Жидов

peramentifim govorom govornicima u diskusiji. Rekao je, da konferencijona zajednica ima svoj program, a to je program cijonizma. Osvojen je židovskih masa, kontrola useljeničke struje izborom stvaralačkih elemenata i odvraćanjem elemenata, koji nijesu sposobni za izgradnju. Debata se je vodila veoma živo i potrajala odulje vrijeme do kasno u noć. (Napomena uredništva. Ovaj izvještaj prenosimo iz >Wiencr Morgenzeitung -a zbog informacije našiii čitatelja i ako nam se čini, da je sastavljen donekle jednostrano. Budemo li iz direktnih izvještaja, koji nam još nijesu stigli do redakcijonoga zaključka lista, vidjeli da valja štogod važno naknadno spomenuti, mi ćemo to u narednom broju učiniti.)

Interesantna novost na XIV. cijonističkom kongresu

Važna je tradicija, koje se je Herzl već od prvoga kongresa čvrsto držao, da se rasprave kongresa taćno i vjerno zabilježe u stenografski protokol kako se to čini u svim parlamentima. Razloge tome ne treba naročito isticati jer su jednostavni. Prije svega treba da se rasprave kongresa štampanjem tačnoga protokola objave širokoj svjetskoj javnosti. Stenografski protokoli daju valjan i mjerodavan hisjorički materijal a osim toga oni dobro dolaze svakom politiku. A i sa apologetskoga stajališta imadu tačni i pouzdani protokoli svoju naročitu vrijednost, jer se njihovom pomoći dadu pobijati zlobne antisemitske glasine. o kojekakovim tajnim raspravama i zaključcima kongresa, koji uz javne rasprave postoje i vode se ponajpače o tom, kako će Židovi da sleknu svjetsku vlast. Ranije, kad su kongresi trajali svega 4 do 5 dana bio je sav materijal, koji se je stenografski bilježio znatno manji nego što je danas. Izdavanje stenografskoga protokola nije tražilo toliko truda, vremena i novaca. Danas kongresi zbog obilja materijala, koji moraju da pretresu jedva svladavaju i najvažniji dio svojih zadaća u 14 dana. Ovo već sam,o po sebi predstavlja znatnu teškoću. Osim toga govori se na raspravama kongresa mnogo hebrejski i jidiš. Stenografija na tim jezicima postoji ali se pokazalo, da zabilježeni stenogrami ne pokazuju onu tačnost kao stenogrami na drugim jezicima, a sve zato, jer ta stenografija nije dovoljno dotjerana. Zbog toga su veoma važni govori i to na našim jezicima bili u kongr. protokolu mnogo netačniji nego govori kop su manje važni i presudni. Zbog toga se mora često naknadno iza kongresa provoditi korektura stenograma kod tih govora, a to traži vanredno mnogo vremena. Te su teškoće učinile da je slenografiranje na kongresu vanredno skupa uredba. Protokol XII. i XIII. kongresa izašao je vrlo kasno, a bilo bi važno i vrijedno, kad bi ti protokoli mogli da budu doštampani u što kraćem vremenskom razmaku od kongresa na koji se odnose. Ured XIV. cijonističkog kongresa odlučio je ua tehničkim uredbama ukloniti ove teškoće koristeći se tekovinama moderne fonografske tehnike. Protokol kongresa ne će se bilježiti stenografskim putem nego fonografički. Uz govorničku tribinu i uz predsjednički stolić ugradjeni su, a da se to nikako naročito ne zapaža mikrofoni sa vanredno osjetljivim membranama. Govornici će nesmetano, slobodno govoriti. Mikrofon bilježi sa vanrednom točnošću svako slovo, koje govornik izgovara, a električne žice prenose glas u »fonetičku komoru«, koja se nalazi odijeljena od sve buke kongresa u jednom tihom kutu »Konzerthausa«. Ovdje poslužuje ako tako smijemo nazvati »fonetički kontrolor« posvema novi, najmoderniji aparat za pojačanje glasova, koji pomoću nebrojenim eksperimentima prokušanoga i savršenoga reda glas, koji slizava od sabirnoga mikrofona sačuvajući potpunu jasnoću i glasovnu boju podiže do vanredne jakosti i jasnoće. Ostalo je jednostavno i obično. Glas se prenosi u lijevak aparata za điktiranje i voštani valjci toga aparata primaju dodavane riječi. Sve je uredjeno da se ovi valjci pravovremeno smjenjuju i da se pra-

