Жидов

ganizovati Savez. Praktično govoreći to znači: Savezno vodstvo treba da uputi svoje članove, a i sve istaknute cijoniste u zemlji, da obidju sve mjesne organizacije i uspostave nužni kontakt i saobraćaj, koga do sada nije bilo. U tome saobraćaju treba da se već od danas učvrste mjesne organizacije sa svojim vodstvima bile kakove bile. U tora pogledu već su u Radnom Odboru poduzeti koraci i pokazuju izvjesne dobre rezultate. Paralelno s ovom reorganizacijom treba da se provede, a ponajprije dobrano uvede šek e 1ska akcija. Program treba da je barem 6.000 šekalim. Kad se na ovaj način bude provela formalna reorganizacija Saveza Cijonista možemo s uspjehom pristupiti obnovi pokreta. Pokret se može obnavljati i napunjati novom udarnom snagom samo iz ,organizovanog Saveza projicirajući njegove težnje iz nutrašnjosti mu u izvanji svijet. Obnavljati pokret iz slabog saveza bio bi jalov posao. Treba da imamo svijest o tome, kako su organizatorom sredstva tek početak obnove i zapravo njen izvanji okvir. Ali u težnji za obnovom pokreta htjela je egzekutiva zacijelo nešto više no puko organizovanje. I danas u cijonizmu ima dosta organizatorom snage, ali nema dosta života. Treba u organizaciju unijeti život i oduševljenje. Do mjeseca i jara moramo biti zadovoljni, ako ponovo udarim,o temelje organizaciji našeg Saveza. U mjesecu ijaru treba da mu damo život i puls onako, kako to želi egzekutiva. A dat ćemo ih, ako u tom cijonizmu i stare i nove članove uputimo kako je ideja cijonistička ona primarna i moralna snaga, Koja je sve to stvorila i još uvijek stvara. Cijonizam je rješenje cijele židovske problematike, on je »Weltanschauung«, pod koji mogu drugi »Weltanschauungi« da se supsumiraju, jer je primaran. Cijonizam je otvaranje vrata istini, koja će si vrata probiti prije ili poslije sama, ako ih i židovski čovjek sam zatvarar. Vrhovnom Cijonističkom Vodstvu zacijelo je mnogo stalo do toga, da se obnovi snaga pokreta. Danas je cijonizam u mnogome nalik drugim pokretima, koji se počinju da gube u samoj organizaciji. Cijonizam ima za sobom trideset godina organizacije, ima mnogo, ali još uvijek premalo realnih vrjednota u Palestini, ima da se usto bori za suhe, realne i konkretne interese. Život skoncentrisan u jednoj organizaciij lih za takove elemente, može da joj podreže krila, ili da joj uzme one sokove, što tjeraju mladice i pupove. Cijonizam je narodni pokret, i više je nego puka partija i organizacija. On je pokret koji daje život, i upravo zbog toga ne smije on da se lišava života. Sredstvo nam je dakle jasno. Ako smo do sada davali veću važnost »djelima« nego li »riječima« onda je u tome bilo toliko pogreške, što smo riječi prezirali. Izgleda da je danas riječ opet djelo. Ali tek u jednom cilju; da se iznutra jača organizacija i njena pokretna snaga. Treba opet akumulirali kapital, ali ovaj puta ne za to, kako bi se poslije mogao potrošiti. Velika i jaka Cijonistička: Organizacija, puna udarne snage, lakše će centripetalnom silom povući sve one, koji treba da saradjuju na obnovi, a bit će joj i lakše da na se preuzme teret zajmovnih obaveza, što će doći prije ili poslije. Jaka organizacija ne će dopuštati übedjenja da bi se samo škrabicama Keren Kajemeta moglo obnoviti jedan narod i jednu zemlju. °- R POVRATAK