Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANTA ŽIDOVSTVA

Naase, venišma!

Kad je naš narod prije 3000 godina izašao iz Micrajima, da se vrati u zemlju otaca, nije ga Mojsije poveo ravnim i kratkim putem. Veliki vodja i učitelj razumio je, da taj narod još nije znao za slobodu na vlastitome tlu. Treba ga prije povesti kroz dugi i teški Midbar i dovesti do Sinaja, da tamo primi 01-hatora. svjedodžbu zrelosti i sposobnosti za ulazak u domovinu. U toj je školi Midbara propala jedna cijela generacija, jer se pokazala nedoraslom za veliko djelo oslobodjenja. Ceneraci a, koja nije gledala naprijed, prema cilju, gore, prema Sinaju, nego je gledala natrag: generacija, koja je žalila, što je ostavila galut Micrajima i žudila za loncima punima mesa, što ih je primila pod udarcima biča i uz cijenu sramnog, živinskog robovanja; generacija, koja je plesala: oko zlatnog teleta, dok se Mojsije hrvao sa svojim Bogom, da od: njega dobije za svoj narod najveće blago: Aseret Hadibrot, Toru; ta i takova generacija nije se smjela pustiti u zemlju otaca, njoj je valjalo zakrčiti put do Cijona. Postidjen, razočaran i skršen spoznao je Mojsije; »Am kše oref, tvrdokoran je to i nepopravljiv narod.« A Bog mu odgovori: »Nezahvalan je i nedostojan tvoj narod. Vajišman Ješurun, vajivez«. Ako mu se uzde samo malo popuste, ako pritisak samo malo prestane, uzioguni se i uzobijesti.« Mojsije nije u taj čas znao naći ni jedne riječi obrane za svoj narod. Bog se rasrdi i reče: »Uništit ću ih jednim mahom!« Za čas, cijeli se narod našao u unutrašnjosti brda Sinaja, da tamo bude živ zakopan. I reče Mojsije Bogu: »Što će biti sa Tvojom Torom, ako uništiš moj narod? Kome ćeš je dati, da je nosi kroz svijet? Ako si već odlučio, da taj narod! uništiš, pitaj ga prije, nije ii voljan, da primi na sebe veliko breme Tore, ukini smrtnu osudu, ako odgovor bude glasio: Primamo.« I Bog posluša Mojsiju i stavi na narod sudbonosno pitanje; »Ako Vas pomilujem i poklonim vam život, hoćete Ii primiti moju Toru, hoćete li je čuvati i braniti, hoćete li po njoj živjeti i raditi? Hoćete li je ljubiti svom dušom svojom, svim srcem i svim imetkom, hoćete li je vršiti u svakom slučaju i položaju, kad radite i kad mirujete, u kući i izvan kuće, po danu i po noći, u svako vrijeme i svakom zgodom?«

Cio narod odgovori jednim, gromkim glasom: »Naase, venišma« »Izvršit ćemo! Daj, da čujemo Tvoju Toru!« Brdo se streslo pod silom riječi toga zavjeta. Oblaci crne noći se rasplinuše, nebo se razvedri i narod vidje, kako Mojsije, obasjan sjajnim sunčanim zrakama, silazi niz brdo i nosi u ruci dvije ploče, Aseret Hadibrot, Toru. Put do Cijona bio je sada narodu otvoren. Pokatkada narod je popustio u svojoj gorljivosti za Toru. Onda je uvijek bio u životnoj opasnosti. Kadi je Toru posve zapustio, izgubio je svoju kuću na Cijenu, svoj dom, svoju slobodu. Onda se grčevito držao svoje Tore, da je nosi u Jabne, u Suru, u Pumbaditu i dalje, uvijek dalje kroz Galut. Dobro je, da se u ovim danima šavuota sjetimo naše istorijie. Ako u nioj listamo, vidjet ćemo jednu ravnu, jedinstvenu liniju. Tora, Cijon, to je za nas Mekor Hajim, vrelo, uvjet i bit života. Vjernost