vim redom registriraju i sačuvaju. U naročitom birou transponiraju se glasovi sa valjaka, pa se pomoću istovrsnih aparata prenose u pismo pisaćega stroja. S ovom uredbom «fonetičke koraore>- spojene su još neke razne djelatnosti, koje isto tako služe kongresu, Tome pripada prije svega uredba pojačala glasova za kongresnu dvoranu i za susjedne dvorane. Dobro podijeljenim pojačalima i električnim vodom moći će se čuti i najtiši govor u kongresnoj dvorani i u susjednim prostorijama. »Fonetički kontrolor« koji nastavljenim slušalicama na uhu sluša, regulira naročitim vijkom na aparatu mjeru pojačanja već prema vlastitoj snazi glasa. On može u slučaju, kad se u dvorani porodi buka pojačati samo glas predsjednika, tako, te on može bez naprezanja i velikoga truda da svlada svaku galamu. Osim toga moći će se time i svi govori čuti i izvan kongresne dvorane, pa će velik broj publike moći, i ako ne će ništa vidjeti, a ono barem slušati govore, za koje se interesuje. Posebna naprava omogućuje, da se važni i interesantni govori mogu odmah umnožiti gramofonskim pločama. Ali najvažnija je od svega toga uredba za bilježenje protokola. Ona omogućuje, da se zabilježeni govori i sve rasprave mogu za 24 sata predložiti reflektantu u mašinskom pismu. Uredit će se da će svaki delegat još za vrijeme kongresa moći da vidi svoj govor i da u nj unese eventualne svoje korekture. Tako će stenografski protokol, koji se je morao sve dosada mjesecima izradjivati, moć; biti uredjen već jedan dan nakon kongresa, a tek će radovi za štampu i prijevode tražiti nešto oduljc vrijeme. Svakako će se protokol moći štampati već nekoliko nedjelja iza kongresa. Ova se uredba mogla da udesi tek zbog golemog napretka radio-tehnike u posljednjim godinama. Kad je na XIII. kongresu već kongresni ured bio koncipirao istu ideju, stradala je namisao u tom, što nije bilo dovoljno osjetljivih membrana, pa bi govornici morali da govore u naročiti zvukovni lijevak. Danas su i te teškoće prebrodjene, pa se može da drži, da će sve parlamentarne korporacije, kojima treba opsežan stenografski protokol, doskora preuzeti ovu uredbu XIV. cionističkoga kongresa. Nije slučaj da je cionistički kongres sa svojim raspravama u raznim jezicima kao prvi osjetio potrebu ovakove ureobe i pitanje protokoliranja ovako riješio. Valja da se spomene, da se pored nadležnih odjela kongresnoga ureda pomogli ostvarenje ove uredbe dvije bečke ličnosti svojim predanim marom, fonetik prof. Eugen Fisc h e r, izumilac usavršenoga pojačaoca glasova' i inspektor bečkoga Konzerthausa, gospođin Hans K o ch.

Iz židovskog i cijonističkog svijeta

Talijanska vlada za sveučilišnu biblioteku u Jerusolimu. Talijansko ministarstvo prosvjete priposlalo je svim kulturnim institucijama i talijanskim nakladnicima cirkular sa da daruju knjige sveučilišnoj biblioteci u Jerusolimu. XIV. Cijonisiički kongres i glasine o nemirima u Beču. Austrijski poslanik u Londonu, barun Frankenstein uvjerio je dr. Weizmanna, da XIV. cionistički kongres unatoč svim grožnjama austrijskih hakenkrajclera ne će naići ni na kakove smetnje i da je austrijska vlada uradila sve, što je u njenoj vlasti, da se rasprave kongresa mogu provesti u dostojnoj formi. U istoj stvari izjavio je bečki nadrabin dr. C h a j e s prigodom sjednice Akcijonoga Komiteja u Londonu, da ne treba polagati naročitu važnost grožnjama bečkih antisemita, jer ih širi i objavljuje malena grupa. Austrijska vlada štitit će svim sredstvima slobodu kongresa i službeno če pozdraviti kongres. Isto tako izjavio je inž. Robert S t r i c k e r, da je kod rasprava sa bečkom policijom stekao uvjerenje, da će ona shodnim mjerama osigurati kongresnu potpunu nesmetanost. Američki delegati za XIV. cijonistički kongres. Godišnje vijeće američkih cijonista, koje se je održalo krajem juna u Washingtonu izabralo je za XFV. cij. kongres ove delegate: Louis Lipsky, dr. Stephen S. Wise, Reuben Brainin, Morris Rothenberg, Hermann Conheim, Israel Goldberg, Jichak Carmel, Miss Lotta Levenson. Isac Fischman, zašli p. Abraham Goldberg, Bernard A. Rosenblatt, Emanuel Neumann, dr. David G. Kolisky, Mrs. Simon Rothenberg, N. Ch. Ebin i Meir B. Weis-