LIRSKOGA U AMERIKU. Louis Li p sk y ukrcao se 3. februara zajedno sa B ja 1 ik o m i dr. L e w i n om za New-York. New-York sprema se da svečano dočeka naročito Bjalika, (Ziko). LLOYD GEORGE SE OGRADJUJE PROTIV ANTISEMITIZMA. London, 7. februara. (ITA) Primjedba je Lloyd Qeorge-a prigodom istupa Sir Alfred Monda iz Liberalne Partije, gdje veli, da je Mond pošao putem jednog ozloglašenog člana svoje rase (Juda), svagdje pobudila pažnju. U odgovoru na pozdrav liberala u Shrevvsburgu izjavio je Lloyd Geoge ovo: »Ja komentiram uvijek obzrom na stanovite egzemplare, na koje prrgodice pokazujem. Ništa me ne ispunja toliko prezirom, nego *kad vidim, kako neka glasila nastoje, da izbiju .iz moje kritike jednog stanovitog elana židovske rase kapital za moje antisemitsko naziranje. To je sve što u toj stvari hoću da spomenem.« JABOTINSKV U AMERICI. New-York, 7. februara (ITA). Vladimir Jabotinsky. utemeljitelj i vodja stranke Cijonista-Revizijonista, stigao je ovamo, pa će u američkim centrima održati predavanja o cilju i organizaciji svoje stranke. Prvom mitingu u Manhattanoperi, prisustvovalo je 2000 osoba. Jabotinsky je oštro kritikova© plan jevrejske kolonizacije u Rusiji i govorio protiv proširenja Jewish-Agency. Za Palestinu zahtjevao je zaštitnu carinu i agrarnu reformu, Jabotinskome priredili su velike ovacije. Još istu večer osnovala se u New-Yorku Grupa revizijonistaL WASHINGTON ZA SAVEZ JOINT-DRAJVA I DRAJVA ZA POTREBE PALESTINE, Washington, 7. februara. (ITA). Drajv-Komite Jointa postavio je za vrijeme svoje konference u Washingtonu komite od petorice članova, kojemu je zadaća, da raspravlja s komitejom drajva Palestinskih Fondova o sjedinjenju obadviju akcija. VIJEĆANJE RADIKALNIH CIJONISTA U BERLINU. Dne 30 i 31. siiječnja održala se u Berlinu konfercnca Radikalnih OJjonista. Prisustvovali su zastupnici i? Njemačke, Čehoslovačke, Austrije, Poljske i Rumunjske. Medju ostalim se zaključilo, da se pristupi organizaciji pnstasa, z at3m da sc uskoro objave načela, pa da se periodično donose izvještaji. (Zlko)

Sir Wyndham Deeds u Berlinu.

U srijedu dne 27. januara priredila, je Njemačka Cijonistička Organizacija u čast Wydhamra Deeds« u berlinskom hotelu »Esplanade« naročitu konierencu, kojoj su prisustvova’i predstavnici njemačkoga državnoga ureda za izvanje poslove i raznih pruskih ministarstva, mnogi umjetnici, naučenjaci i židovski političari. Nakon pozdravnih riječi predsjednika Njemačke Cijonističke Organizacije dr. Kurta Blumenfelda i nakon kratkoga govora prisutnoga predstavnika londonske Egzekutive Leona Hermanna uzeo .je riječ sir Wyndham Deeds i ocrtao ponajprije nadasve uspio razvitak Palestine od vremena kad je mandatarna vlast preuzela upravu Zemlje. Engleska je doduše, za vrijeme rata obećala izgradnju arapske države, ali je Palestinu i Transjordaniju izričito, izuzela iz kombinacije. Otpor arapskoga pučanstva protiv izgradnje i uredjenja židovske narodne domaje je relativno slab i vode ga općenito malobrojni arapski veleposjednici, koji gospodarski tlače arapske seljake (felahe). Felah će naprotiv uslijed židovske kolonizacije i gospodarskog razvitka podići svoj standard. Sad ima u Palestini 650.000 muslimana, i 80,000 kršćana, a ako se uzme da! je u Palestinu svakoga mjeseca dolazilo 3 do 4 