Жидов

sasvjm tačno i sasvim jasno. Treba da se samo pitamo: što bi bilo, da nije bilo Cijonističke Organizacije? Morafi ćemo odgovoriti: ništa od svega toga. Odatle slijedi, da nam je prema našim idealima i tradicijama to potreba, baza našega života i opstanka, put i most u budućnost. Skrenemo li s toga puta lijevo ili desno, napustimo li našu bazu, prekidamo li nit prošlosti, tada ugrožavamo našu sadašnjost i uništavamo našu budućnost. Ne radi smrtnoga straha, nego u času velike nužde, narod je jednim mahom, instinktivno spoznao i razumio, da mu je potrebna Tora. I, logično, narod je rekao: »Primamo je«, ada je još nije poznavao. Nije ni bilo vremena za opširnu diskusiju, za podrobno obavještavanje i upućivanje. Trebalo je brzo odlučivati, pa je narod rekao, bez promišljanja i bez skrovitih misli: »Naase!« Izvršit ćemo! A sada hoćemo da čujemo Tvoju Toru. reci nam je, venišma, hoćemo iđla čujemo; što nam je raditi. Od onda. kroz tolika tisućljeća, mi smo imali prilike i vremena, da upoznamo Toru u cijelome m’ezrnome opsegu. Veliko je to i divno zdanje, krcato svim mudrostima uzvišene etike i socijalne pravde, na ikojima bazira sreća, napredak i kultura čovječanstva. Čini se, kao da više nijesmo u stanju, da pregledamo to cijelo blago. Preskačemo pojedine stranice, zaboravljamo cijele odlomke, zanemarujemo mnoga poglavlja. Postajemo nedosljedni, krivudamo na našim putevima, omalovažujemo naše dužnosti, ravnodušni smo. Hoće nam se zabave oiko zlatnog teleta. Vajišman Ješurun, vajivez. Čim pritisak tu i tamo malo popusti, zapadamo u staru pogrešku, uziogunimo se. Am kše oref. I uvijek ponovno srljamo tako u životnu opasnost. Nakon dugotrajnog besciljnog lutanja sjetili smo se, da nam se valja vratiti našemu vrelu života; Tori, Cijonu. Povratak k židovstvu i povratak u židovsku zemlju. Počeli smo se opet penjati k Cijonu. Herzl nam je pokazao put. Prevaljivali smo ga polako, sred najvećih napora i poteškoća. Od nekoliko zadnjih godina penjemo se nešto brže. Balfourova deklaracija, Je\vish Agency, osnutak

lijepili, novih kolonija u Erec Jisraeiu, otvorenje Jevrejskog Universiteta u Jerušalajimu, to su nekolike etape na putu uspinjanja na Cijon. I već mislimo, da smo na konju. Već mislimo, da je doba slave i veselja, doba odmaranja i razgovaranja. Već popušta Cijonistička Organizacija velika, brojna, ugledna i jaka, preduvjet za židovsku narodnu domaju u Erec Jisraeiu. I nema prešnije i važnije zadaće, nego li je jačanje Cijonističke Organizacije. To osjećamo osobito snažno u oči XIV. kongresa. Nije sve onako i ne ide onako kako bi trebalo. Imade mnogo propuštenih zgoda i mogućnosti, jer nam je nedostajalo sila i sredstava za tako veliku zadaću. Nljesmo izdržali tempo. Javljaju se neprijatelji, a imamo ih mnogo, množe se napadaji, gomilaju se poteškoće. Kongres treba da riješi sve te mnogobrojne i teške probleme. Sto se pojaviše na obzorju. On će ih moći riješiti samo onda, ako bude velik i jak. A moći će to biti samo onda, ako će za njime stajati velika i jaka Cijonistička Organizacija. Ona to danas nije, barem ni izdaleka u onome opsegu, kako bi bilo potrebno i tkako bi bilo moguće. I imademo samo vrlo malo vremena, jedva petnaest dana, da to popravimo. Razumiju li naši prijatelji, razumiju li prijatelji izgradnje Erec Jisraela, da je skrajnji čas, da jednom učinimo nešto i za jačanje Cijonističke Organizacije? Da je potrebno, da i brojem šekela dokažemo, da je cijonizam organizovao u cilju izgradnje Erec Jisraela sve pozitivne jedinice u židovstvu? Na bedeme, na frontu, na posao oko prikupljenja šekalima svi oni, koji misle, te imadu prava, da se zovu cijonistima! Prikupljajte šekalime, neznatne i jeftine, danas nema veće, važnije i svetije dužnosti za cijonista! Svaki je cijonista pozvan, da u tome sarađ'iuje, nijedan cijonista nema prava, da stoji po strani, da čeka i gleda, kako će drugi taj posao svršiti! Ako svaki cijonista poradi u svome krugu na prikupljanju šekalima, brzo ćemo lako i vrlo uspješno svršiti ovu akciju. Bit će to na čast svakome od nas, svakoj, našoj mjesnoj i cijeloj našoj zemaljskoj organizaciji. Ako taj posao dobro i valjano svršimo, svi će nam cijonističke poslovi, svaka akcija za iz-

ravnu korist izgradnje Erec Jisraela, u buduće mnogo lakše i bolje uspijevati. Predsjednik Cijonističke Organizacije, koji nam je donio Balfourov»u deklaraciju, Jewish Agency i Jevrejski Universitet u Jerušalajimu, Hajim VVeizmann, apelira na svakoga Židova, da pomogne u prikupljanju šckalima. Svaki savjesni Cijonista, a svi bi Cijonisti napokon trebali biti ne samo svijesni, nego [ savjesni —, znat će, da je sada pitanje njegove lične časti, da se odazove tome apelu, da izvrši svoju dužnost!

