Жидов

'A . i ’ nadje-izlaza, staje rrar pohr-puhr-Akcr-vec nije mogao izravno da nadje taj izlaz, morao ga je naći, da nije prešao preko pitanja, što ga je sam nabacio, preko pitanja naime za razlozima, zašto su svojedobno aškenazi osnovali u Sarajevu svoju zasebnu općinu, a jednako je mogao tražiti odgovor, zašto su je osnovali sefardi u Beču, aškenazi u Beogradu, i zašto je želi sada da osnuje jedan dio zagrebačkih se- i farada. Da nije prešao preko toga pitanja, ostavivši odgovor na njih sudu istorije. bio bi našao, da su tu odlučivali i odlučuju u prvom redu politički razlozi <o bečkim prilikama napisao je opširnu istorijsku studiju dlr. Oelber prije nekoliko mjeseci u »Wiener Morgenzeitung«-u), Tiadalje često i kulturni, a vjerojatno i razlozi lične naravi. Bio bi valjda našao, da se nijesu našli ljudi dovoljno širokih pogleda o jevrejsikom jedinstvu, ili ako su se našli, da su podlegli. Bio bi našao, da je time, što su stvorene podvojene općine, stvoren i pravac za daljnji razvoj, koji ne pogoduje fuziji (u Beču je to korigirano teškom diplomatskom borbom izmedju same austrijske i turske vlade, u kojoj je austrijska vlada iz političkih interesa založila sav svoj prestiž). Bio bi valjda našao, da je istoriiski razvoj od prvoga začetka i sve dalje išao takovim pravcem, da bi zakonska odredba doduše mogla da stvori jednu novu formu, koja bi bila možda teoretski poželjna, ali u praksi bi se za danas još pokazala nepodesnom, te ne bi tako zakon svojom odredbom sanirao nepoželjne prilike. Ali bio bi i našao, dla treba danas onemogućiti i opet stvaranje jtednog nepoželjnog začetka sa svim nezgodnim posljedicama, nego da treba pogodovati svim elementima, koji danas nijesu. hvala Bogu, više tako rijetki, a znaju da se popnu preko raznih predrasuda, da ne bi stvorili i kod nas prilike poput onih u Madžarskoj, gdje je podvojenost Jevreja u općine raznih obreda ukrnjila njihov ugled i njihov prestiž. Da je g. inž. Orof pošao sa ispravnoga gledišta, bio bi a priori zastupao tezu. što smo je naveli pod brojem 3. naime toleri ranje današnjega statusa uz zabranu stvaranja novih podvojenih općina, ili bi nakon objektivnoga i stvarnoga razmatranja došao do nje. Tako je mogao mnogo svijetla unijeti u diskusiju. Nije mi do toga. da ulazim u meritum nabačenoga pitanja i njegova riješenja. Nadam se, da će u narednom broju našega lista izaći opširan prikaz iz pozvanijega pera. Bilo mi je samo do toga, da pokažem kako se ne bi smio i kako bi se morao, po mome mišljenju, tretirati taj prriblem. Zagreb, 18. juna 1925.

Dr.

B. Stein.

Reforme u zagrebačkoj bogoštovnoj općini

Zagrebačka židovska bogoštovna općina unatrag nekoliko godina reformiraKad čovjek, stran i neupućen čuje o reformama u općini, koja je apsolutnom većinom glasova dala povjerenje nacionalnožidovskom, da cionističkom predsjedništvu, mogao bi da pomisli samo na jednu vrstu reforme: najudaizaciju, reformu k židovstvu, reformu, koja treba da produbi židovske osjećaje, i obnovi židovske običaje. Nakon što su asimilanti do pred pet godina od postanka ove općine njome dirigirali i vladali, bilo bi dosta posla na tome. Zadaća je cionističkoga predsjedništva, da u svoju asimiiatorski odgojenu općinu vrati židovstvo, da odgoji dlfecu te općine za židovstvo, za židovski preporod. Jakošću svoga uvjerenja, mora da na se preuzme odgovornost za to pred svojom općinom, i da se odupre svakom asimilatorskom nastojanju. I kad to predsjedništvo uvodi nove forme, mogu te da budu samo židovske. Jer smiju proizaći samo iz jedne želje, a to je juddizacija općine. O židovskim formama mogu biti različna mišljenja. No jedno stoji, to moraju priznati i liberali i ortodoksi, postoji samo jedna vrsta židovskih forma. Forme uščuvane tradicijom milenija, posvećene krvlju tisuća židovskih martira, koji su voljeli pasti, nego jednu od njih oskvrnuti. Vidjeli su u njima preduvjet za egzistenciju židovstva. Sad je egzistencija židovstva vezana o Palestinu. No forma i običaja još nemamo novih, i ne ćemo ih imati, dok ih normalni i zdravi život u Erec Jisraelu ne stvori. I tek kadi budu stvorene te nove forme u Erec Jisraelu, no samo u Erec Jisraelu, moči ćemo zamjeniti dosadašnje forme novima. Istina je, kruta i gorka, tradicionalne su židovske forme za velik dio zagrebačkoga židovstva mrtve. No ne zaboravimo; za velik dio zagrebačkih Židova bila je i židovska svijest mrtva, pa je ipak uspjelo da oživi. Zadaća je nacionalnoga predsjedništva i rabinata. da u svoju općinu nanovo unese židovske forme, da oživi ono, što još ima i u kući i u sinagozi, a ne da i to jbš ukida, übija posve, da na njihovo mjesto unosi nove, nežidovske, evropske forme. Možda će mi tkogod zamjeriti, da ja mlad čovjek, kritiziram djela i nastojanja gospode u predsjedništvu i mojih učitelja u rabinatu. No eto, ne mogu drugačije. Znam, da je namjera dobra, da i predsjedništvo i rabinat hoće da unesu život u općinu. I to u ovom slučaju kroz omladinu. No današnjoj omladini ne odgovara put, kojim općina to provodi. Za današnju omladinu put k židovstvu i vezanje uza nj, ne leži u praznim evropskim i hrišćanskim formama. Omladina voli, možda i teži put do naših, židovskih forma, nego naoko lakši do nama stranih hrišćanskihI općina, ili bolje njeno predsjedništvo i rabinat moraju da taj put olakšaju. I u sinagozi i u vjeronauciNašim bi općinskim očima već jednom moralo postati jasno, da je sinagoga mjesto, na koje neki ljudi dolaze nesamo iz