'g; 1 svi iz New Vorka; Max Conheim, Hugo Pam, dr. A. E. Abramowitz i Max Schulman iz Chicaga; i I. Cahanovvitz iz Greenbourgh-a; A, B. Kohn iz Serantona; Jacob Edelstein iz Philadelphije; rabin Aba Hilel Silver iz Clevelanda; Alfred Mond iz Londona i dr Šmarjahu Levin iz Tel Aviva. Put Herberta Samuela Evropom. Na svom povratku iz Jemsolima u London posjećuje Herbert Samuel nekoliko zemalja, da ondje studira položaj Židova. Najprije je posjetio Egipat i Tursku, a pred nekoliko dana stigao je u Rumunjsku gdje je razgovarao sa ministrom za izvanje poslove D u c o m o položaju Židova u Rumunjskoj. To bijaše dne 22. jula. Istoga dana primio je Herbert Samuel zastupnike židovskoga pučanstva Rumunjske, koji su ga izvijestili o položaju. Isto je tako primio i predsjedništvo rumunjske Cijonističke Organizacije. Iz Bukarešta i Sinaje otputovao je Herbert Samuel u Budimpeštu, Židovska emigracija. ITA javlja iz Pariza, da je pripomoćna konfercnca, koja se je održala u Parizu uz učestvovanje Louisa Marshalla, dr. Stephen S. Wise-a, reprezentanata ICA, zastupnika udruženih židovskih emigrantskih komiteja iz Berlina i društva HIAS iz New Vorka utemeljila je »Udruženi evakuacijonski koraitej za iseljenike«. Ovaj je komitej započeo svojom djelatnošću već 23, o. mj. Stavljena mu je na raspolaganje dostatna suma novaca, da sve židovske emigrante, koji su uslijed odredbe useljeničkoga zakona Udruženih Država o ograničavanju useljenja zapeli u raznim evropejskim lukama, spasi iz sadanjega neodrživog položaja i da ih naseli u drugim zemljama. Ovaj pripomoćni rad za spas tih ljudi vode tri direktora evakucijonoga komiteja; Louis Cungr e od ICA, dr, Bernhard Ka h n od američko židovskoga komiteja za spašavanje emigranata (Emergency) i J. Efroikin od emigracijonoga direktorija i grupa koje su mu priključene. 12. augusta sastat će se u Berlinu centralno vijeće Židovske Svjetske Pripomoćne Konference. Konferenca će se pozabavit raznim pripomoćnim pitanjima. Naročito će konferenca zauzeti svoje stajalište prema novom položaju, koji je stvoren odlukom Jointa, da provede kampanju za namaknuće svote od 15 milijuna dolara u roku od tri godine za izgradnju i pripomoć židovskom pučanstvu u Istočnoj Evropi. Francuski rabini za izgradnju Palestine. Glavna skupština saveza francuskih Rabina primila je dne 30. juna palestinsku rezoluciju, iz koje objavljujemo ovo; »Francuski rabinat pozdravlja, pošto je uzeo na znanje izvještaj, s radošću znatan napredak, koji je postignut u Palestini i izriče svoju hvalu svima, koji su svojim radom i smislom za doprinošenje žrtava doprinijeli ovom razvitku zemlje, drage svakom židovskom srcu . . .« Naročita komisija izabrana na toj glavnoj skupštini izradila je već program za instituciju, koja ti se imala osnovati pod imenom »France-Palestine Tehiyath Eretz Israel«. Južna Afrika protiv stapanja Keren Kajemeta i Keren Hajesoda. Cijonistička federacija Južne Afrike naložila je svojim delegatima za cijonsitički kongres da oštro oponiraju protiv prijedloga da se stope oba financijalna instrumenta Cijonističke Organizacije, Keren Kajemet i Keren Hajesod. Grci gone Jevreje. Beogradska »Politika« donosi od svoga dobro informiranoga dopisnika iz Soluna pod tim naslovom ovu značajnu noticu: »Sve zbog beogradskih listova«. Solun, 27. jula. Afera s jevrejskim novinarima u Solunu sve se više zapliće. Grci su izbacili iz novinarskog udruženja sve Jevreje i tražili su da im se onemogući daljnji rad, jer novinari Jevreji, tvrde oni, šalju antigrčke dopise beogradskim listovima. Većina listova, koji su u rukama Jcvreja, digla je zbog toga veliku viku. dokazivajući da je taj razlog samo izgovor za potištavanje Jevreja u Solunu, u čijim je rukama glavna riječ. Oni su čak i uspjeli, da solunski presbiro izda zvanični komunike, tvrdeći da ni jedan Jevrejin ne šalje dopise beogradskim listovima F da dopisnici, koje presbiro poznaje, nisu Jevreji već Srbi. Ali ta izjava nije popravila stvar. Grci i dalje produžuju borbu protiv svojih jevrejskih kolega, tako aa je i jevrejska općina u Ateni bila primorana podnijeti oštar protest grčkoj vladi, tražeći da se sa Jevreja skine antidržavno obilježje. M. Pr.

4

»ŽIDOV«

BROJ 33.