Жидов

Usiškin o Izgradnji Palestine

.Razvitak i zadaća Keren. Ka jemeta. Problemi kolonizacije. Arapsko pitanje. Tri linije u programu izgradnje.

U nastavku izvještaja o boravku gosp. Usiškina .u Zagrebu donosimo referat o radu i principima izgradnje Palestine, koji jc g. Usiškin održao u srijedu, dne 9. decembra predstavnicima zagrebačkih židovskih društava i korporacija. U početku svoga veoma informativnoga referata, što ga je gosp. Usiškin održao predstavnicima- zagrebačkih židovskih udruženja i korporacija; govorio ie g. Usiškin o Keren iKajemetu kad gladnom organu za otkup zemljištem iznesavši ukratko njegov historijat i razvitak. U povijesti Židovskoga Narodnog Fonda, koja je stara 24 godina, imademo dva) perijodu. Prvi traje dvadeset godina, a drugi ostalih 4. U prvom perijodu kupio je KKL 20.000 dunuma za pol , milijuna funti. Ostali novac upotrebljen je za gradnju farma, kuća, škola, za izobrazbu radnika i u druge korisne svrhe, ali ne za kupnju »emljišta. U drugom perijodu kupljeno je 250.000 dunuma zemljišta:: Ova se činjenica može pravo procijeniti, kad se uzme u obzir, da su cijene zemljišta poskočile dva ili čak četiri puta. Ova vanredna razlika izmedju prvoga i drugog perijoda bazira na tome, što je ideja Fonda prodrla, kad se spoznata prava svrha i zadača Narodnoga Fonda; t. j. da se sav novac uloži u kupnju zemljišta. Aii kolonizacija traži, da se riješe i druga važna pitanja. Tlo se mora asanirati, moraju se izgraditi ceste, kuće i staje. To su pripravni radovi, materijalna hahšara kolonizacije. Ovi radovi zapravo ne spadaju u područje djelatnosti KKL, ali je on dosada izvršio gotovo sve te radove. 80 — 85%' novca utrošeno je u kupnje zemljišta, a samo 15 —20% u ostale radove. Problem je i u tome, koje se zemljište mora da kupuje. Postoji difereuca, da li da se kupuje zemljište za poljoprivreda ili za gradsku kolonizaciju. Najbolje je rješenje, da se vodi računa i o jednom i o drugom. U Palestinu ne idemo, da riješimo problem naše emigracije, jer bismo u tom slučaju poSi onamo, gdje bi se taj problem laglje riješio. Polazna nam je taoka i svrha, da stvorimo židovisku zemlju. Pitanje nije u tome, je ti kojem Židovu dobro ili loše u zemlji, gdje stanuje. Židovskom je narodu potrebno vlastito tlo, da normalizira svoj život. Osnovka jc naroda i! njegove snage u seljaštvu. Primjer Češke, Litavske, Irske i drugih nekih zemalja pokazuje, kako je vitalna snaga naroda u selu, a ne u gradu. Stoljetni gospodari tih naroda! pobijedili su gradove, unijeli su u njih svoj jezik i kulturu, a selo niiesu mogli da svladaju. Jedan snažan vihor izbacio ie te gospodare, a selo, koje‘se odrvalo tudjoj kulturi i vlasti, uščuvalo je narodnost svoju, koja je nakraju, eto, pobijedila. Zato moramo u prvome redu podizati sela u Rrec Jisraelu. a grad će se razvijati sam od sebe. Teško je Židova, intelektualca i više nego gradskog čovjeka, koji već 2000 godina živi odijeljen od zemlje i prirode, pretvoriti u seljaka. Lakše je židovskom narodu, da stvori jedno tuce Einsteina, nego jednog dobrog seljaka. Ali mi ćemo to provesti i već se danas vidi, da i s ograničenim sredstvima možemo učiniti vanredno teške stvari. Prepirka o tom, kojim kapitalom ima da se izgradi Palestina, da li privatnim iii općim, društvenim, zapravo ie više apstraktna, budući da u zemlju ulazi i jedan i drugi, a i potrebne su obadvije vrsti kapitala. »Kad bi mi danas netko nudjao dva čeka, jedan privatni i jedan društveni, primio bih obadva. Prvi bih upotrebio za izgradnju građa, a drugi za izgradnju sela i poljoprivrede, jer je privatnom kapitalu lakše u gradu nego na selu, koje treba tek stvoriti, a selo se stvara polagano.« AID najvažniji je naš posao izgradnja sela. KKL radi na bazi da 80—85% svoga kapitala daje za zemljišta sela, a 15 —20% za zemljišta grada. Oranice Palestine odredjene su mandatom. Ali mi imamo dvije deklaracije. Jednu englesku potpisanu od Baifourn i drugu hebrejsku, potpisanu po Mofsiji. Ali sada ne ćemo da govorimo o velikoj Palestini, kojoj granice crte biblija, nego o malenoj medjunarodnim ugovorima opredijeljenoj Zemlji U toj maloj Palestini Imamo zasada svega 6% od plodnoga ‘ zemljišta.