prema sebi, naša gorljivost i požrtvovnost! Vičemo: Venišma. A zaboravljamo, da prije toga stoji: Naase! Nitko nam nije. nezasluženo, poklonio, na papiru, pravo na židovsku narodnu dbmaju u Erec Jisraelu. I nitko nam domaju ne može i ne će sagraditi. Stoji do nas samih i samo do nas. Vjernost naša donijela nam je priznanje. I samo vjernost može nam donijeti ispunjenje. Ali ne vjernost u mislima ina riječima. Nego vjernost na djelu, u radu, u životu, vjernost, odlučnost, radinost i požrtvovnost u svakodnevnom sitnom radu, u nošenju malenih kamičaka, iz kojih će da nastane danas sutra velebna, naša, kuća na Cijonu. Sve dosadašnje tekovine, političke, moralne i materijalne, u Erec Jisraelu, priznavanje našega prava i izrazi simpatija, porast našega ugleda, izgrađivanje sve gušće, sve bolje i sve ljepše mreže naših pozicija, sve je to, beziznimno sve, zasluga Cijonističke Organizacije. To je

Weizmannov apel za šekel

Cijcnisličkim zemaljskim i zasebnim Savezima. Dragi sumišljenici! Osjećam dužnošću, da Vam u jednoj prešnoj stvari upravim nekoliko ozbiljnih riječi, kojima ćete Vi, nadam se, posvetiti potpunu pažnju. Zbog nutarnjih i vanjskih razloga držim, te je bezuvjetno nužno, da naredni kongres poda nepobitno svjedočanstvo o snazi naše organizacije, snazi, koja se s pravom od nas očekuje i koja je potrebna za dalji uspjeh našega rada. Prije nego što će Egzekutiva i Akcijoni Komitej istupiti pred cijonističku javnost sa svojim planovima obzirom na kongres, mora da se uredi sve, što će moći zajamčiti, te će kongres spolja biti što reprezentativniji i da će brojem svojih delegata i po broju izbornika, koji će biti na njemu zastupani, biti nesamo ravan prošlom kongresu, nego da će ga i nadmašiti. U ovaj čas ne postoji za odgovorne organe cijonističkoga pokreta važnija zadaća •d ove. Vjerovao sam, da je zbog atmosfere, u kojoj se razvija cijonistički rad, opravdana nada, te će trud oko kvantitativne izgradnje naše organizacije sticanjem novih članova i plaćalaca šekela uroditi ponajboljim plodom. Nakon moga povratka iz Palestine uvjerio sam se, da tome nije svagdje tako, i da nažalost zbog toga, što su u prošloj godini zatajili mnogi savezi, postoji ozbiljna sumnja, hoće li se moći postići oveći broj delegata za naredni kongres. Budući da smo i ja i Egzekutiva zabrinuti zbog uspjeha kongresa, o koji se vežu velike nade, uvidio sam, te je potrebno, da na Vas cijenjeni sumišljenici, upravim poziv, da uznastojite te bi Vaša organizacija na 14. kongresu bila zastupana delegacijom, koja će brojčanom snagom u najmanju ruku dostići zastupstvo na 13. kongresu. Pozivam Vas, da podvostručite i potrostručite trud oko raspačanja šekalim i da upotrebite sva sredstva javne i individualne propagande i da svakoga cijonistu, od vrhovnoga vođje do obična radnika u pokretu, stavite u red aktivnoga rada za šekel, kako bi se zasigurno postigao taj cilj. Držim te se smijem da nadam, da Vi vršite svoju dužnost, pa Vas molim, da me doskora izvijestite o vjerojatnom rezultatu šekelske akcije u Vašem Savezu. Srdačnim cijonskim pozdravom Vaš odani Ch. Weizmann predsjednik Svjetske Cijonističke Organizacije

GOD. IX.

UPRAVA 1 UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVOM.

ZAGRcB 28. maja 1925 ~ 5. šivana 5685.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD 100 D. POLUOOD. 50. D ČETVRTGOD. 26 D. POJEDINI BROJ 2. D.

BROJ 23