hiljade židovskih useljenika broji židovsko pučanstvo Palestine 145.000. Javna je sigurnost u Palestini tako sredjena, da se je broj engleskih četa mogao smanjiti na minimum, a podržavanje reda može se potpunoma prepustiti policiji i žandarmeriji, koju čine Židovi, Arapi i Englezi. V.ojni budžet mogao se reducirati od ranijih 3,350.000 funti na svega 640.000 funti. Čitav budžet prošle godine pokazuje primitak od 8,900.000 funti a izdaci su iznosili 7,640.000 funti; prema tome dakle donijela je pr.ošla godina znatan višak, koji se upotrebljava na korist Zemlje. Sir Wynđham Deeds naročito je istaknuo i razložio zatsluge Židova za razvitak Zemlje na području polj.oprivrede i industrije. S mnogo je priznanja spominjao, radničke pionire, halucim, uskrsnuće hebrejskoga jezika, stvaranje palestinske industrije u posljednje vrijeme i izrekao svoje uvjerenje, da će luka u Hajfi postati najvažnijom lukom za Srednji Istok. Palestina posjeduje danas odličnu mrežu cesta. Dokaz je znatnog poboljšanja prometa u Zemlji, da 1 se broj automobila u Palestini godine 1914. odnosi prema broju automobila u godini 1925. kao 1 naprama 1000. Htjelo se felasima dokazati sa izvjesne strane, da će im Židovi oduzeti zemlju. Židovi su dosada svu zemlju, koju posjeduju, stekli kupnjama, a kultiviranjem toga zemljišta učinili su vanredno mnogo za Izgradnju zemlje. U Balfourovoj deklaraciji, koja sada i za sva vremena čini osnovicu mandatarne uprave, obvezuje se Engleska s jedne strane pomagati izgradnju narodne domaje z d Židove u Palestini, a sa druge strane štititi prava nežidovskih zajednica u Palestini. Tako zvanom Bijelom Knjigom u kojoj se autentično interpretiralo, kako Engleska shvaća mandat, ponovno je naglašeno ovo gledište, da se naime nema dirati u piteva nežidovskoga pučanstva u Palestini, i Cijonistička se Organizacija složila sa shvatamjem britanske vlade. Veličajno kulturno djelo Židova u izvršili su Židovi samostalno, vlastitom financijalnom i moralnom snagom. Sir Wyndham Deedes razložio je zašto je palest. vlada financijalno daleko više potpomagala arapsko školstvo, nego li prosvjetne zavode Židova. Razlog je u tome, što se palestinska! vlada dala u prvom redu na to da uredi i digne prosvjetu, medju onim dijelom palest. 'pučanstva, koji nije imao gotovo nikakovih škola i koji se u cijelosti nalazi na kulturno veoma niskom stepenu. Činjenica, da su Židovi samostalno i svojom snagom izvršili začudno djelo u Palestini, naišla je na priznanje vlada, a prije svega na priznanje Mandatarne Komisije Saveza Naroda. Židovi čitavoga svijeta moraju i nadalje svim snagama pomagati to veliko djelo. On, sir Wyndham Deedes vidio je u svim zemljama, gdje je pred Židovima i Nežidovima zagovarao izgradnju Palestine, koliko mnogo razumijevanja imadu vodeći državnici za židovski rad u Palestini. Kolonizacija se Palestine damas smatra interesantnim političkim i gospodarskim eksperimentom. On kao nežidov nc razumije zašfo bi aktivno učešće u izgradnji nacijonalne domaje u Palestini, koja će bili kulturni centar za sav židovski narod, moglo i jednog Židova smetati da bude lojalni gradjanin države u kojoj živi i kako može da bude države, koja bi svojim židovskim podanicima zamjerala tu saradnju. Iza svoga govora sir Wyndham Deedes odgovorio je na neka