Жидов

greba. Sitna Benvenisti, Beograd, S. A b i nun, Travnik i Aleksa Hajdu, Novisad. U revizijonalni odbor budu izabrani; Ojuro Reiner, Karlovac, Moric Fincii, Split, Lenka K o e n, Beograd. Iza rasprave o izborima u te odbore tumači se sastav i funkcija pojedinih komisija Saveznoga Vijeća, kojih je bilo trt. Prva komisija za principijelna pitanjai imala je da riješi smjer daljega saveznoga rada, unutarnju i vanjsku saveznu politiku, odnošaj prema cijonističkim pitanjima Jugoslavije i slično. Druga komisija za praktična pitanja imala je da raspravi budžet, organizaciju i rad za KKL. Treća permanentna komisija imala je da nadzire rad prvih dviju komisija i da odredi konačni oblik rezolucija. Pošto su verificirani mandati i izabrane komisije, svršava sjednica u 12 sati. Druga sjednica. U utorak 11. Vili. iza 10 sati otvara Cvi R o t h m ii 11 e ir drugu sjednicu Sav. Vijeća. Dobiva riječ Egon Ooldner, da izvijesti o naknadnoj verifikaciji, pa se iza njegova izvještaja verificiralo svega 65 delegata za 44 društva. Predsjeda Moše Schweiger, a riječ dobiva Cvi Rothmiiller, da održi svoj referat: Za d a c i S. 2. O. U. U jednosatnorn referatu, primljenom velikim odobfavanjem, izvodi referent, da je glavni i temeljni zadatak našega Saveza odgoja omladine za hebrejsku radnu Palestinu. Temeljeći se na riječi iz svečanoga Ulova g. dra. Aleksandra L i c h t a, da je cijonizam za omladinu u prvom redu stvaranje duševnoga Cijana, izvodi, da bez realnoga Cijene nema duševnoga i obrnuto. Ne vidi protivnost u tome, <J»i li se odgaja haluce za Palestinu ili ga'utske Zidove, koji će biti dostojni Palestine t. j. sposobni, da prime u se vrednote stvorene u hebrejskoj radnoj zajednici Palestine. Iz ovoga osnovnoga zadatka izvire naš stav prema svima pitanjima. Ne možemo se zadovoljiti prostim organizacionim radom, koji je uostalom izvršio sve, Što se na tom polju dalo izvršiti, pa sad prirodno traži, da krenemo novim putem. Moramo iz Saveza stvoriti organizam, kojemu će dijelovi biti povezani zajedničkom slikom odgoje za zajednički život u Palestini. Ta će slika morati da ođredjuje čitav naš život, a onda ćemo istom moći da izvršimo sve one zadatke, koje smo do sada teoretski postavljali. Dokazuje na primjeru Oideona. Haaviva, Izdavačke Zadruge i ferijalnoga naselja, kako samo težnja za zajedničkom odgojem i židovskom kulturom može da dade života različnim planovima. Tumači, kako omladina ima da postane živom snagom u jugoslavenskom cijonizmu i s toga gledišta naglašava, da je bilo potrebno pokrenuti pitanje Hapoel Hacaira. 1 ako se omladina ne će da veže uz koju stranku i ne će da postane partajska omladina, ipak ona mora da -imade i odredjen politički stav u cijonizmu, a taj je logična posljedica njena osnovnoga naziranja, koje je označeno djelovanjem za hebrejsku radnu T’alestinu. Na koncu ističe, kako je ova generalna debata drugačija od svih dosadašnjih, jer R. O. ne traži apsolutorij za pojedine činove, nego traži apsolutorij za svoj dosadašnji put. Ako Sav. Vijeće taj apsolutorij dade, onda ima već vodstvo, Tcoje je spremno voditi Savez tim radikalnim smjerom i koje zbog toga traži mnogo veće ovlasti na temelju medjusobnoga povjerenja. Tumači princip Hanhage i Misrada. U