Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

K problemu migracije

'U središtu najaktuelnijih životnih problema suvremenoga židovstva stoji teško i komplicirano pitanje migracije. Ekonomski ruinirano ■ židovstvo Istočne Evrope, golema i odlučujuća masa židovskoga naroda pokazuje u nizu posljednjih godina više no ikada tendencu da ode u zemlje boljih ekonomskih prilika i boljega stava prema Zidovima. Poljska vlada jevidira monopolske koncesije ili to barem, kako se kaže, kani da učini, pa time zamjenjuje krvave bučne pogrome, šutljivim ekonomskim rušenjem i one jadne ekonomske životne osnovice najvećega dijela istočnoga židovstva. Udružene Države zatvoriše svoja vrata; razlozi su u prvi mah a. i uistinu ekonomski u Americi vlada velika nezaposlenost —, ali se ipak gdjegdje pronosi glas o uskogrudnoj tendenci, koja hoće da čisti rasu američke nacije. Nešto se takova kaže, da je rekao i gosp. predsjednik Udruženih Država Coolidge, Bilo kako bilo vrata su migracljonlm elementima dosada najviše posjećene zemlje zatvorena i mase, koje danas najviše • traže tolerantno područje, mase istočnog židovstva naviru u zemlje, gdjegod bi se ukazala nada. te bi se mogli nekako da smjeste. Od država i zemalja američkoga kontinenta dolaze u obzir neke zemlje Južne Amerike, pa Meksiko, a u posljednje vrijeme govori se u lom smislu i o Kanadi. Najsenzacionalnija je dakako odluka francuske vlade (odluka je pala još za vrije. me kabineta g. tierriota) da u južnim krajevima Francuske naseli Zidove. Govori se, da je ovaj dogadjaj plod nastojanja francuskoga cijoniste i pjesnika Andre Spirea. Ima izgleda jedan stvaran i odlučan razlog, koji je francusku vladu naveo da i bez altruizma i sentimentalnosti prihvati ovaj plan o kolonizaciji Zidova. Francuskoj je bez sumnje stalo do toga, da uvede u svoju zemlju elemenat, koji je jak brojem porod ja ja, pa u neku ruku može garantovati neki porast broja porodjaja za francusko područje uopće, a koji usto nema ništa, što bi kolidiralo sa nacijonalnim tendencama Francuza i s njihovim nacijonalnim odnošajem prema drugim narodima u Evropi. Tako ,je Francuskoj na primjer stalo do toga. da si osvježuje svoj živalj doticajem slavenskoga elementa, a naročito Poljaka. Svjetska pomoćna židovska konferenca potpisala je po nalogu iseljeničkog direktorija ugovor sa francuskim ministarstvom za poljoprivredu o toj kolonizaciji. Postoji tačan pregled zemljišta, koja se daju u zakup ili se prodaju. Svjetska pomoćna konferenca obvezala se, fla će voditi brigu o tome, te bi se za ovu kolonizaciju upofrebili samo fizički zdravi i za poljoprivredni rad sposobni ljudi. Medjutim ni ova novost kolonizacije ne će moći da oslabi emigrantsku struju u Pale-

stini, jer Francuska ne će moći da apsorbira znatan broj reflektanata. Cijonistička Organizacija vodeći računa o specijalnim zahljevima nacijonalne obnove, a nemajući dovoljno raspoloživih sredstava ne može zasada da riješi problem četvrte alije u onoj i onakovoj mjeri, kako bi to bilo poželjno zbog šio skorijeg ostvarenja židovske većine u Erec Jisraelu. Cijonistička Organizacija treba da elemenat, koji nije upravo »cijonisfički« i dolazi u Palestinu da kupuje i obradjuje zemljište u jednu ruku zbog romantičnog zamišljanja zemljoradnje u Palestini, a u drugu zbog nezdravih ekonomskih odnošaja u njegovu dosadanjem boravištu, privede radu i životu, koji odgovara postulatu cionističke nacijonalne kolonizacije. Ali ona ne može da radi i provodi ono, što bi trebala da čini, jer joj ne dostaju sredstva. Jest, prije svega treba da se namaknu potrebna sredstva. Weizmarm ne izdaje i ne prodaje cijonizam, kad i »asimilantske» necijonističke krugove pohadja s namjerom, stvarnom a možda i principijelnom, da sve snage, koje se mogu, upotrebi za provodjenje djela narodne obnove izgradnjom Palestine. Ako ima kakovih bojazni i skrupula zbog napuštanja integralnoga cijonizma, a to treba prije svega spoznati, kako bi se tražilo tijeka - da u cijonističkim redovima nema danas dovoljno elana i da našoj organizaciji i ako ona bez sumnje predstavlja najaktivniji i najvredniji dio židovstva, ipak upravo sada ne dostaje nutarnje svježine i impulzivnosti. Jednostavno grabljenje za ekstremima još ne znači djelo, koje će to možda unijeti u naše redove. Možda je prejeftin postupak, kad se Jaboiinskvjev aktivizam i revtzijonizam tako reći ignorira, jer se otpravlja sa nekoliko riječi o »nepromišljenosti» i političkoj »nezrelosti«, alt opet se čini, da nam taj pokret, ako se iako smije da nazove to nastojanje grupe Jabotinskoga, ne će donijeti ono, što interni život cijonizma danas treba i traži. 1

