROJ 17.—18.

»ŽIDOV«

5