generalnoj debati spominje Aurel F r i e dm a nn (Ivrija, Novisad), da je upravo pitanje zelenoga i modroga šekela razdijelilo omladinu u dva tabora. Vodstvo Saveza ne smije da na zlo upotrebljuje nimbus svoj, pa da zavodi omladinu, koja iz lijenosti i neupućenosti slijepo čim sve, što joj vodstvo nalaže. Ne vidi potrebu Hanhage, jer je R. O. upravo u ovoj godini postigao zaista lijepe uspjehe. Ladislav W e r t h e i m (Ivrija, Brtvo) tumači, da je nemoguće uniformirati čitavu omladinu u boji jednoga šekela i osim toga, da napose omladina u Vojvodini ne može slijediti novi radikalni smjer. Treba da se polagano kreće novim putem, jer ćemo radikalizmom izgubiti pojedine grupe. I Albert W e i s s (Novi Bečej) je protiv radikalnoga smjera, jer će se time izbaciti ona udruženja, koja još nijesu zrela da rade u tom pravcu, a tf tim udruženjima propast će i oni vrijedni pojedinci, koji bi inače mogli da izvrše sve postulate cijonizma. Osobito u Vojvodini radikalni je smjer neprovediv. Moše Schveiger (Judeja, Zagreb) osvrćući še na pitanje zelenoga i modroga šekela na-

glašava, da treba lučiti ideju od njezinih nosilaca. Svima je jasno, da i jednostavni cijonizam, označen bazelskim programom, traži hebrejsku radnu Palestinu. Prema tome ue vidi nikakovih protivnosti unutar omladine bez obzira na kupovanje zelenoga i modroga šekela. On je za novo vodstvo, jer su u njemu ljudi, u koje vjeruje, da če Savez ipovesti dobrim putem. Ciča Oross (Ahdut liacofciml: Savez treba da iz organizacije postane organizam. Zbog togu ima da u njemu nastane jezgra, a tom jezgrom smatra Ahdut Hacofim. Cofim su dosad radili samo dkio razvoja Ahduti, ali su na svome kempu odlučili, da odgovorno saradjuju u odgoji čitave omladine. Savez ne smije ostati tehnički aparat. Savezno Viječe ne smije biti parlamenat židovske omladine. U omladini treba da zavlada iskrenost i toplina, a njeno vodstvo ima da bude najpuniji izričaj njene snage i njenih ciljeva. Takvo se vodstvo ne bira, negw se ono postavlja samo. Hans Hochsinger pozdravlja Sav. Viječe ispred Hapoel Hacaira Jugoslavije i tumači, da su ideje Hapoel Hacaira iskonske ideje same omladine i palestinskih radnika, koji su u toj stranci stvorili politički instrumenat za realizaciju čistih cijonističkih težnja. Budući da su te težnje vrlo jednostavne, naša je omladina zrela da ih primi. Uostalom ue vidi ništa zlo u tome, ako ih omladina primi iz povjerenja prema svome vodstvu, jer svagdje biva to, da pametniji misle i za ostale. Omladina naša mora da postane politički faktor i da unese života u okošteni Savez Cijonista Jugoslavije, kojega vodstvo i samo traži, da mu om'adina pridje. Predlaže, da se primi program sadržan u referatu. Meir W e 11 m a nn, član R. 0., ističe, da novi smjer može dobro da se provede i u Vojvodini, jer su Ivrije u Novom Sadu i Starom Bečeju prirodni zametak savezne jezgre i radikalnoga cionističkoga pravca. Budući da smo starim putem organiziranja došli do konačne tačke, mora da bez obzira na vrijednost ili nevrijednost staroga puta počne novi. On je za program novoga vodstva. Na prijedlog Filipa R e i n e r a prekida se generalna debata, a završnu riječ za današnju debatu dobiva Cvi Rothmiiller, koji u odužemu, s napetom pažnjom