Prva izaratna konferenca cijonista! održala se u Londonu 1919. u znaku silnog oduševljenja. Onda je postojala potpuna vjera, da ćemo od vlade dobiti zemljište. Razložio sam, da se to iz dva razloga ne će dogoditi. Prvo, jer povijest židovskog naroda dokazuje, da još nikad mjesnu, dobili štogod badava, a drugo, vlada nema interesa, da Židovima daje plodno tlo; a mi ne možemo da upotrebimo tlo, u koje bi trebalo više investirati, nego š.to stoji zemljište, koje kupujemo. Imao sam pravo. Do danas mjesmo dobili nijednoga dunuma. O arapskom pitanju govorio je gosp. Usiškin odijelivši pitanje f e I a h a od pitanja arapskoga veleposjednika, efendije. Naša zemljišna politika mora biti takova, da se felah ne tjera sa svoga zemljišta, da se ne zatjerau himpenproletarijat. Govori K se o našoj prevalenciji, treba imati na umu, -da mi tu prevalencrjn ne želimo postići drugačije nego samo na jednom mogućem e t s k o m temelju Veliki arapski svijet nema interesa na Palestini. Pozitivan razvitak Arapa podići će kulturno i ekonomski njihove zemlje. Najviše obeiaje od prirode plodna Mezopotamija, koja bi se tako mogla razviti u koncentracijonu vlast Arapa. Važnije od felaškoga pitanja jc pitanje efendije. parasita, koji živi na račun felaua. On rado irodaje zemlju uz dobru cijenu, ier je prezadužen. Protuengleska agitacija potiče od efendija, koji ne mogu da se pomire sa situacijom, koji pomaže napredak i emancipaciju ielaha 1 razvitak maloga posjeda. Zemljište skače u cijeni zbog naše potražnje. Našom vikom za zemljištem sami otešćavamo kupnju. Cim efendije saznadu, koliko je mnogo emigranata došlo, povise cijene i postaju nepopustljivi. Kad bismo vodili računa samo o kupnji zemljišta, bilo bi najbolje, da zem'ju zatvorimo imigraciji i da sami kupujemo zemljište; pa da tek onda kad bi bilo kupljeno dovoljno zemljišta, otvorimo vrata zemlji. Ali to bi se moglo da učim samo onda, kad bismo imali dovoljno sredstava, a jer ih nikada nemamo na raspolaganju n dovoljnoj mjeri, moramo da glasno tražimo novac od židovskoga narodu. Drugi bi zdravi narodi faktično najprije nakupovali dostatno zemljišta za čitavu kolonizaciju, pa onda tek kolonizirali. Ali mi ne možemo da radimo drugačije, nego što činimo i zato ie naš položaj tako težak. Kolonizacija i izgradnja ovisi samo o nama, no sticanje zemljišta ovisi i o drugima, o prodavačima. Ali se ne radi samo o .novcu nego i o konjunkturi, o pravom momentu. Keren Kajemet je iza rata rapidno uznapredovao. Ponajprije je u jednoj godini sabrano samo 70.000 funti, u narednoj godini sa-hralo se već 150.000 funti, u trećoj godini 160.000, n četvrtoj 250.000, a ove godine treba da Keren Kajemet skupi svotu ođ pola milijuna funti. Židovski narod može to da dade, on to i hoće dati, samo sa mora od njega da traži. Ne valja razmatrati ono, što je učinjeno, nego treba razgledati, što valja uraditi. Narod mora da lima svoj pogled upravljen naprijed. Jugoslavenski Židovi imadu u ovoj godini da namaknu iznos, koji, ako se stvarno mjeri, dostaje. Potreban ie najjači .napon snage, da se sed udovolji glavnoj potrebi; da se što prije kupi dovoljna površina zemljišta. Sve ovisi o veličini površine zemlje, koju posjedujemo. U kupnji palestinskoga zemljišta tmade naoko tri faktora; prvi je R o t h s c h i I d, dmgi je privatni kapital, a treći je faktor Keren K aj e m e t. B-arun Rothschifd uradio je vanredno mnogo za Palestinu, i on još radi. Greška je njegova, što je već star 80 godina. A nesretan je narod, koji stavlja svoje nade u starca od osamdeset godina. Kapitalisti s većim kapitalom ne idu u selo. Oni svoj kapital ulažu ondje, gdje se laglje i brže rentira, a poljoprivreda odbacuje rentu polako i u manjoj mjeri. Ljude s malim kapitalom, koji hoće 1 da idu na selo, valja i opet podupirati. Tako preostaje stvarno kao jedini faktor za otkup zemljišta Keren Kajemet Lejisra-el. On treba da što brže namakne što veće svote. Tu mora da raste od dana u dan nacijonalrta svijest. Bude li novaca u velikoj mjeri, a prema tomu dostatno zemlje i rada, ne će pa-