Lav Stern.

Šavuot

Godinu za godinom vraćaju se dani istaknuti i obilježeni, da nas istrgnu iz svakidašnjega taka i da nam u odmoru i počinku svetačkome dadu tračak spoznaje onoga, što je nad svakidašnjicom. Kroz čitavu se godinu redaju ti dani, svaki ponešto drugačiji, a ipak svi u jednome jeditiaki: jednaki po tom, što nas pune svečanim, izvanrednim osjećajem, kojim se penjemo do onoga stepena. gdje se siri vidik nad životom i njegovim odnosima; a različni po tom, što svaki takav dan po svom baštinjenom značaju otkriva jedan dio života i čitavoga bogatstva, dio različan od drugih, a ipak povezan s njima u čvrstu cjelinu. I proživimo li kroz čitavu godinu čitav red tih obilježenih dana, čitav niz svetaca naših, onda će nam na svaki svetac kapnuti po kapljica čuvstva u dušu, zasjati po iskrica jedne spo-

znaje židovstva, ne samo razumske, nego pune osjećaja i topline. Nije stoga čudo, što nacionalno židovstvo našavši pred sobom mjesto zdravoga iskonskog židovstva na jednoj strani ukočenu ortodotksiju, a na drugo : asimilatorsku pustoš, nastoji da opet doživi taj red svetaca, da oživi njihovo značenje i da im dade topline i sadržaja. Iz dva vrela crpe tuđe nacijonalno židovstvo: u jednu iz nepresahnjivoga izvora tradicije, predaje davnih naraštajeva, jakih i bogatih židovskim osjećajem; a u drugu iz svojega života, iz svojih problema i muka. iz svojih pitanja i odluka. Napajan tom dvostrukom živom vodom svaki svečan dan dobiva opet značenje za nas, biva živ i životvoran. Šavuot, sedam sedmica iza izlaska iz Micrajima i sedam sedmica iza početka žetve dan objave Božje na Sinaju i jedan od šaloš-r’galim, od triju hodočašćenja u Jerusolimu, na koji su djeca Jisrae-

lova prinosili u hramu prvijence žetve. Taj dvostniki značaj, jedan osnovan na prirodnom bivanju zahvala Bogu za dovršetak žetve, a drugi na osnovu natprirodne objave na Sinaju, bio je naravan u Palestini, dok su ratarski praoci naši zaista prinosili prvijence žetvene u Jerusolimu, hvaleći i slaveći pritom Boga, koji im dade deset zakona, temelj ćudoredja, i koji im objavi čistu vjeru, te su se njome odlikovali ispred sviju plemena i naroda. Znamo, kako je bilo poslije: kako se sve većma gubio značaj žetvenoga veselja. kako se sve jače naglašavala objava zakona, odredaba, stege. Ali ne smijemo zaboraviti, da je još kroz vijekove živjela ona iskrena snaga, koja se nije zadovoljavala pustim preuzimanjem predaje, nego je baštinu prelijevala i natapala svojim bićem. Praoci naši u djetinjoj iskrenosti, u velikoj slobodoumnosti i u ponosnoj spoznaji, da je sve ono novo što oni do-

Ozbiljni časovi

Piše; dr.

Julije Dohanv.

U nas Zidova vladaju obzirom aa gradjanske vrline i mane isti odnosi, jednaki pojmovi kao i kod drugih. Pretežita većina gradjana polazi sa malogradjanskim mirom svojim putem i prepušta <»politizovanje« većinom grupi gradjana, koje naziva na pol s respektom, a na pol s ironičnom obzirnošću »političarima«. Pod lim misle većinom ljude, koji nemaju drugih briga, no da politiziraju. Mi Zidovi imademo u našoj toliko staroj potrebi za mirom naročitu naklonost prema malogradjonskoj udobnost*, a to nam oni, koji vladaju, računaju u gradjansku vrlinu, Uzmognemo li samo na kratko vrijeme da nesmetano koracamo našim putem l , bit ćemo übrzo gotovi da smatramo, te je sve najbolje uredjeno 1 udešeno. 1 s malogradjanskoin n e strpljivošću hoćemo da odbijamo sve, koji smetaju našem optimizmu. Tipično je, kako velik dio cijonističke javnosti reagira na akciju Jabotinskijeve grupe. U ovome listu označio je nedavno jedan članak cijelo ■djelovanje te grupe kao političko »nezrelo«. Ta lako je. da se slavljenoga Jabotinskoga, do nedavno još člana Egzekutive, a s njime i vrlo uvažene englesko-žvdovske žunnallste, cijelo uredništvo uglednog lista »i}ewish Chronicle« pred onima, što stvar nikako ne znadu, označi kao »nezrele« i da se time učini suvišnim svako razmišljanje o njihovim mislima, poticajima i argumentima! U mislima onih, koji danas smatraju suvišnim svako »politiziranje« igra svakako veliku ulogu okolnost, da je lord Balfour član engleske vlade, i da bi piema tome bilo neumjesno praviti toj vladi opoziciju ili ene -gičnije s njome govoriti, jer uopće nemamo ni-

2

»2 I D O V«

BROJ 23.