Жидов

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

J. T. O.

Jewish Territorial Organisation likvidira i to na prijedlog svoga začetnika i predsjednika Izraela Zaugwilla. Ova likvidacija ne znači tek prestanak jedne organizacije, nego slom jedhe ideje, koja je interpretirana i argumentirana odličnim duhom Zangwilla, ipak bila suha i besplodna, jer se odmaknula ne samo od radikalizma, koju jedna ideja barem u svom začetku mora da ima, nego je Čedo ašimilovanoga duha židova-zapadnjaka uz priđođatak anglo-saskoga smisla za dobročinstvo, bila vazda bez svježe sadržine nacijonalnoga etosa. Nezgrapno je i nedosljedno, što je upravo ZangWi!l za pretprošle kampanje H. Weiz»lanna u Americi za Keren Hajesod kazao u Ne\vyorku sud svoj o vodji cijonista. •koji đa je postao »kralj prosjaka*, tražeći »eprestano prinose za djelo, što ga je poduzeo cijonizam, isti Zangwill, koji stvara i vodi organizaciju, što će se pobrinuti, da Židovi dobiju negdje za se odredjeni teritoriji na autonomnoj osnovici. I sve djelovanje Jetvish Territorial Organisaticm bijaše u tom, da istražuje teritorije u kolonijama velikih vlasti, đa eventualno uz velikodušnu milostinju tih vlasti preseli onamo nevoljom bijene židovske mase. .lewish Territorial Organisation stvorena je iza 7. kongresa, kad je definitivno zabačen Uganda-projekt, a s njim izričito i svaka pomisao, da se energije cionističkoga pokreta uprave ka gradnji jednoga teritorija za Židove, koji bi bio izvan Palestine. Zanguill krsti ovaj postupak »cijonističkoga majoriteta« na 7. kongresu -»bezbrižnim*, pa stvara JTO i okuplja ovdje ljude, asimilante poput svih ostalih asimilanata, od kojih se mnogi za vrijeme rata nijesu skanjivali, dar demagoškim i denuncijantskim sredstvima otešćavajn rad Wcizmannu i Sokolovu u Londonu. JTO je bila organizacija, koja »nije nikad kako reče 2angwill u referatu, koji objelodanjujemo na drugom mjestu izbrisala Palestinu iz svoga programa«, ali je grdne pare trošila na istraživanje teritorija, ne stvorivši ništa osim »prinosa znanosti«, đa doživi na kraju, da joj Ć i đ e r i u i ne odgovara ha pismo, u kojem ga moli, da joj odredienije iznese zamisao kolonizacije Židova u Rusiji. JTO, reče Zangtvill, likvidira zbog opozicije cijonizma. U tome je glavni razlog. Ovo se s naše strane moje eventualno đa primi kao komplimihat Činjenici likvidacije terijorijalizma, ideje neplodne, Berađikalue srednje, linije, koja niie ni odrešiti pokret masa ni izričito dobročin-

stvo, možemo tek da napomenemo, te se je ovdje pokazalo, da će u židovstvu nestati s vremenom svi pokreti, koji su upravljeni na svakidašnjicu materijalizma, ne vodeći računa o budućnosti naroda kao takova i njegove duhovne srži, pokreti i nastojanja, kojima manjka sadržaj, što bi dokraja mogao zanijeti narodne mase, hvatajući se ponajprije iskonskih, vječitih osnovica narodne egzistence židovstva. I.

„Sefardi i Aškenazi" Povodom diskusije zakonskoga projekta o vjerskim zajednicama.