pitanja. Konferenciju je završio dr. Kuri Blumenfeld zahvalivši se sir Wyndham Deeds-u na pažnji, koju je iskazao njemačkim cijonistima i za instruktivne riječi^ BIVŠI ŽIDOVSKI VOJNICI NE ĆE SE NASELITI U DISTRIKTU BEJSANA. “ Lom don, 8. februara. (ITA) Poznato je, da je neđafho član engleske Donje Kuće J. M. Kenworthy upravio u parlamentu pitanje vladi, imade U da se bivši židovski vojnici nasele u distriktu Bejsana u Palestini. •Na ovo pitanje odgovorio je sada pismeno ministar za kolonije Amery. U tome odgovoru veli miri-star, da mu je Vrhovni Komesar saopćio obzirom na držaivni posjed poznat pod imenom Bejsan-zenuište. da je palestinska vlada ispitala mogućnosti dodijeljeni* 10.000 dunuma tla u BejsaJi lifttk-u, da se na njemu nasele bivši židovski vojnici. Rezultat toga istraživanja jest konstatacija, da je palestinska vlada odredbama jednoga ugovora obvezana, da .neka zemljišta dade svakom članu arapskih plemena, a neke pašnjake židovskim plemenima, što stanuju na tom području.ć Izvrši Ii se ovaj ugovor, ne ćc preostati zemljišta za naselene bivših židovskih vojnika. Zbog toga se smatra beskorisnim, da se ovo pitanje da'je rasteže; zastupnici Cijonističke Organizacije u Palestini bit će u tom smislu taćno ‘informirani.

PONOVNO SMANJENJE BRITANSKE POSADE U M PALESTINI. Sjedinjenje britanske i lokalne žandarmeH rije. Jer uselim, 8, februara |ITA). Palestine Telegrapjl'B Agency saznaje iz dobro informiranog vrela, da će se ra znatno reorganizirati i reducirati briti;H sk a žandarmerija, koja je dosada predstavljala britansku sadu u Palestini i bila ekvipirana od britanske vojske i n.H rfih zrakoplovnih odjeljenja. Ta žandarmerija broji sada jg® jedno s časnicima 750 ljudi, a bit će reducirana na svega 29 | koji će se sjediniti s lokalnom žandarmerijom. Ta žandara,™ [ rija koja je dosada bila podredjena britanskim vojnim vlast H ma postat će jednostavno britansko odjeljenje lokalnih 1 nosnih četa. To'znači da u Palestini ne će biti više britansj H 1 posade koja se uzdržava britanskim sredstvima, nego polici B I i žandarmerije, koju uzdržaje samo palestinska vlada iz svoj H . redovitih prihoda. Posada u Palestini stajala je britansko ministarstvo fina:B čija u god. '1921.—22. okruglo četiri milijuna funti; u god:; I 1922.—23. oko dva milijuna; 1923.—24. jedan ipo milijumß 1924.—25. samo jedan milijun. 4 % EMIR ARSLAN U BERLINU. Berlin, 10. februara (ITA) u posljednje vrijeme boravi B je u Berlinu šef arapske delegacije u Ženevi Emir Sak;B Ar s 1 a n. U vezi sa doskorašnjim pristupom Njemačke u SiH vez Naroda trudio se Emir Arslan da u njemačkim mjerodaß nim krugovima pobudi i ustali simpatije za arapsku stvar, J razgovoru s jednim židovskim žurnalistom, g. J. Klinove:! dao je arapski diplomata neke izjave o pitanju Palestine. Si Židovima, rekao je, ne možemo da budemo prijatelji, jer simpatije palestinskih Židova na strani Francuza, a protiv naiH sirskih Arapa. Za 15 godina htjeli bi Židovi imati većinu .1 Palestini. Mi hoćemo, da Palestina bude zauvijek arapskiß Židovi su, nastavio je, razboriti, bogati i naobraženi, ali kafl dodje na red Palestina gube razum. Unatoč f.ome vjerujemo I mogućnost mirnoga usporednoga života Židova i Arapa J jednlj zemlji ali samo prema našim principima; ograničen,■ židovske