Жидов

fuzije bio kud j kamo jači medju nekim istaknutijim Sefardima, nego li trttidjn Aškćnazhna. Podsjećam Samo na borbu oko prilagodjenja društava »La Lira« i »La Benevolencija« suvremenim naziranjima. Iskren kao uvijek i sada ću jasno reći: Da su sunarodnjaci, koji su tada imali glavnu riječ u tim i ostalim sefardskojevrejskim institucijama, vodili taktičniju i pametniju društvenu politiku, danas bi sve te institucije bez otpora bile istinski reprezentanti svih ovdašnjih jcvreja bez razlike, što su danas uistinu samo na papiru; želim da to u dogledno vrijeme budu de facto. U članku nadrabina đra. Levia je možda malo nezgodno izraženo, da su Sefardi i Aškenazi u Jugoslaviji u »ravnotežju«. jer iz statistike znamo, d!a to kvantitativno nije slučaj i da postoji omjer 1 :2 »u korist« Aškenaza. Medjutim to ne mijenja na stvari ništa. Držim, da bi svako zauzimanje stanovišta na te melju cifara i nekog inajoriteta i minoriteta bilo skroz pogrešno u prvom redu sa stanovišta nacijonalne svjesnosti. Da budem još jasniji. Držim da Aškenazi n. pr. zato- što su u većini, nipošto ne bi smjeli pripisivati si pravo, da vrhovnu rabin u kraljevini mora biti Aškenaz. Sa stanovišta čisto jevrejskog, a to smatram istovjetno sa cijonističkim stanovištem, sasvim je sporedno, kojemu ritusu pripada prvi vjerski dostojanstvenik u državi. Za mene je glavna stvar ličnost. To znači, da je meni glavno, da je dotični dostojanstvenik ispravan čovjek, kvalifiko van funkcionar i dobar Jevrejin u cijonističkom smislu riječi. Jer takovo lice u svakom će slučaju biti na svome mjestu i objektivno vršiti dužnost prema svakome. Isto je tako za mene sasvim irelevantno, da li je predsjednik Saveza Jevrejskih Vjeroispovjedaiih Opština ili Saveza Cijonista Jugoslavije Sefard ili Aškenaz. Za mene je glavno, da je na čelu tih organizacija jedan cijonista. Ali cijonista u punom i pravom smislu riječi, jer za mene znači biti cijonista. biti ujedno i čestit čovjek, jer samo čestit čovjek može

da nasmogne toliko idealizma, samoprijegora i altruizma, da istinski može da ispovijeda u svim pravcima cijonističk« ideologiju, a ova nalazi rješenja po mome mišljenju za svaki jevrejski probiem. To što vrijedi za našu državu, prenašam i na Ercc Jisrael. Meni kao cijonisri može biti apsolutno potpuno svejedno, tko obnaša u svetom gradu funkciju pr vog i glavnog rabina, da li je on Sefard ili Aškenaz. I tu samo može biti odlučna gore spomenuta tražbina. Bilo bi veoma nepoželjno, kad bi se u našem i ako realnom, ali do skrajnosti idealističkom pokretu, primjenjivala bezuslovno moć majoriteta pri izvršavanju pojedinih zadaća. Zbog toga, što su u svjetskoj cionističkoj organizaciji Sefardi u velikom minoritetu, zato nijednog časa ne smije biti njihovog zapostavljanja u ma kojem pogledu. Svim opravdanim željama i zahtjevima mora se izaći u susret- jer to zahtijeva naprosto cijpnistički moral. Zato prema mome übedjeiiju ne tre ba stvarati kakovu posebnu /cijenisti č k u sefardsku organizaciju, ako joj je glavna zadaća, da bude neka protestna organizacija, koja će se žaliti i radi eventualno učinjenih nepravdi pojedinim sefardskim licima ili ličnostima, čijoj se ličnoj taštini ili ambiciji nije moglo udovo ljiti. Drugo |e nešto, ako se radi o istinskoj volji što pretpostavljam da se stvori nova organizacija u cilju probudienja cijonističke svijesti i aktiviranja i intenziviranja cifpnističkog rada medju Sefardima i orijentalnim Jevrejitna. Kad bih ja imao riječ, ja bih kao jednu od glavnih zadaća takove jedne organizacije postavio širenje pojma o svijesti narodnog jedinstva u smislu članka nad rabina dra. Levia. Jer iz toga proizlazit će blagotvorno sve ostalo. Mora se ispitati, da ii je to slučaj ili leži u mentalitetu. da se medju jddnim dijelom Sefarada u Bosni, jednako kao i medju Sefardima u Erec Jisraelu naglašujie neprestano autohtonstvo u protimbi sa ?arivistimas te si toga radi arogirajju neka prava domorodaca bez obzira na pojam