Sefardi i Aškenazi

K zakonskom projektu »o verskim zajednicama i njihovim medjusobnim odnosima«. Člankom g. nadrabina dra. M. Levi u prošlome broju otvorili smo debatu o zakonskom projektu o verskim zajednicama i njihovim medjusobnim odnosima, da naša javnost upozna stajalište istiknutih jevrejskih ličnosti u tome važnome pitanju. U 23. broju Židova« od 28- maja b. g. napisao je nadrabin g. dr. M. Levi pod gornjim naslovom jedan članak, čiji sadržaj mi je u glavnim potezima već nekoliko dana ranije bio poznat iz razgovora. kod sam imao prilike voditi s uvaženim piscem po tom predmetu. Temakoju je gospodin nadrabin ti tom članku

u kratko obradio, od velike je važnosti i držim, da je ne bi trebalo tako brzo skidati s cPnevbos: reda, tim više, što je tretiranje toga pitanja sa tako autoritativne strane inaugurisano i sa tolikom jasnoćom i otvorenošću, kako smo to do sada na žalost rijetko imali prilike da čujemo i čitamo. Nema sumnje, da ćemo samo s otvorenom i iskrenom riječi moći to na oko veoma delikatno pitanje da promotrimo i razbistrimo, ako nam je zaista stalo do toga. da nadjerno jedno pravedno rješenje, koje će sve zadovoljiti. Pisac članka je protiv toga, dia se zakonskom odredbom želi da sankcionišc postojanje dvaju odvojenih ritusa jedne te iste vjeroispovijesti, dakle Sefarada i Aškenaza. Momenti koji pisca na to potiču jasni su. On polazi sa stanovišta nacijske jedinstvenosti i ne želi. da se u državnim zakonima razlikuju braća jedne te, iste vjere, jedne te iste nacije. To je postulat narodnog jedinstva par excellcnce. kako ga propovijeda čista cijonistička ideologija. Ne smijemo zaboraviti- da je pisac članka potpredsjednik Saveza Cijonista Jugoslavije i da je navedeni članak ne samo tkonzekvertcija njegovog cijonističkog uvjerenja, nego i zvaničnoga položaja, a svakako s'uži mu i na čast. Medjutim neka i meni bude dozvoljeno, da i ako nisam na tako odgovornim položajima, kažem o ovoj stvari koju riječ- Bit ću malo neskroman i istaknuti, da se donekle smatram za to i legitimisan mojim mnogogodišnjim javnim radom u sefardsko-aškenaskom milijeu, pa i tim, da sam sa krugom svojih prijatelja odmah tamo iza oslobodjenja radio u tom smjeru, te zapravo bio tvorac one krilatice fuzija-, iz koje je onda na žalost nastala jedna velika konfuzija. Čijom krivnjom, nije sada vrijeme, da se ispituje i naglašava, jer o tom će suditi docnija pokoljenja. Polazeći sa stanovišta apsolutnog ciionizma i potaknut stručnim iskustvom u mnogim mjestima Herceg-Bosne, u kojima zajednički žive Sefardi i Aškenazi, ja sam tada čvrsto vjerovao, da pokrenuta akcija ne će biti bezuspješna i da će dovesti do željenog cilja. Medjutim daljnje iskustvo pokazalo mi je, da sam bio i suviše optimista. Stvar je u zadnje doba pala gotovo u zaborav i sada je pokreće tako mjerodavan faktor, kao pisac sipomenutog članka »Sefar di i Aškenazi«. Ja sam lično duboko zahvalan piscu, da je ponovno pokrenuo to pitanje; možda će on u tome biti sretnije ruke. Svakako konstatujem. da je tarho 1918. i 1919. godine otpor protiv ideie

GOD. IX.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

NA PLAĆENA U GOTOVOM.

ZAGREB 12. juna 1925 ~ 20. šivana 5685,

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 100 D. POLUGOD. 50. D ČETVRTGOD. 36 D. POJEDINI BROJ 2. D.

BROJ 25