saslušanom govoru, temperamentno odgovara na sve izvode govornika i uvjerljivo zastupa novi smjer Upravo današnja generalna debata mogla je pokazati, da smo zreliji nego što i mislimo. Prema tome možemo da krenemo novim putem, koji zastupa vodstvo Freiberger, Oross, Milhofer, Rosenberger i Rothmuller. Ako vjerujemo u taj put, a to je jedini put, koji je cionistički i koji može da očuva Savez od teške nutarnje i organizacione krize, koja bi morala prema iskustvu dosadanjih šest godina nastati onim časom, kad se nova u ovoj godini organizirana udruženja, Ikoja su svakako najvredniji dio Saveza, umore, izgubivš' vjeru u ostvarenje cšjonizma; ako vjerujemo, da će ovo vodstvo, koje samo stupa pred omladinu tražeći povjerenje, moći da svoj program izvrši, onda mu moramo dati, neka na djelu pokaže što može. Njegova je lozinka: povjerenje za povjerenje, odgovornost za odgovornost. Iz tehničkoga aparata valja stvoriti živ organizam s jezgrom i s vodstvom. koje će provesti omladmske težnje. Poslije jedan svršava sjednica. Trećasjednica. U četvrtak, dne 13. VIII. u 11 sati otvara sjednicu Minael Engelmann. Budući da se nitko više ne javlja za generalnu debatu, izvješćuje Ojuka R e i n e r u ime revizijonalnoga odbora, da su sve pregledane knjige nadjene u redu i da će popravljena bilanca izaći u Vjesniku. Na predlog Fgona Gol dn era u ime Zid. Omi. Kola u Zagrebu posebnom se rezolucijom podjeljuje Radnom Odboru apsolutorij uz izričaj zahvalnosti za njegov organizatorni rad i za pospješenje odluke u smjeru palestinocentričkoga cijonizma. Prelazi se na iznošenje rezolucija. Albert We-iss i Cvi RothmiiUer iznose u ime principijelne komisije rezolucije. Prva konstatira, da ie rad Saveza u glavnom ostao jalov, i da je potrebna promjena rada u ‘smjeru onih saveznih stanica, koje su vodjene odgojnim ciljem Palestine. Prima se odluka o diobi vodstva na Hanhagu i na Misrad. Kod toga se razvija živa debata, u koijoj se osobito tretira slučaj, da Hanhaga padne na jednoga čovjeka. Savezno Vijeće unatoč lijepom govoru Z. Rosenbergera, koji naglašava, da upravo onaj jedan čovjek može da uživa potpuno povjerenje omladine, izriče na

predlog Moše Schweigera, primljen po izvjestitelju Cvi RothmiiUeru, da u tom slučaju bez obzira na pitanje povjerenja ima da se sazove Savezno Viječe, koje će izabrati novu Hanhagu. U pravilu se Hanhaga, koja broji najmanje tri člana, obnavlja sama kooptacijom i izlučivanjem onih članova, koji se više ne osjećaju vodiama omladine. Jednom rezolucijom Savezno Viječe moli žid. gornbalačko i športsko društvo »Makabi« u Zagrebu, neka poradi u sporazumu i uz potporu Hanhage S. Z. O. U. na osnivanju jugoslavenskoga okruga Makkabi VVeltverbanda. U drugoj rezoluciji Savezno Vijeće osudjuje spor izmedju grupa oko »Jevrejskoga Života i »Zid. Svijesti« u Sarajevu, odbija svaki pokušaj ovih grupa, da utiču na omladinu, od koje traži, da čuvajući svoje jedinstvo kreće svojim omladinskim putem. U rezoluciji o potrebi hebraizacije važna je činjenica, da Hanhaga ima svim silama poraditi kod vodstva Saveza Vjeroispovjednih Općina, neka ono upotrebi svoja sredstva za proširenje hebrejskoga jezika. Isto tako Savezno Vijeće pozdravlja Marthefov prijevod Rathovoga udžbenika, pa preporuča