lestinska vlada moći da ograničava imigraciju. Ali bude li engleska vlada danas sutra imala razloga zbog naših nedaća da zaustavi imigraciju, bit ćemo na! mrtvoj tačci. Valja računati s time i biti budan i radin. Program, po Ikojem se mora vršiti izgradnja naše zemlje, imađe tri glavne linije; agrikulturnu, ekonomsku i političko-orgarrižatornu. Prva linija, agrikulturnu ide od liaijfc prema istoku i uključuje l:mek Jizreel. Emek je najbolje tlo u čitavoj Palestini i tko je posjednik toga predjela, taj je gospodar poljoprivrede čitave Palestine. Danas posjedujemo 60% Emeka. Potrebno jc još nekoliko milijima! funti za kupnju čitavoga kompleksa. Druga linija teče morskom obalom. Bogatstvo svake zemlje, koja leži uz more, u pretežito] mjeri predstavlja to more. Palestina imade gotovo 300 kilometara morske obale. Pomorstvo nije u Palestini nikako razvito. Mi smo zvani da ga razvijemo i ne smijemo dopustiti da nas tko pretekne i da zasjedne ua palestinsku obalu. Tome treba ljudi, koji su svoj život udesili prema pomorskoj privrednoj grani. Na palestinskoj obali započela je. Cljonistička Organizacija) naseljivanic židovskih ribara iz Soluna. Imade već i uredjenth' sola na, koje proizvode morsku sol u znatnoj mjeri, pa se u Egiptu već osjeća njihova konkurenca. Treća političko-organizatorua crta ide od Jafe do u Jcrusolim. U početku našega rada. uijesmo razumjeli važnost i značaj Jerusolima za čitavu zemlju, imade zemalja, kojima bi moglo biti glavnini gradom i koje drugo mjesto, a da ta promjena ne bi nikako uplivisala. U Belgiji ne bi se ništa promjenilo, da namjesto Brusclja bude glavnim gradom Anvers. Ali se na primjer ne da zamisliti Francuska bez Pariza. Jerusolitn je duhovni centar Palestine. I u molitvi se kaže, übuduće godine u Jerušalajimu«. Jerusolitn mora da bude centrum upravnih, kulturnih i drugih javnih institucija. Otvorenje našega univerziteta djelovalo je tako grandiozno na sav kulturni svijet upravo zato, što se taij univerzitet nalazi u Jerusolimu. Jerusolitn se ne će moči razviti u privredni centar, jer mu ne dostaju prirodni preduvjeti, nego mora da bude političko i kulturno središte zemlje. Put od Jafe do u Jerusolim je prevažna crta, koju valja osvojiti. Izgradimo li zemlju po tim trim crtama, razvit će se ona( kako valja, pa će Palestina, biti naš Erec Jisrael.

OBLJETNICA OSVOJENJA JERUSOLIMA PO ENGLEZIMA

Svečanosti. Prenos zastave žid. legije iz Londona u Jerusolim. J eru sol«m, 10. decembra. (1. T. A.) N;r obljetnicu ulaska Lorda) All eub y a i njegovih trupa u Jerusolim izdao je Vrhovni Komesar za Palestinu Lord P lum e r proklamaciju, u kojoj mediu inim kaže: »Nadam se, da, će svi državljani 9. decembar, dan oslobodjenja Jerusolima, smatrati javnim blagdanom,« U vladinoj zgradi u Jerusolimu održano je oficijelno prjm a, nje, kojem su prisustvovali predstavnici svih konfesija. Bivši židovski vojnici osnovali su poseban fond za osnutak spomenika u Tel-Avfflvu na spomen žiđov s k e I e gV, je, koja je sudjelovala kod oslobođjivanja Palestine od Turaka. Zastava židovske legije prenešena je uz svečanosti iz Londona u veliku sinagogu u Jerusolim. Odbor, koji je prevezao zastavu iz Londona u JerusoPm, stajao je pod protektoratom engleskoga kralja. Svečanostima u katedrali Sv. Jur ja prisustvovali su grčki i armenski patrijarha te ugledne muhamedanske I ž> dovske ličnosti. Služba Božja održana je u četiri jezika; arapski, grčki, armenski i hebrejski. Povećanje tvornice sagova Marvadija u Jeruso'imu. Jerusolimska tvornica sagova Marvadija utvivrila je podružnice u Safedu i Hebronu. Poduzećeće sada uposlivati do .300 radnika, dok je dosada u tvornici , koja radi sa 50 strojeva, bilo zaposleno samo kojih 100 radnika i radnica. Produkti te tvornice izvoze se poglavito u Ameriku. (Zfkoj

BROJ 54.

»2IDOV<