emigracije, stvaranje parlamenta, u kojem će Židov! i Arapi biti zastupani proporcionalno prema broju pučanstvu! Sve dotle dok su Židovi na strani Engleza, protivnici su -J kršćanski i muslimanski Arapi, Istina je, da Arapi imadu kol risti od židovskoga gospodarstva. Ali što to ima da kaže. Pol moću novca ne će se moći vladati Arapima. Na pitapje, da li je već govorio sa židovskim vodjamal odgovorio je Emir: »Mi smo naše uvjete poslali iž Ženeve godi 1921. palestinskoj Egzekutivi. Osobno poznajem Kalvvanl skoga, Weizmanna poznajem tek po vidjenju. Mi r.il ćemo da priznamo židovska hist.orička prava na Palestina I Sve je to pitanje snage i moći. Emir Šakib Arslan je dalje rekao, da Arapi podjednak;! smatrahu svojim neprijateljima Francuze i Engleze. Arapi nara ! vno ne mogu da se bore na dva fronta. Ali ako u Evropi ope l bukne rat bit će orijent vojnički evakuiran. Na kraju je rekao! Emir, da se Arapi ne će zadovoljiti religijoznom autonomijo«l 1 školstvom, njima se radi o političkim pravima. Dao je nask I tita da misli, te bi i za Židove u Palestini bilo bolje, kad r| bi više nego dosada slušali što kažu arapski.vodje. »U vrijeme! turskoga gospodstva bili smo ipak mi gospodari u zemlji, I sad su gospodari Englezi«. Po čitavom tonu emirovih izjavi I vidjelo se, da bogate i privilegovane arapske klase, koje sci za vrijeme turskoga gospodstva bile jedino mjerodavne u Zemlji, žele staro stanje. IBN SAND HOĆE U SAVEZ NARODA.' Je ruso lim, 7. februara (ITA). Sultan Wahabita lb: Saud, vladar Nedžda i Hedžasa poslao je šeika Hafer Wehbch; u London, Pariš i druge evropske centre, da pregovara radi njegova pristupa u Savez Naroda. Ibn Saud je svoga sina princa Feisula imenovao potkraljem osvojene kraljevine Hedžasa. Princ Feisul izdao je proklamaciju. »Nedž, jedina arapska zemlja, koja je sačuvah svoju slobodu pruža ruku svakom Arapinu, koji želi slobodsvoga naroda«. ICA, ALLIANCE ISRAELITE I KOLONIZACIJA ŽIDOVA U RUSIJI. Pariš, 8. februara. (ITA) Povodom boravka rabina Si Iver š te ima iz Kieva održana je u Parizu pod predsjedanjem velikoga rabina Francuske Izraela Le y i-a naročita konferenca, kojoj su prisustvovali; predsjednik AlliancIzraeVlte Universelle. Sylvain Lev i, pariški članovi konz storija Al'iance. predstavnici Jevvish Colonisatian Assoclation »JCA) i vklienijr članovi kolonije ruskih Zidova u Parisu. Rab SHverstein* ocrtao je židovski život u Ukrajini i tzjav6o nasuprot opčem mišljenju, da sovjetska vlada ne priječi praktično vršenje religije, nego da vlast štaviše priznavanu egzistoncu vjerskih općina. Ipak je Židov ska religiozna odgoja onemogućena, jer postoji zakon', kon zabranjuje, da se učenici Qsp o d 18 godinai podučavaju u vjerskoj obuci Tu valja uvažiti, d a se ovi zakon ne pFimjenjuje prema islanskvm Tatarima. Rabi Silverraann govorio je; i o kolonizaciji Židova u Ru■ su, pa je otprilike rekao; Ma bilo prigovora protiv toga pokreta, ipak ne će nitko uzeti na se odgovornost da ustane protiv pokreta, koji je pokušaj mnogih tisuća ljudi, da izbjegnu smrti od gladi Potrebno je, da >ĐZET« (vanpartaisko društvo za kolonizaciju Židova) privuče nd rad sve više I ljudi, koji nijesu politički obilježeni. Jer vanstranačko vodstvo pokreta je najsposobnije, da stekne povjerenje vanjskoga svijeta.

2

»ŽIDOV«

BROJ 7