svetfevreistva. Ta to je. taktika i mentalitet asimilanata u svim kfajevi* ma svijeta. Ja držim, da je prva i najsvetija dužnost svakog cijoniste, da nastoji svim silama, da se bar mediju Jevrejima iskorjeni pojam, da netko medju njima može biti stranac. 1 kad se to zlo jednom iskorjeni i cijonistička svijest u istinu postane duševnom svojinom mase, onda će se sva ostala pitanja s lakoćom i bez predrasuda riješiti. Dolazim do glavnog pitanja pokrenutog u članku nadrabina dr. M. Levia. Do pitanja odvojenih sefardskih i aškenaskih opština. Ja sam apsolutni pristaša jedinstvenih opština. To ću svakome i svuda kazati. Medjutim sada dolazi jedno »ali«. Da vidimo, u čemu je: Iz privatnog razgovora sa g. dr. Levijem doznao sam. da u Zagrebu postoji medju nekim Sefardima broj Sefa rada u zadnje doba znatno se uvećao u Zagrebu želja, da organizuju zasebnu općinu. Prilikom nedavnog boravka u Zagrebu. vrhovni rabin g. dr. Alkalaj i nadrabin g. dr. Levi izrazili su se protiv zasebne sefardske općine vjerujući, da će zagrebački Sefardi u kolu sada postojeće Židovske Općine jer tamo se ne zove aškenaska naći potpuno zadovoljenje svojih posebnih, opravdanih zahtjeva. Držim, da u ovom slučaju navedena gospoda nadrabini imaju potpuno pravo i da je njihovo stanovište dovoljno obrazloženo. Danas je uprava Ž i do v s k e Općine u Zagrebu u rukama nacijonalno svijesnih Židbva, izrazitih cijonista, koji su u židovskom javnom radu oprobani ikao ljudi najširih pogleda- Ta općina ostat će bez sumnje za dogledno vrijeme pod upravom takove koncepcije. I sada je jasno. da će svi općinari. a medju njima i Sefardi- ako toj općinskoj upravi pristupe sa iskrenim i obrazloženim tražbinama, u granicama mogućnosti bez ikakove sumnje naći zadovoljenje. Pod takovim prilikama stvarati novu općinu, bio bi za cijelo neoprostiv grijeh. Dolazim do Sarajeva, Ne ću da ispitujem razloge, zašto su svojedobno Aškenazi osnovali u Sara-

Bilješke o našem kulturnom radu

ANAKRONIZMI. Ernst Simon je jedamput vrlo ispravno rekao, da je čitava galuiske povijest 2idova označena pojmom anakronizma, vremenskoga nesklada. Dok .je ljudstvo odavno prebrodilo koju fazu razvitka, pa čak dok su pojedini dijelovi židovstva s njime prešli iz staroga stanja u novo, dotle drugi dijelovi židovskoga naroda nepromjenljivo i grčevito ustraju pri starome. Značajno je, da ni cijonizmu nije uspjelo ukloniti tu anakronističku oznaku razvitka. I unutar cijonističkih redova vidjamo jasne pojave anakronizma; dok je u nekim dijelovima zahtjev za »bitnim nacionalizmom«, za kulturnom obnovom, hebraizacijom i judaizacijom prešao fazu teorije i doživio ostvarenje; dok je omladina našla put oi Palestinu u svojim izletničkim pokretima dotle smo mi daleko i od jednoga i od drugoga. jedna je od najznačajnijih oznaka jugoslavenskoga cijonizma, da u svemu živi nekoliko godina prekasno. Da kasni sa razvitkom cijo-

nizma, Dobro se to vidi u našoj omladini. Nemajući dosta živoga kontakta s ostalim dijelovima židovske omladine, već samo po nekim pojedincima, ona nije došla dotle, te bi živjela u skladu s čitavim razvitkom židovske omladine u svijetu. A opet preslaba, da živi posve autonomno, da sama sebi odredjuje put i putove, ona se ipak oslanja na ostalu, napredniju omladinu i kasni- korača s dosta velikim razmakom iza ostale omladine. No tom se anakronizmu ne da izbjeći već ako onim, što danas i biva; stvaranjem i življe veze s ostalim dijelovima omladine i jačanjem naše omladine same, kako bi mogla da se pokreće autonomno, bez anakronističkoga ugledanja u napredniju omladinu. Ima jedan drugi anakronizam, koji se mora ukloniti, ako koćemo zaista da stvaramo neki židovski život u Jugoslaviji. ako nam je stalo do kulturnoga rada i do obnovnik naTaj anakronizam, posljedica onoga osnovnoga kašnjenja iza naprednih dijelova našega naroda, vidim u činjenici, da se i one kuttume vrednote, koje bi se mogle primiti i apsorbirati odmak, u kojima bismo dakle mogli da budemo jednaki ostalima, dostižu

istom onda, kad su vani postale neaktuelne, kad su nastale nove vrednote. Eklatantan je primjer: širenje židovskih knjiga. Svaku židovsku knjigu mi tu raširimo po nekoliko godina iza njena izlaženja, a gotovo svagda prekasno. Jer dosada nismo raširili nijednu patestinografiju. morat ćemo sad da raširimo 'Pressovu, i ako .je ona stara preko četiri godine. Da smo je raširit! odmak, na njenu bi temelju mogao da se prali sav dosadašnji razvitak. Đa ne nižem primjere iz prošlosti, spomenut ću primjer, koji će, bojim se i sad dokazali opravdanost ove bilješke; Dubnovljeva povijest židovskoga naroda od početka, do danas, bez sumnje će se ta vrijedna knjiga, od koje su .izašli prvi i posljednja tri sveska, raširiti medju nama. Kupit će je barem dvadeset omladinskih društava ali iza des ft, dvadeset godina. Jer kod nas je sad na postao moderan Oraelz! .Mora da se jedamput riješimo života u anakronizmu. Mora da nađjemo priključak na razvitak židovstva. A ovo pitanje nije jedno od najmanjih u stvaranju žrvih ? sa vremeniti veza sa živim, savremenim židovstvom. Cvi.

2

»2 1 D O V«

BROf 25.