.„vA;TTOkogđ"Običaja. Dff je~sTrtagogaTfvjes<7T*, gdje se-.Zidov moli svom Bogu. 1 da je u zagrebačkoj sinagozi zaista teško. Čitavo bogosluženje u nas dirigirano je jednom željom: da se vanjskom formom nadomjesti osjećaj. Ne nastoji se, u ljudima probuditi osjećaj za forme židovstva, ne misli se na to, da ljudi osjete ono što mole, nego se formama daje evropski kn*, cijelo se bogoslužje lakira katoličkim lakom. Posljedica? U nas se uopće ne moli. (To je uostalom sudbina svih reformiranih sinagoga. Kod nas je hitnije da kor ako je direktor kora našao, kpju lijepu melodiju, bilo koju rečenicu pjeva, navlači i ponavlja tako dugo, dok ima melodije, nego da se tefila izmoli. Lfobražavam si, da umijem barem taiko dobro jevrejski čitati kao tkojigod od naših baale batini i općinara, zbog kojih postoji sinagoga. No htio bili naći umjetnika u čitanju, koji bi u vrijeme, što nam ga hazan i orgulje prepuštaju, pročitao šema, ašre ili alenu lešabeah.) Ne ću da se zadržim na sitnicama. No hoću da samo usput spomenem, da zagrebačka sinagoga nema pravi aron hakodeš, no zato ima miješani židovsko-nežidovski kor, da je dosad reformirala bez potrebe i bez sistema. I tako sam došao do uzroka ovoga, članka: konfirmacijte djevojaka. Nažalost je sav moj. materijal kratka sine ira cum studio pisana notica u »Židovu«. I možda mnogošta, što bi valjalo osuditi, ostaje ovako neosudjeno, a možda i nešto što bi eventualno valjalo pohvaliti, nepohvaljeno. Kod prosudijivanja bilo kojega čina vaf : a pitati za troje; za uzrok, za čin i za posljedice. Ja ću se držati toga redb. Kolikogod se trudio, ae mogu da nadjeni uzrok konfirmiranja djevojaka u nama samima- Ne znam, da li je jedna djevojka u Zagrebu, koja je prešla 12. godinu, osjetila, da njoj i njenom židovstvu nešto ne dostaje, jer nije bila konfirmirana. Ali znam, da mnoga djevojka i mnogi dječak osjećaju potrebu, da dublje proćute i spoznaju, židovske običaje i forme, kojih ni u kući ni u općini više nema. Omladina sama mora da si krči put k židovstvu i njegovim običajima. Njoj se predaju zamrle forme, a da se ne umije probuditi ljubav za njih. Naša omladina ne osjeća pravih veza sa hramom, jer vidi, da joj se predaje kao forma, nema osjećaja za židovske forme i običaje, jer ih ne pozna. I zato su druge potrebe, nego potreba za konfirmacijom djevojaka jače. No i kad bi ta potreba postojala, bi li općina smjela da joj udovolji? N e. Ta potreba nije židovska, ne dolazi iz židovskoga osjećanja. Nikad nije židovstvo poznavalo konfirmiranje, nego je to za djevojke prodrlo u Sinagogu tek uplivom Crkve. I tu valja tražiti uzrok te reforme. U katoličkoj crkvi biskup jedamput na godinu, na Duhove, konfirmira dječake i djevojčice. »Kakav otac, takav sin«. Kakav uzrok, takav čin. Čin je dabome nežidovski, jer za konfirmaciju nema židovske forme. Bar micva, ili tačnije svečanost bar micve sastoji samo u tom, što dječak, kao punovažni član Sinagoge, po prvi put ispunjava tnicvu alije k Tori. U tom leži sva svečanost. Dječak je postao mladić i stupa

2

»2 I D O V«

BROJ 26

Žldool Jogo slao) je! j Darujte obilne priloge za osnotah Jagoslaoenake taalnChe farme o Erec Israein t