Ima tri mogućnosti za urcdjenje odnošaja izmedjn Sefarada i Aškenaza unutar vjeroispovjednih naših općina: 1. da se i nadalje, prema potrebi, toleriraju i stvaraju odvojene sefardske i aškenaske općine kako to predvidja diskutovani zakonski projekt; 2. da se dozvoljava u jednom mjestu samo jedna jevrejska općina, a unutar te jedne jedinstvene općine, da se urede pravedno odnošaji izmedju obih obreda, otprilike po onom principu, kako je bečka jevrejska općina uredila svoje odnošaje prema sefardima, koji su okupljeni u t. zv. »turskoj« jevrejskoj općini, ili kako je u Zagrebu uredjen odnos prema pristašama starojevrejskoga obreda, ili u Zemunu izmedju sefarada i aškenaza; 3. da se održi status quo, t. j. da ostaju podvojene općine ondje, gdje ih je zakon zatekao, ali u buduće da se ne dozvoljava stvaranje novih podvojenih općina, nego da se urede odnosi izmedju obih obreda prema tezi broj 2. Povrh toga bi se mogle uvesti zakonske pretpostavke, koje pogoduju ujedinjenju od prije podvojenih općina, tako te bi u daljnjem razvoju konačno svuda mogle da se ustroje samo jedinstvene općineSvaka od ovih teza dade se braniti i pobijati s razlozima pro odnosno contra. Svakako je poželjno, da se to za nas toliko važno pitanje svestrano i pravovremeno diskutuje, tako te se zakonski projekt može, prije nego što postaje zakonom, udesiti prema onome, što se bude pokazalo poželjnim. I ako držim diskusiju u novinstvu korisnom, ipak ne vjerujem, da će se tim putem dati sve to razbistriti, kako bi bilo potrebno. Držim, da će se pokazati nužnim, da Savez .levrejskih Vjeroispovjednih Opština sazove, prema svojim statutarnim mogućnostima, ili jedan širi forum, ili da se sazove jedna anketa, gdje bi trebalo nastojati, da se dodje do jedinstvenog stajališta.

Meni ne predieži sam zakonski projekt- Stoga niti ne znam, da li ima uz* projekt motivacija iznesene odredbe o podvojenim općinama, a u novinstvu nije još nitko to stajalište (teza broj 1) branio. O tezi broj 3 nije još nitko zauzeo stajalište, dok je tezu broj 2 zastupao u svome članku gosp. nadrabin dr. Levi, te je s toga gledišta pitanje svestrano obradio, a s time u vezi pobijao je odredbu zakonskoga projekta, odnosno tezu broj 1. Medjutim se javio u diskusiji (u prošlome broju ovoga lista) gosp. prof. inž. Oskar O r o f. On zapravo ne traži principijelno riješenje iznešenoga pitanja u smjeru jedne od triju postojećih mogućnosti, nego dolazi do ovoga paradoksnoga stajališta: on je doduše apsolutni pristaša jedinstvenih općina i obrazlaže prednost toga principa »jedinstva« s praktičnim primjerom zagrebačke općine, uz dubok ikomplimenat njezinoj današnjoj upravi, đli je u isti mah jednako apsolutan protivnik jedinstvenosti općina, a pozivom na sarajevske prilike, jer ne može sarajevskoj sefardskoj općini da iskaže jednako lijep komplimenat kao općini zagrebačkoj. Tek se nada, da će se u budućnosti moći brisati iz zakona oznake »sefardski« i »aškenaski« i unijeti čista oznaka >jevrejski« za sve bez razlike. To znači dakle: gosp. inž. Grof u toj svojoj dilemi izmedju apsolutnoga pristanka uz jedinstvo i apsolutne protivštine protiv njega ne traži i ne nalazi izlaz principijelne naravi, nego odredjujc liječenje samo za dva konkretna slučaja (Zagreb i Sarajevo), jedamputa u smislu jedinstva, drugiput u smislu podvojenosti. Ako ovaj njegov način tretiranja cijeloga pisanja konzekventno proslijedimo, dolazimo do ovih zaključaka: od slučaja do slučaja trebalo bi za pojedine općine odrediti, da li su zrele za jedinstvo ili nijesu; da li je poželjno, da ostaju podvojene ili da se ujedine ili da se čak tek podvoje. Ali tko da bude tu sudija i po kojim kriterijama da izreče sud zrelosti? Kako da si jedan neutralan i objektivan sudija stvori mišljenje o vrijednosti jedne ili zapravo dviju općinskih uprava i kako da si ga stvori o psihološkom raspolože nju općinara? O tome g. inž. Grof ne govori. On samo svoj sud u toj stvari o Zagrebu i o Sarajevu . Držim, da si je gosp. inž* Grof nepotrebno oteščao izlaz iz svoje dileme, jer nije znao da še popne na ono više i šire gledište principijelnoga rješavanja, nego je ostao vezan uz uzak vidokrug lokalnih prilika. Dok se mukom muči, da obrazloži svoje pdrodoksno naziran'S f da

€OD. IX.

POtTARINA PLAĆENA 13 GOTOVOM.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ n. 18. KAT

ZAGREB 19. iona 1925 - 27. slvaaa 5685.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA; GOD. ICO D. FOLLGOD. 50. D ĆETVRTGOP. * D. POJEDINI BROJ 2. P.

BRO[ 26