saveznim članovima neka propagiraju tu knjigu. U rezoluciji o Oideonu naglašava Savezno Vijeće, da čitava židovska javnost, a napose i vodstvo Saveza Cijonista ima da posveti brige toj jedinoj židovskoj reviji u srpsko-hrvatskom jeziku. Oideon ima da izlazi u dosadašnjem smjeru svaka dva mjeseca, a Hanhaga treba da nadje slatino kolo saradnika, koje će utjecati na uredjivanje Oideona. Ne promijeni Ii se držanje omladine i čitave žid. javnosti prema Oideonu, ima Hanhaga pravo na koncu ove godine obustaviti Oideon. Pošto su primljene na pretilog Franje Zentn e r a neke financijalne rezolucije, predlaže Filip Reiner novu Hanhagu, u koju se jednoglasno biraju; Salom Freiberger, Ciča Oross, .loža Milhofer, Joe! Rosenberger i Cvi Rothmiiller. U Revizijonalni Odbor, koji će odsad i pod godinom pregledavati poslovanje Misrada, kako bi se oteretilo Savezno Vijeće, biraju se; Moric Finci, Split, Maks K o e n, Beograd, Oj. Reiner, Karlovac, Drago S t e in e r i Franjo Zent ne r, Zagreb. U Savezni Sud biraju se: David A. A 1 k a I a y, Beograd, Filip Reiner, ing. Oto Rechnitzer, dr. Alfred Si nger i dr. Beno Ste in, Zagreb. U Misrad, koji će inače imenovati Hanhaga, bira se iz Beograda Zivko Šalom. Cvi Ruthmuller naglašava, da izbor Hanhage nije bio pusta formalnost, nego da je time potvrdjena Hanhaga, koja je nastala sama, i da je time svršio preživjeli period i započeo novi period u životu našega Saveza. Ljudi, koji su ušli u Hanhagu, tako su bitno povezani sa Savezom, da se oni ne mogu zamisliti bez njega, mi on bez njih. Novo će vodstvo nastojati da (izgradi Savez u čvrstu jedinicu, iz koje ne će otpadati članovi, čim udju u kakovo zvanje ili postignu akademski stepen. Treba stvoriti savezne seniore, koji će fz živoga kontakta sa saveznom omladinom nalaziti snage za odgovoran cijonistički rad. Onda ne ćemo gubiti vjere, kad vidimo naše starije kao neuspjeli produkt savezne odgoje, nego ćemo upravo iz dodira s njima sticati pobuda, da ne ostanemo galutski cijonisti, nego da osjetimo bezuvjetnu potrebu života u Palestini. Ovo vodstvo zaista vrši lozinku; povjerenje za povjerenje i odgovornost za odgovornost. Poslije ručka nastavlja se sjednica, koja u brzom tempu raspravlja i većinom prima rezolucije o praktičnim pitanjima organizacije, rada za KKL, budžeta itd. Medju tim rezolucijama, koje ćemo donijeti u nastajnom broju, važna je rezolucija o jedinstvenoj financijalnoj akciji, kojom Savezno Vijeće daje Hanhagi pravo, da u dogovoru s pojedinim saveznim udruženjima odredi kontingent pojedinoga društva, kojim bi se namirili svi izdaci za savezne i cijonističke potrebe. Budžet iznosi 48.000 Dio., a medju primicima fungira savezna članarina sa 38.000 Din., prinos S. C. J. sa 5000 Din. i 10% društvenih priredaba sa 5000 Din. Medju izdacima važni su pored stavaka za administraciju napose stavka od 5000 Din. za putovanja i od 6000 Din. kao subvencija za Oideon, Haaviv i savezne edicije, te Din. 18.000 za Savezni Vjesnik. Ove brojke same sobom dokazuju, koliko se razvio S. 2. O. U. i ujedno pokazuju važnost njegova rada za duševnu stranu jugoslavenskoga cijoniz^na. Pošto su izglasane sve rezolucije, Cvi R o t hmii 11 e r naglašava, da je nepotrebno formalnim

BROJ 37.

»ZID O V«

9